Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 2. veljače 2014.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas slavimo blagdan Prikazanja Gospodinova. Istog se dana slavi i Dan posvećenog života, koji podsjeća koliko su Crkvi važni oni koji su prigrlili poziv da slijede Isusa izbliza na putu evanđeoskih savjeta. Današnje Evanđelje govori nam kako su, četrdeset dana nakon Isusova rođenja, Marija i Josip doveli Djetešce u hram da ga prikažu u hramu i posvete Bogu, kao što je propisano židovskim zakonom. Taj događaj predstavlja sliku darivanja vlastitog života od strane onih koji, po jednom Božjem daru, poprimaju tipične osobine Isusa čista, siromašna i poslušna.
Na to darivanje samoga sebe Bogu pozvan je svaki kršćanin, jer smo svi krštenjem posvećeni njemu. Svi smo pozvani prikazati se Ocu s Isusom i poput Isusa, pretvarajući vlastiti život u velikodušni dar, u obitelji, na poslu, u služenju Crkvi, u djelima milosrđa. Ipak, to posvećenje žive na poseban način redovnici, monasi, posvećeni vjernici laici, koji polaganjem zavjeta pripadaju Bogu na potpun i isključiv način. Ta pripadnost Gospodinu omogućuje onima koji to žive na autentičan način pružiti posebno svjedočanstvo za Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu. Oni koji su potpuno posvećeni Bogu, potpuno su posvećeni i braći, da bi Kristovo svjetlo donijeli tamo gdje je tama najgušća i da donose njegovu nadu srcima koja su klonula.
Posvećene su osobe Božji znak u raznim životnim sredinama, oni su kvasac za rast jednog pravednijeg i više bratskog društva, oni su proroštvo zajedništva s malenima i siromašnima, Tako shvaćen i življen, posvećeni život nam se pokazuje upravo onakvim kakav jest: to je Božji dar, Božji dar Crkvi, Božji dar njegovu narodu! Svaka je posvećena osoba dar za Božji narod na putu. Toliko su potrebne te prisutnosti, koje jačaju i iznova bude odgovornost za širenje evanđelja, kršćanski odgoj, ljubav prema onima koji su u najvećoj potrebi, kontemplativnu molitvu; odgovornost za pravdu i mir u ljudskoj obitelji. Ali pomislimo malo što bi se dogodilo da nema časnih sestara u bolnicama, časnih sestara u misijama, časnih sestara u školama. Ma zamislite samo Crkvu bez časnih sestara! To je upravo nezamislivo: one su dar, taj kvasac kojim Božjim narod napreduje. Velike su te žene koje posvećuju svoj život Bogu, koje pronose Isusovu poruku.
Crkva i svijet trebaju to svjedočanstvo Božje ljubavi i milosrđa. Posvećene osobe, redovnici, redovnice su svjedočanstvo da je Bog dobar i milosrdan. Zato je nužno sa zahvalnošću prepoznati vrijednost iskustva posvećenog života i produbiti znanja o raznim karizmama i duhovnostima. Treba moliti da mnogi mladi odgovore s "da" Gospodinu koji ih zove da se potpuno posvete njemu radi nesebičnog služenja braći; posvetiti život da bi se služilo Bogu i braći.
Zbog svih tih razloga, kao što je već najavljeno, iduća će godina na poseban način biti posvećena posvećenom životu. Povjerimo već sada tu inicijativu zagovoru Djevice Marije i svetog Josipa, koji su, kao Isusovi roditelji, bili prvi posvećeni njemu i posvetili svoj život njemu.
Nakon Angelusa
[...]
Danas se u Italiji slavi Dan života, koji ima za temu "Rađati budućnost". Upućujem svoj pozdrav i poticaj udrugama, pokretima i kulturnim centrima koji se posvećuju obrani i promicanju života. Pridružujem se talijanskim biskupima u tvrdnji da je "svako dijete lice Gospodina koji ljubi život, dar za obitelji i za društvo" (Poruka za XXXVI. Nacionalni dan života). Neka se svatko, u svojoj ulozi i u svojoj sredini, osjeća pozvanim ljubiti i služiti životu, prihvatiti ga, poštivati i promicati, osobito kada je krhak i treba pažnju i brigu, od majčina krila do njegova ovozemaljskog svršetka.
[...]
U mislima sam s dragim žiteljima Rima i Toskane, pogođenim kišama koje su izazvale poplave. Neka toj našoj braći, koja su u kušnji, ne uzmanjka naša konkretna solidarnost i naša molitva. Draga braćo i sestre, Papa je s vama!
