Zagrebačka nadbiskupija

Kateheza za odrasle koju je, u utorak 10. prosinca 2013., na temu "Dar djeteta", održao zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, naišla je na veliko odobravanje prisutnih vjernika koji su se okupili u samostanskoj dvorani sv. Josipa u župi BDM Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea u zagrebačkoj Trnovčici.

Vjernici su s velikim zanimanjem pratili Kardinalova razmišljanja o problematici djetetova mjesta u društvu za koje svi vole isticati kako je središnje, dok se u praksi često vidi suprotno. U društvu se uočavaju: smanjenje broja rođene djece - pad nataliteta, socijalna i zakonska opterećenja i razne druge prepreke koje roditeljima otežavaju rađanje djece, a što za posljedicu, između ostalog, ima otvaranje "kulturi smrti" pod devizom "sve za sebe", egoizam, beznadnost, zatvorenost!

S obzirom na činjenicu obilježavanja Međunarodnog dana ljudskih prava, Kardinal je snažno istaknuo kako "dijete nije predmet nečijeg prava" te se dotaknuo vrlo komplesnog i opširnog pitanja pobačaja, rekavši kako je "pobačaj djelo smrti", kojim je djetetu zanijekano pravo na život.

"Što učiniti da naše župne zajednice budu otvorenije prema djeci?" – prvo je pitanje koje je kardinal postavio i ponudio za diskusiju, dok je ustvrdivši kako je "dijete dar Božji" upitao "Postoji li pravo na dijete?"

Diskusija je započeta primjedbom kako su problemi s kojima se susreće današnja obitelj, po pitanju otvorenosti na život, najveći u samom društvu koje je zatvoreno prema djeci, te kako je u društvu potrebno mijenjati percepciju obitelji i rađanja djece. S druge strane, istaknuto je kako su upravo župne zajednice ključna mjesta za razvoj i očuvanje obitelji i da će samo stabilne obitelji biti u stanju to isto društvo mijenjati. Roditelji koji su otvoreni prema životu često se susreću s podsmijehom, etiketiranjem i neprihvaćanjem društva, istaknuto je i dodano da "roditelji - otac i majka - po posredovanju života postaju izravni suradnici s Bogom i primaju dar Božji – dijete".

Društvo, općenito, sije strah i paniku od života. Stoga se, kao jedan od zaključaka, nameće potreba molitve za hrabrost i za otvorenost na život, odnosno da se u župama odredi jedan dan u mjesecu kao dan molitve za otvorenost životu - Dan za novi život!
Sudionici kateheze dotaknuli su se nužnosti snažnijeg djelovanja na području pastorala obitelji – osobito rada s mlađim bračnim parovima i razgovora na brojne teme koje ih zaokupljaju – pitanje rađanja i odgoja djece, pitanje štetnosti (grešnosti) kontracepcije, suočavanja s materijalnim poteškoćama i sl.

Nametnulo se i pitanje medicinski potpomognute oplodnje. Naime, u ovom slučaju društvo pokazuje svoje licemjerje jer "u ime života" narušava prirodni, Božji, poredak stvaranja, a koje – s obzirom na brojne nove (upitne) zakone, među kojima je i vrlo aktualan prijedlog zakona o životnom partnerstvu – otvara mogućnost za manipulaciju životom ("najsuvremenija trgovina ljudima").

Spomenut je i nedavni događaj u Argentini gdje su aktivistkinje za pravo na pobačaj pokazale svu bijedu "kulture smrti" i svoje pravo lice napadajući, tukući, pljujući - vrijeđajući dostojanstvo drugog čovjeka, svojim divljačkim, neljudskim ponašanjem, bez da su za to bile kažnjene (barem zbog narušavanja javnog reda i mira). S druge se strane susrećemo sa slučajem kanadske pro-life aktivistkinje, Mary Wagner, koja je zbog želje spašavati nerođenu djecu već godinu dana u zatvoru pod optužbom za "ometanje biznisa".

Zaključeno je kako je odgovornost svakog vjernika za izgradnju zdravijeg društva i obitelji iznimno velika. Koliko se god tužili na medijsku blokadu, ne možemo se tužiti na nedostupnost informacija. One su na internetu dostupne svima. Važno ih je čitati, kritički prosuđivati i djelovati u skladu s kršćanskim vrednotama.