Zagrebačka nadbiskupija

Iza Prve katoličke osnovne škole u Zagrebu prva su četiri mjeseca rada. O tome kako je ideja o osnivanju škole nastala, kakve su povratne informacije roditelja, nastavnika i učenika, ali i o daljnjim koracima Hrvatske karmelske provincije na obrazovnom planu razgovarali smo s v.d. ravnatelja škole ocem Vinkom Mamićem, provincijalom Hrvatske karmelske provincije i predsjednikom Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica.

Koliko se dugo ideja o Prvoj katoličkoj osnovnoj školi „kuhala“ u Hrvatskoj karmelskoj provinciji? Je li Vas na to potakla nezavidna situacija u kojoj se hrvatsko školstvo trenutno nalazi ili je neki drugi razlog posrijedi?

Ideja o osnivanju Prve katoličke osnovne škole u Gradu Zagrebu zapravo je došla od strane roditelja koji su htjeli da njihova djeca kroz osnovnoškolsko obrazovanje budu odgajana za vrijednosti kojima su ih poučavali u njihovim domovima. K meni nisu došli kao provincijalu Hrvatske karmelske provincije, nego kao predsjedniku Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica, sa željom da Konferencija u tom smislu nešto poduzme. Budući da sam već bio dobro upoznat s cijelom problematikom školstva u našem društvu, brzo sam uvidio opravdanost njihovih traženja.

U prvo vrijeme sam pokušavao osnovati školu preko Konferencije, ali to iz više razloga nije išlo. Potom sam za osnutak pokušao motivirati neke redovničke zajednice koje su u svojoj karizmi imale naglašeniju odgojnu dimenziju od nas karmelićana, ali ni ta inicijativa nije urodila plodom. Napokon, ohrabren podrškom zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, predložio sam svojoj karmelićanskoj zajednici osnutak škole. U početku su svi bili pomalo zatečeni, s puno pitanja i neodlučnosti.

Zbog toga sam morao organizirati izvanredni Sabor provincije, gdje sam podrobno izložio cijeli projekt, objasnivši važnost inicijative za Zagreb i Hrvatsku, kao i predviđenu financijsku konstrukciju. Napokon sam dobio potreban konsenzus. Nakon toga sve se dogodilo u vrlo kratkom vremenu, tako da je od odluke Provincije da se osnuje škola do njene realizacije trebalo samo pola godine. 

U Hrvatskoj postoje još dvije katoličke osnovne škole, točnije one u Šibeniku i Požegi. Imate li kakvih saznanja o situaciji u ostatku Europe? Postoji li tamo uzor koji valja slijediti u kontekstu obrazovnih ustanova s katoličkim predznakom?

Katoličke osnovne škole postoje u cijelome svijetu, na svih pet kontinenata. Najbrojnije su u Europi, ali su brojne i u nekim izvaneuropskim zemljama, poput SAD-a i Filipina. Dugu tradiciju imaju u Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, Irskoj i Engleskoj. Nakon pada komunizma, počele su se iznova osnivati u istočnoeuropskim zemljama, a najviše u Poljskoj, Slovačkoj i Mađarskoj. Nažalost, u Hrvatskoj smo se relativno kasno odlučili na osnutke, ali vjerujem da će u se u skoroj budućnosti njihov broj znatno povećati.

Glede načina organizacije, postoji više modela koji se u biti svode na dva: katolička škola može biti privatna u punom smislu te riječi, ili organizirana u suradnji s Vladom dotične države. U prvom slučaju nastava se izvodi po vlastitom programu, a škola se sama financira, dok se u drugom slučaju nastava izvodi u skladu s nacionalnim kurikulumom i programom koji donosi mjerodavno ministarstvo. Hrvatska, kao i neke druge europske zemlje, primjenjuje drugi model. On je prikladniji katoličkim socijalnim načelima jer omogućuje besplatno školovanje pa škole nisu elitističke.

S druge strane, osnivanje takvih škola pomaže i državi, jer omogućuje brži i kvalitetniji razvoj osnovnoobrazovnih i odgojnih institucija. Taj je model osobito dobar za Hrvatsku, jer u njoj postoji velika potreba za novim osnovnim školama, u gradskim i u ruralnim sredinama. Postoje i drugi oblici organizacije katoličkih osnovnih škola, kao što su npr. kućne škole (home schools) i internetske škole (online schools), ali one zasad nisu prisutne u Hrvatskoj. Njihov je nedostatak što polaznike lišavaju redovitog procesa socijalizacije, ali su usprkos tome sve brojnije jer ih je lakše i jeftinije organizirati.