Svima želim ugodnu nedjelju i dobar tek. Doviđenja! (IKA)
Danas slavimo blagdan Prikazanja Gospodinova. Istog se dana slavi i Dan posvećenog života, koji podsjeća koliko su Crkvi važni oni koji su prigrlili poziv da slijede Isusa izbliza na putu evanđeoskih savjeta. Današnje Evanđelje govori nam kako su, četrdeset dana nakon Isusova rođenja, Marija i Josip doveli Djetešce u hram da ga prikažu u hramu i posvete Bogu, kao što je propisano židovskim zakonom. Taj događaj predstavlja sliku darivanja vlastitog života od strane onih koji, po jednom Božjem daru, poprimaju tipične osobine Isusa čista, siromašna i poslušna.
Na to darivanje samoga sebe Bogu pozvan je svaki kršćanin, jer smo svi krštenjem posvećeni njemu. Svi smo pozvani prikazati se Ocu s Isusom i poput Isusa, pretvarajući vlastiti život u velikodušni dar, u obitelji, na poslu, u služenju Crkvi, u djelima milosrđa. Ipak, to posvećenje žive na poseban način redovnici, monasi, posvećeni vjernici laici, koji polaganjem zavjeta pripadaju Bogu na potpun i isključiv način. Ta pripadnost Gospodinu omogućuje onima koji to žive na autentičan način pružiti posebno svjedočanstvo za Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu. Oni koji su potpuno posvećeni Bogu, potpuno su posvećeni i braći, da bi Kristovo svjetlo donijeli tamo gdje je tama najgušća i da donose njegovu nadu srcima koja su klonula.
Posvećene su osobe Božji znak u raznim životnim sredinama, oni su kvasac za rast jednog pravednijeg i više bratskog društva, oni su proroštvo zajedništva s malenima i siromašnima, Tako shvaćen i življen, posvećeni život nam se pokazuje upravo onakvim kakav jest: to je Božji dar, Božji dar Crkvi, Božji dar njegovu narodu! Svaka je posvećena osoba dar za Božji narod na putu. Toliko su potrebne te prisutnosti, koje jačaju i iznova bude odgovornost za širenje evanđelja, kršćanski odgoj, ljubav prema onima koji su u najvećoj potrebi, kontemplativnu molitvu; odgovornost za pravdu i mir u ljudskoj obitelji. Ali pomislimo malo što bi se dogodilo da nema časnih sestara u bolnicama, časnih sestara u misijama, časnih sestara u školama. Ma zamislite samo Crkvu bez časnih sestara! To je upravo nezamislivo: one su dar, taj kvasac kojim Božjim narod napreduje. Velike su te žene koje posvećuju svoj život Bogu, koje pronose Isusovu poruku.
Crkva i svijet trebaju to svjedočanstvo Božje ljubavi i milosrđa. Posvećene osobe, redovnici, redovnice su svjedočanstvo da je Bog dobar i milosrdan. Zato je nužno sa zahvalnošću prepoznati vrijednost iskustva posvećenog života i produbiti znanja o raznim karizmama i duhovnostima. Treba moliti da mnogi mladi odgovore s "da" Gospodinu koji ih zove da se potpuno posvete njemu radi nesebičnog služenja braći; posvetiti život da bi se služilo Bogu i braći.
Zbog svih tih razloga, kao što je već najavljeno, iduća će godina na poseban način biti posvećena posvećenom životu. Povjerimo već sada tu inicijativu zagovoru Djevice Marije i svetog Josipa, koji su, kao Isusovi roditelji, bili prvi posvećeni njemu i posvetili svoj život njemu.
Nakon Angelusa
[...]
Danas se u Italiji slavi Dan života, koji ima za temu "Rađati budućnost". Upućujem svoj pozdrav i poticaj udrugama, pokretima i kulturnim centrima koji se posvećuju obrani i promicanju života. Pridružujem se talijanskim biskupima u tvrdnji da je "svako dijete lice Gospodina koji ljubi život, dar za obitelji i za društvo" (Poruka za XXXVI. Nacionalni dan života). Neka se svatko, u svojoj ulozi i u svojoj sredini, osjeća pozvanim ljubiti i služiti životu, prihvatiti ga, poštivati i promicati, osobito kada je krhak i treba pažnju i brigu, od majčina krila do njegova ovozemaljskog svršetka.
[...]
U mislima sam s dragim žiteljima Rima i Toskane, pogođenim kišama koje su izazvale poplave. Neka toj našoj braći, koja su u kušnji, ne uzmanjka naša konkretna solidarnost i naša molitva. Draga braćo i sestre, Papa je s vama!
Svima želim ugodnu nedjelju i dobar tek. Doviđenja! (IKA)