„Poslanje svećenika je ostati u svakoj prilici malen, neznatan i ponizan“
![](https://www.zg-nadbiskupija.hr/UserDocsImages/arhiva/stories/SLIKE/2014/6/Mladomisnici/PetrićMatej.png)
„Poslanje svećenika je ostati u svakoj prilici malen, neznatan i ponizan“
Kako sam rastao i upisavši sjemenište, nikada neću zaboraviti treći razred gimnazije, kada sam upao u jednu krizu u kojoj sam htio odustati od svoga poziva; opisat ću taj trenutak ovako: kako sam oduvijek volio let i avione, razmišljao sam o tome da postanem pilot, međutim kako sam imao problema sa sluhom i sinusima, nikada ne bih prošao sistematski.
Tada sam počeo razmišljati o tome da postanem kardiolog; to me privuklo radi iznimne humanosti i požrtvovnosti kojima bi takav rad bio obojen, no nisam baš bio briljantan u kemiji i biologiji pa vjerojatno nikad ne bih uspio upisati Medicinski fakultet. Na kraju, privlačila me i meteorologija, ali sam bio loš matematičar i fizičar, stoga sam odustao i od te ideje.
Kako je kriza s vremenom prošla, upisavši bogosloviju i zaredivši se za đakona, te u iščekivanju dana kada ću postati svećenik, shvaćam koliko sam zapravo u duhovnome zvanju ipak uspio ostvariti da budem pilot, kardiolog i meteorolog: kao svećenik moći ću poput pilota voditi i pokazivati ljudima put u Nebo, poput kardiologa liječiti slomljena srca, te poput meteorologa čitati i prepoznavati znakove vremena.
Premda je duhovni poziv jedna neiscrpna stvarnost o kojoj se može mnogo pričati i reći, ovdje ću ipak stati, jer ako sam već kao dijete nešto naučio, onda je to da je poslanje svećenika ostati u svakoj prilici malen, neznatan i ponizan.