Isus sve poziva k sebi
Draga braćo i sestre, dobar dan!
U Evanđelju ove nedjelje nalazimo Isusov poziv koji glasi ovako: "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti" (Mt 11, 28). Kada Isus to kaže on ima pred očima ljude koje susreće svakoga dana na putovima Galileje: tolike jednostavne osobe, siromašne, bolesne, grešnike i marginalizirane... Ti su ljudi uvijek hrlili za njim da slušaju njegovu riječ – riječ koja je davala nadu! Isusove riječi uvijek daju nadu! – te kako bi se dotaknuli bar skuta njegove haljine. Sâm Isus je tražio ta mnoštva, umorna i iscrpljena poput ovaca bez pastira (usp. Mt 9, 35-36) i tražio ih je zato da im navijesti Kraljevstvo Božje i liječi mnoge u tijelu i u duhu. Sada ih sve poziva sebi: "Dođite k meni", i obećava im olakšanje i okrjepu.
Taj se Isusov poziv proteže sve do naših dana, da dopre do brojne naše braće i sestara, potlačenih neizvjesnim uvjetima života, teškim životnim prilikama, a katkada i bez čestitih uporišta. U najsiromašnijim zemljama, ali i na periferijama najbogatijih zemalja, mnogo je umornih i iscrpljenih osoba, pritisnutih nepodnošljivim teretom napuštenosti i ravnodušnosti.
Ravnodušnost: koliko sam ljudska ravnodušnost boli one koji su u nevolji! A još je gora ravnodušnost kršćana! Na rubovima društva ima mnogo muškaraca i ženâ koje muči bijeda, ali i nezadovoljstvo životom i frustracija. Mnogi su prisiljeni iseliti se iz svoje domovine, izlažući opasnosti vlastiti život. Još je više onih koji svakodnevno nose teret gospodarskoga sustava koji izrabljuje čovjeka, nameće im nepodnošljivi "jaram", kojeg malobrojni povlašteni ne želi nositi. Svakome od te djece Oca koji je na nebesima, Isus ponavlja: "Dođite k meni, svi vi". Ali on to poručuje i onima koji posjeduju sve, ali im je srce prazno i u njemu nema Boga. I njima Isus upućuje taj poziv: "Dođite k meni". Isusov se poziv odnosi na sve ljude. Ali, na poseban način na one koji najviše pate.
Isus obećava dati okrjepu svima, ali nam također upućuje poziv koji je poput zapovijedi: "Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca" (Mt 11, 29). Gospodinov se "jaram" sastoji u tomu da se teret drugih ljudi bratskom ljubavlju preuzme na sebe. Nakon što primimo od Krista okrjepu i utjehu, i mi smo pozvani postati okrjepa i utjeha za braću, i to u blagom i poniznom ponašanju, po uzoru na Učitelja. Blagost i poniznost srca pomažu nam ne samo preuzeti teret drugih, nego također ne postati im breme svojim osobnim pogledima, sudovima, kritikama ili svojom ravnodušnošću.
Zazovimo Presvetu Mariju, koja prima pod svoj plašt sve umorne i iscrpljene, da bismo kroz prosvijetljenu vjeru, posvjedočenu u životu, mogli biti okrjepa za one koji trebaju pomoć, nježnost i nadu.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
[…]
Želim na osobit način i od srca pozdraviti sve dobre ljude iz Molise, koji su me jučer primili u svojim krajevima i u svome srcu. Bilo je to toplo gostoprimstvo: neću ga nikada zaboraviti! Hvala od srca.
Molim vas ne zaboravite moliti za mene: i ja ću moliti za vas.
Svima želim ugodnu nedjelju i dobar tek. Doviđenja! (IKA)
U Evanđelju ove nedjelje nalazimo Isusov poziv koji glasi ovako: "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti" (Mt 11, 28). Kada Isus to kaže on ima pred očima ljude koje susreće svakoga dana na putovima Galileje: tolike jednostavne osobe, siromašne, bolesne, grešnike i marginalizirane... Ti su ljudi uvijek hrlili za njim da slušaju njegovu riječ – riječ koja je davala nadu! Isusove riječi uvijek daju nadu! – te kako bi se dotaknuli bar skuta njegove haljine. Sâm Isus je tražio ta mnoštva, umorna i iscrpljena poput ovaca bez pastira (usp. Mt 9, 35-36) i tražio ih je zato da im navijesti Kraljevstvo Božje i liječi mnoge u tijelu i u duhu. Sada ih sve poziva sebi: "Dođite k meni", i obećava im olakšanje i okrjepu.
Taj se Isusov poziv proteže sve do naših dana, da dopre do brojne naše braće i sestara, potlačenih neizvjesnim uvjetima života, teškim životnim prilikama, a katkada i bez čestitih uporišta. U najsiromašnijim zemljama, ali i na periferijama najbogatijih zemalja, mnogo je umornih i iscrpljenih osoba, pritisnutih nepodnošljivim teretom napuštenosti i ravnodušnosti.
Ravnodušnost: koliko sam ljudska ravnodušnost boli one koji su u nevolji! A još je gora ravnodušnost kršćana! Na rubovima društva ima mnogo muškaraca i ženâ koje muči bijeda, ali i nezadovoljstvo životom i frustracija. Mnogi su prisiljeni iseliti se iz svoje domovine, izlažući opasnosti vlastiti život. Još je više onih koji svakodnevno nose teret gospodarskoga sustava koji izrabljuje čovjeka, nameće im nepodnošljivi "jaram", kojeg malobrojni povlašteni ne želi nositi. Svakome od te djece Oca koji je na nebesima, Isus ponavlja: "Dođite k meni, svi vi". Ali on to poručuje i onima koji posjeduju sve, ali im je srce prazno i u njemu nema Boga. I njima Isus upućuje taj poziv: "Dođite k meni". Isusov se poziv odnosi na sve ljude. Ali, na poseban način na one koji najviše pate.
Isus obećava dati okrjepu svima, ali nam također upućuje poziv koji je poput zapovijedi: "Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca" (Mt 11, 29). Gospodinov se "jaram" sastoji u tomu da se teret drugih ljudi bratskom ljubavlju preuzme na sebe. Nakon što primimo od Krista okrjepu i utjehu, i mi smo pozvani postati okrjepa i utjeha za braću, i to u blagom i poniznom ponašanju, po uzoru na Učitelja. Blagost i poniznost srca pomažu nam ne samo preuzeti teret drugih, nego također ne postati im breme svojim osobnim pogledima, sudovima, kritikama ili svojom ravnodušnošću.
Zazovimo Presvetu Mariju, koja prima pod svoj plašt sve umorne i iscrpljene, da bismo kroz prosvijetljenu vjeru, posvjedočenu u životu, mogli biti okrjepa za one koji trebaju pomoć, nježnost i nadu.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
[…]
Želim na osobit način i od srca pozdraviti sve dobre ljude iz Molise, koji su me jučer primili u svojim krajevima i u svome srcu. Bilo je to toplo gostoprimstvo: neću ga nikada zaboraviti! Hvala od srca.
Molim vas ne zaboravite moliti za mene: i ja ću moliti za vas.
Svima želim ugodnu nedjelju i dobar tek. Doviđenja! (IKA)