Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji u nedjelju 20. srpnja 2014.
Draga braćo i sestre!
Ovih nedjelja u liturgiji slušamo neke evanđeoske prispodobe, to jest kratke naracije koje je Isus koristio da bi mnoštvu navijestio kraljevstvo nebesko. Jedna od onih koje smo čuli u današnjem Evanđelju je prilično složena te je Isus tumači svojim učenicima: riječ je o prispodobi o pšenici i kukolju, koja govori o problemu zla u svijetu i ističe Božje strpljenje (usp. Mt 13, 24-30.36-43). Radnja se odvija na polju gdje gospodar sije pšenično sjeme; no, jedne noći dolazi neprijatelj i sije sjeme kukolja, izraz koji na hebrejskom jeziku ima isti korijen kao i imenica "Sotona" i doziva u svijest pojam razdjeljivanja.
Svi znamo da zloduh sije kukolj, on uvijek nastoji razdvojiti osobe, obitelji, narode. Sluge bi smjesta htjele iščupati kukolj, ali gospodar to brani govoreći: "Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu" (Mt 13, 29). Jer svi znamo da je kukolj, kada raste, veoma sličan pšenici i postoji opasnost da ih se zamijeni.
Pouka je ove prispodobe dvojaka. Prije svega nam govori da zlo koje je u svijetu ne dolazi od Boga, već od njegova neprijatelja, od Zloga. Zanimljivo je to kako zloduh dolazi sijati kukolj noću, u tami, u nejasnoći; on ide sijati kukolj tamo gdje nema svjetla. Taj je neprijatelj lukav: posijao je zlo sred dobra, tako da je nama ljudima nemoguće jasno odvojiti jedno od drugoga; ali će Bog to na kraju uspjeti učiniti.
Ovdje dolazimo do druge teme: oprečnost između nestrpljivosti slugu i strpljivog čekanja gospodara polja, koji predstavlja Boga. Ponekad nam se veoma žuri osuditi, dijeliti jedne od drugih, stavljati na jednu stranu dobre a na drugu zle... Ali sjetite se molitve onog oholog čovjeka: "Bože, hvala ti što sam dobar, što nisam kao ostali ljudi, zli…" (usp. Lk 18, 11-12). Bog međutim zna čekati. Gleda na "polje" života svake osobe s pažnjom i milosrđem: mnogo bolje od nas vidi prljavštinu i zlo, ali vidi i klice dobra i s povjerenjem čeka da sazriju. Bog je strpljiv, on zna čekati. Kako je to lijepo: Bog je naš strpljivi otac koji nas uvijek čeka, čeka nas gorljiva srca da nas prigrli, da nam oprosti. Ako njemu pođemo, on nam uvijek oprašta.
Gospodarevo ponašanje resi nada utemeljena na sigurnosti da zlo nema ni prvu niti posljednju riječ. I upravo zahvaljujući toj Božjoj strpljivoj nadi sâm kukolj, to jest zlo srce s mnogim grijesima, na kraju može postati dobro zrno. Ali pozor: evanđeoska strpljivost nije ravnodušnost prema zlu; dobro i zlo se ne smije miješati! Pred kukoljem prisutnim u svijetu, Gospodinov učenik je pozvan nasljedovati Božju strpljivost, njegovati nadu oslanjajući se na nepokolebljivo pouzdanje u konačnu pobjedu dobra, to jest Boga.
Na kraju će, naime, zlo biti iščupano i uklonjeno: u vrijeme žetve, to jest suda, žeteoci će izvršiti gospodarov nalog, odvajajući kukolj da se spali (Mt 13, 30). U taj dan konačne žetve sudac će biti Isus, onaj koji je zasijao dobro sjeme u svijet i koji je i sâm postao "sjeme pšenice"; umro je i uskrsnuo. Na kraju ćemo svi biti suđeni istim mjerilom kojim smo sudili: milosrđe koje smo iskazivali drugima i nama će se iskazati. Zamolimo Gospu, našu Majku, da nam pomogne rasti u strpljivosti, nadi i milosrđu sa svom braćom.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
primio sam sa zabrinutošću vijesti koje dolaze od kršćanskih zajednica u Mosulu u Iraku i u drugim krajevima Bliskog istoka, gdje su one, od samih početaka kršćanstva, živjele zajedno sa svojim sugrađanima pružajući značajan doprinos dobru društva. Danas su one progonjene; našu se braću progoni, tjera iz njihovih domova, moraju napustiti svoj dom i ne smiju ponijeti ništa sa sobom. Tim obiteljima želim izraziti svoju blizinu i svoju neprekidnu molitvu.