Po čemu se Prva katolička osnovna škola razlikuje od ostalih državnih škola? Na što se prvenstveno stavlja naglasak pri odgoju i obrazovanju djece? Što je s profesorskim kadrom i jesu li oni pri selekciji moraju zadovoljiti određene uvjete?

Prije svega želio bih spomenuti da je Prva katolička osnovna škola u Gradu Zagrebu besplatna. Glede obrazovnog programa, obvezni su grčki i latinski jezik, a od suvremenih jezika učenici mogu birati između engleskog, njemačkog, francuskog i talijanskog. Ukoliko žele mogu studirati više suvremenih jezika. Naglasak na učenju jezika je specifičnost škole. Time želimo pripremiti učenike za djelovanje ne samo u Hrvatskoj, nego i na široj razini Europske unije. Organiziran je popodnevni boravak za sve učenike, od prvog do osmog razreda, što omogućuje dodatni rad sa svima koji to žele.

Time se izlazi ususret učenicima iz obrazovno ili socijalno depriviranih obitelji. Analiza EUROSTAT-a je pokazala da unutar Europske unije Hrvatska ima najnižu stopu djece srednje i niskoobrazovanih roditelja koja uspiju završiti fakultet. To je dobrim dijelom zbog toga što naše društvo nema poseban program rada s njima, a roditelji im ili ne znaju pomoći u savladavanju školskog gradiva ili ne mogu platiti dodatne instrukcije.

Naša škola dodatno motivira takvu djecu za rad u popodnevnim terminima, skrbi se o njihovom potrebama, materijalnim potrebama i nudi besplatne instrukcije. S druge strane, svi koji ostanu u produženom boravku zbrinuti su do kraja radnog vremena njihovih roditelja, što svima olakšava organizaciju vremena. Budući da imamo učenika iz različitih dijelova grada, te da mnogi od njih trebaju dugo putovati, organizirali smo prijevoz do škole, kao i povratak kućama.

Premda naša škola, kao uostalom i druge dvije katoličke osnovne škole, slijedi program Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, škola ima pravo izuzeti one dijelove programa koji nisu u skladu s moralnim naukom Katoličke crkve. To je uobičajena praksa u svim katoličkim i drugim religijskim školama u svijetu. No možda je – s obzirom na odgoj – važnije to što škola započinje i završava svoj rad zajedničkom molitvom, promovira kršćansku duhovnost i osigurava duhovnika za sve one koji ga žele, bilo da je riječ o učenicima ili njihovim roditeljima. Tu je i liturgijska sekcija, školska zadruga koja izrađuje ručne radove s kršćanskim motivima i tome slično.

Od profesora se prilikom zapošljavanja tražila određena razina opće kulture i prikladno poznavanje suvremenih jezika, kao i neke karakteristike vezane uz samu narav katoličke škole. Time se željelo postići ono što je važno u svakom odgoju, da odgojitelji, u ovom slučaju učitelji, profesori i profesorice, budu uzor u onome što druge poučavaju.

Četiri mjeseca rada je iza vas. Jeste li zadovoljni učinjenim? Imate li kakvih povratnih informacija od učenika, roditelja, nastavnika?

Naravno da imamo. Radi se vrlo sustavno na relaciji učenici – učitelji/profesori – roditelji. Učenici su imali prilike, putem anonimne ankete, reći što misle o profesorima. Profesori su podnijeli iscrpno izvješće o radu i osobinama učenika, i to svaki profesor za svakog učenika. Bio je to naporan posao, koji se, koliko mi je poznato, ne prakticira u drugim osnovnim školama, ali nam je omogućio vrlo objektivnu povratnu informaciju.

Kontinuirano surađujemo s roditeljima. Oni su jako dobro informirani o svemu što je relevantno za njihovu djecu, bilo da je riječ o njihovom obrazovnom ili odgojnom razvoju. Suradnja s roditeljima nam je od ključnog interesa, jer samo tako možemo izbjeći opasnost nastajanja dvostrukih odgojnih kriterija. Da toga nema, bilo bi to kao da majka odgaja dijete za jedan sustav vrijednosti a otac za neki drugi.

