Zagrebačka nadbiskupija

 

 
 
Draga braćo i sestre!
 
1. U ovoj svetoj noći, ispunjenoj otajstvom i svjetlošću, uspomenama i pjesmom, odzvanja anđelov poziv, koji se razliježe iz stoljeća u stoljeće te dopire do naših vremena, ohrabrujući nas: »Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost«.

Slušajući taj anđeoski poziv, ne postavljamo li možda i mi pitanje: je li radost danas moguća? Gdje je danas nalazimo? Vlada pritisnutost raznim brigama, teškoćama današnjega vremena. Dopušta li to da radost uđe u ljudsko srce? Ili je ovo naše vrijeme ispunjeno samo strahom i tjeskobama? Neizvjesnost glede sadašnjosti i budućnosti, izazovi i prijetnje, toliki pojedinci i obitelji u teškoćama, nisu li uzrok gubljenja nade? Tu je i narušenost međuljudskih odnosa, širenje sterilnog egoizma, pa razočaranja koja sve više uzimaju maha. Ne predstavlja li to zapreku ili posve onemogućuje da se čuje anđeoski poziv: »Javljam vam veliku radost«.
 
Nisu li to misli koje ispunjaju naša srca? One mogu postati i uzrokom uznemirujućeg životnog pitanja: Hoću li uspjeti? Je li moguće ovako dalje? Ili se svemu tome treba bespomoćno predati, jednostavno se prepustiti bez nade i bez cilja?
Ali Božji poslanici ustrajno naviještaju radost, nastoje ponuditi je ljudima svih vremena i kultura, kao da žele pošto poto otvoriti vrata ljudskih duša da bi u njih ušlo svjetlo.
 
2. Nasuprot svemu rečenome ne smijemo zanijekati da je radost najdublja želja ljudskoga srca, kao što je to život i ljubav. Ne može se živjeti bez ljubavi, kao što se ne može živjeti ni bez radosti. Naime, sve što je lijepo i veliko u vremenu i vječnosti na neki je način kao temeljna želja upisano u ljudsko srce. Ono je tu kao obećanje i kao zadatak našega nastojanja. Sve je to istodobno označeno i vremenom i konačnošću.

Čovjek osjeća da ispunjenje svojih najdubljih težnji i želja ne može postići svojom snagom. To je dar koji nadilazi naše mogućnosti.
Upravo anđeli s neba naviještaju pastirima odgovor na tu nezaobilaznu želju ljudskoga srca za životom, za ljubavlju, za radošću.
 
 
3. Draga braćo i sestre, o kakvoj se to radosti govori? O kršćanskoj radosti koja nam je naviještena: »Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin«. To je bit kršćanskoga Božića. A sve ostalo povezano s Božićem: ljudska blizina, posjeti, svjetlo, darovi, samo su posljedice toga glavnog, temeljnog događaja. Božić je rođenje Boga.
Božić je otajstvo Božjeg utjelovljenja u ljudskoj povijesti. Bog se spušta na zemlju. Božić je lik i ime. Božić je lik Sina Božjega u imenu Isusa Krista. Ako se to zaboravi, Božić se prazni i postaje najobičnije slavlje za jedan dan, bez sadržaja i značenja.

U Betlehemu se u noći pojavilo silno svjetlo, slava ga je Gospodnja obasjala, Vječni je ušao u vrijeme, Svemogući u ograničenost, Prisutni u ljudsku osamljenost.
Bog je s nama. To je Božić. Nisi sam, Bog je s tobom. Nisi sam u izazovima života, u traženju istine, u svakidašnjim odgovornostima svoje službe, u nerazumijevanjima koja doživljavaš u susretima s ljudima. Ne zaboravimo, nismo sami.
 
4. Dragi vjernici, Isusova blizina sama po sebi ne rješava sve kušnje života, ali nam pomaže da se s njima na novi način suočimo. Bog u Božiću svjedoči povjerenje s kojim pristupa nama. Zbog toga kršćanska vjera mijenja povijest donoseći radost Evanđelja te ispunja ljudska srca.

Papa Franjo poručuje: »S Isusom Kristom radost se uvijek iznova rađa. Oni koji prihvate njegovu ponudu spasenja, oslobođeni su grijeha, žalosti, duhovne praznine i usamljenosti« (EG, 1).   
Draga braćo i sestre, neka nam Presveta Bogorodica Marija i sveti Josip, njezin prečisti zaručnik, pomognu živjeti otajstvo Božića. Usred poteškoća svakidašnjice, neka nam Božić donese radost i mir i neka nam pomogne otvoriti se Bogu koji je došao da nas spasi i da nam udijeli novu hrabrost i novo svjetlo na našem putu, jer Bog je postao Emanuel, Bog s nama, Bog za nas.

Vama i vašima, kao i svima koji nas slušaju putem radija želim čestit Božić!