Predraga braćo i sestre koji ste izloženi tolikim progonima, znam koliko trpite i znam da vam je sve oduzeto. S vama sam u vjeri u onoga koji je pobijedio zlo! A vas, ovdje na Trgu i sve one koji nas prate putem televizijskih prijemnika, pozivam da se sjetite u molitvi tih kršćanskih zajednica. Potičem vas isto tako da ustrajete u molitvi za različita područja u svijetu gdje vladaju napetosti i sukobi, a posebice za Bliski istok i Ukrajinu. Neka Bog mira u svima pobudi iskrenu želju za dijalogom i pomirenjem. Nasilje se ne pobjeđuje nasiljem. Nasilje se pobjeđuje mirom. Pomolimo se u tišini za mir; svi, u tišini… Marijo, Kraljice mira, moli za nas! (IKA)
Ovih nedjelja u liturgiji slušamo neke evanđeoske prispodobe, to jest kratke naracije koje je Isus koristio da bi mnoštvu navijestio kraljevstvo nebesko. Jedna od onih koje smo čuli u današnjem Evanđelju je prilično složena te je Isus tumači svojim učenicima: riječ je o prispodobi o pšenici i kukolju, koja govori o problemu zla u svijetu i ističe Božje strpljenje (usp. Mt 13, 24-30.36-43). Radnja se odvija na polju gdje gospodar sije pšenično sjeme; no, jedne noći dolazi neprijatelj i sije sjeme kukolja, izraz koji na hebrejskom jeziku ima isti korijen kao i imenica "Sotona" i doziva u svijest pojam razdjeljivanja.
Svi znamo da zloduh sije kukolj, on uvijek nastoji razdvojiti osobe, obitelji, narode. Sluge bi smjesta htjele iščupati kukolj, ali gospodar to brani govoreći: "Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu" (Mt 13, 29). Jer svi znamo da je kukolj, kada raste, veoma sličan pšenici i postoji opasnost da ih se zamijeni.
Pouka je ove prispodobe dvojaka. Prije svega nam govori da zlo koje je u svijetu ne dolazi od Boga, već od njegova neprijatelja, od Zloga. Zanimljivo je to kako zloduh dolazi sijati kukolj noću, u tami, u nejasnoći; on ide sijati kukolj tamo gdje nema svjetla. Taj je neprijatelj lukav: posijao je zlo sred dobra, tako da je nama ljudima nemoguće jasno odvojiti jedno od drugoga; ali će Bog to na kraju uspjeti učiniti.
Ovdje dolazimo do druge teme: oprečnost između nestrpljivosti slugu i strpljivog čekanja gospodara polja, koji predstavlja Boga. Ponekad nam se veoma žuri osuditi, dijeliti jedne od drugih, stavljati na jednu stranu dobre a na drugu zle... Ali sjetite se molitve onog oholog čovjeka: "Bože, hvala ti što sam dobar, što nisam kao ostali ljudi, zli…" (usp. Lk 18, 11-12). Bog međutim zna čekati. Gleda na "polje" života svake osobe s pažnjom i milosrđem: mnogo bolje od nas vidi prljavštinu i zlo, ali vidi i klice dobra i s povjerenjem čeka da sazriju. Bog je strpljiv, on zna čekati. Kako je to lijepo: Bog je naš strpljivi otac koji nas uvijek čeka, čeka nas gorljiva srca da nas prigrli, da nam oprosti. Ako njemu pođemo, on nam uvijek oprašta.
Gospodarevo ponašanje resi nada utemeljena na sigurnosti da zlo nema ni prvu niti posljednju riječ. I upravo zahvaljujući toj Božjoj strpljivoj nadi sâm kukolj, to jest zlo srce s mnogim grijesima, na kraju može postati dobro zrno. Ali pozor: evanđeoska strpljivost nije ravnodušnost prema zlu; dobro i zlo se ne smije miješati! Pred kukoljem prisutnim u svijetu, Gospodinov učenik je pozvan nasljedovati Božju strpljivost, njegovati nadu oslanjajući se na nepokolebljivo pouzdanje u konačnu pobjedu dobra, to jest Boga.
Na kraju će, naime, zlo biti iščupano i uklonjeno: u vrijeme žetve, to jest suda, žeteoci će izvršiti gospodarov nalog, odvajajući kukolj da se spali (Mt 13, 30). U taj dan konačne žetve sudac će biti Isus, onaj koji je zasijao dobro sjeme u svijet i koji je i sâm postao "sjeme pšenice"; umro je i uskrsnuo. Na kraju ćemo svi biti suđeni istim mjerilom kojim smo sudili: milosrđe koje smo iskazivali drugima i nama će se iskazati. Zamolimo Gospu, našu Majku, da nam pomogne rasti u strpljivosti, nadi i milosrđu sa svom braćom.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
primio sam sa zabrinutošću vijesti koje dolaze od kršćanskih zajednica u Mosulu u Iraku i u drugim krajevima Bliskog istoka, gdje su one, od samih početaka kršćanstva, živjele zajedno sa svojim sugrađanima pružajući značajan doprinos dobru društva. Danas su one progonjene; našu se braću progoni, tjera iz njihovih domova, moraju napustiti svoj dom i ne smiju ponijeti ništa sa sobom. Tim obiteljima želim izraziti svoju blizinu i svoju neprekidnu molitvu.
Predraga braćo i sestre koji ste izloženi tolikim progonima, znam koliko trpite i znam da vam je sve oduzeto. S vama sam u vjeri u onoga koji je pobijedio zlo! A vas, ovdje na Trgu i sve one koji nas prate putem televizijskih prijemnika, pozivam da se sjetite u molitvi tih kršćanskih zajednica. Potičem vas isto tako da ustrajete u molitvi za različita područja u svijetu gdje vladaju napetosti i sukobi, a posebice za Bliski istok i Ukrajinu. Neka Bog mira u svima pobudi iskrenu želju za dijalogom i pomirenjem. Nasilje se ne pobjeđuje nasiljem. Nasilje se pobjeđuje mirom. Pomolimo se u tišini za mir; svi, u tišini… Marijo, Kraljice mira, moli za nas! (IKA)