Kakvo bi to dijete bilo, tj. koji bi svjetonazor moglo imati, koje vrijednost usvojiti, i što bi to dijete moglo nositi kroz život? Zato tražimo od roditelja stalnu i potpunu suradnju, osobito od onih čija djeca imaju poteškoća u prihvaćanju školskog kodeksa ponašanja. Razlozi za mogu biti različiti, no djeca redovito nisu kriva, Na nama je da pronađemo način kako da im pomognemo i pravilno usmjerimo. Svjesni smo da je u  razdoblju osnovnoškolskog obrazovanja lakše doći do promjena u ponašanju, kao i do ispravne izgradnje sustava vrijednosti, nego što je to slučaj u kasnijim obrazovnim razdobljima i to želimo iskoristiti.



Možemo li u dogledno vrijeme očekivati još koju katoličku osnovnu školu na području Zagreba? Daljnji koraci Provincije na obrazovnom planu u budućnosti?

Interes roditelja za upis djece u katoličke osnovne škole je sve veći, kako na području Zagreba tako i na razini cijele Hrvatske. Trenutno se osnivaju dvije katoličke osnovne škole, od kojih je jedna u Zagrebu. Surađujemo s osnivačima, želimo im pomoći u svemu onome što smo naučili i iskusili. Postoji solidarnost u tom smislu među katoličkim osnovnim školama: nama su prilikom osnutka pomagali djelatnici škola u Šibeniku i Požegi, a sada mi pomažemo onima koji dolaze nakon nas. Nadam se da će se ta tradicija nastaviti.

U konačnici, svi mi imamo isti cilj, uspostaviti kvalitetne obrazovne standarde i ujedno ostvariti kontinuitet prenošenja katoličkog svjetonazora na nove naraštaje.
S obzirom na planove za budućnost, Provincija ponajprije želi ovaj projekt uspješno privesti kraju. Nakon završetka prvog polugodišta, započeli smo s proširenjem škole, jer su dosadašnji uvjeti za rad bili vrlo oskudni. Iznajmili smo još jedan dio objekta KC Peščenica, koji će nam omogućiti povećanje učionica za učenike od petog do osmog razreda, kao i neke dodatne urede za naše djelatnike. U sljedećih nekoliko godina moguće je i preseljenje škole u neki prikladniji objekt. Za sada nemamo drugih planova, ali to ne znači da ih neće biti.

Na obrazovnom planu naša Provincija radi vrlo intenzivno. Uz Sustavni studij duhovnosti, koji je pridružen Papinskom institutu za duhovnost „Teresianum“ i koji radi već dugi niz godina, od ove akademske godine započeli smo i poseban Studij teologije posvećenog života. To je vikend studij koji traje dvije godine. Uz redovnice i redovnike pohađaju ga i neki laici koji su uspješno završili Sustavni studij duhovnosti. Interes za novoosnovani studij je bio toliko velik da nismo mogli primiti sve zainteresirane. Ima ukupno 55 studenata. Za sada se sve odvija prema predviđenom planu.
 
Za kraj, nešto o karmelskoj duhovnosti. Po čemu je ona posebna i koliki je njezin utjecaj na mlade vjernike?

Karmelska duhovnost je bazirana na velikim duhovnim piscima i naučiteljima Crkve na području mistike i duhovnog života, kao što su sv. Terezija Avilska, sv. Ivan od Križa i sv. Terezija od Djeteta Isusa (Mala Terezija). Posebna je po tome što uči kako doći do najvišeg stupnja sjedinjenja s Bogom kroz svakodnevni život i rad. Jasno govori što je bitno, a što marginalno u duhovnosti. Upozorava na opasnosti s kojima se susreću oni koji su se posvetili Bogu i navještaju evanđelja. Uči kako te opasnosti prepoznati i nadvladati.

Prikladna je kako za Bogu posvećene osobe, tako i za laike. Zbog svega toga je vrlo je raširena kako na Istoku, osobito u Indiji, tako i na Zapadu. Mladima je redovito vrlo bliska, osobito duhovni nauk sv. Male Terezije. Teško je reći koliki je utjecaj te svetice na mlade danas, jer je njezin nauk „malog puta“ toliko raširen u Crkvi, da se često promiče u različitim eklezijanim krugovima a da se ni ne zna da je ona njen začetnik. Moglo bi se reći da je karmelska duhovnost danas globalno prisutna u molitvenim skupinama i životu mladih vjernika, da oblikuje nove generacije na jedan neupadljiv i nenametljiv način, te da ima jednaku perspektivu za vrijeme koje je pred nama.