Zagrebačka nadbiskupija

Dolazim iz prekrasne kršćanske obitelji, treće sam dijete od petero djece obitelji Josipa i Štefanije Čulig. Djetinjstvo sam provodio u selu Slani Potok, župa svetog Jurja koja se nalazi u općini Gornja Stubica, u Hrvatskome Zagorju, gdje moja obitelj i živi. Nakon završene Nadbiskupske klasične gimnazije na Šalati i Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, te priprave u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu, bio sam đakon u župi Presvetog Srca Isusovog u Karlovcu. Moj duhovni poziv je veliki nezasluženi dar Božji koji sam ja kao malo dijete osjetio i nekako je moj život od začeća prepušten u Božje ruke, Božjoj volji.
 
Hvala svima koji su na bilo koji način pridonijeli u mom sazrijevanju, a njih je stvarno puno. Teško je opisati tu radost poziva koju osjećam od malena, otkad znam za sebe. Rado se sjetim prvih misa na koje sam išao, molitve u obitelji, druženja s prijateljima, odlazaka na nogomet, učenja, pomaganja… I to je sve uvijek bilo u radosnom i blagoslovljenom ozračju.
 
U trećem razredu osnovne škole odlučio sam biti svećenik i nijednom se nisam pokolebao u toj odluci. Bilo je tu razmišljanja, osobito kad sam se zaljubljivao u cure, ali moj odnos s Bogom me je usmjeravao i svakodnevno vodio i još uvijek vodi k onome što je Božja volja, što sam uvijek osjećao u srcu i raspoznavao u razumu, a to je „biti Kristov svećenik“.
 
A što to za mene znači? Ponajprije to znači: „Ljubiti Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim, te bližnjega svoga kao sebe samoga!“ Svećenik, osobito u današnje vrijeme treba biti prvenstveno Božji čovjek; predan molitvi i klanjanju, osluškivanju i propovijedanju Božje riječi; on slavi euharistijsku žrtvu kada svi primajući Tijelo Kristovo iz grešnog čovjeka na početku mise postajemo sveti ljudi na kraju. Svećenik je, također, i onaj koji dijeli i ostale sakramente, osobito sakrament ispovijedi, tj. sakrament pomirenja s Bogom  ili isto tako, ljudima na druge načine služi, pridonosi, pomaže; on je onaj koji treba biti u stalnom odnosu s našim nebeskim Ocem kako bi tu blizinu i drugima mogao prenositi i svjedočiti.
 
Iz iskrenog i stalnog odnosa s Bogom proizlazi zreo, blagoslovljen i spasenjski odnos s ljudima koje treba dovoditi Isusu. Takav svećenik želim ja biti i predajem se u potpunosti Bogu, te jedva čekam u radosti i strahopoštovanju dan svećeničkog ređenja.
             
Neka nas sve prati zagovor Blažene Djevice Marije, naše Kraljice i Božji blagoslov kako bismo zahvaljivali Bogu jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!