Tražiti Isusa, susresti Isusa: to je veliko blago!
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Kratke poredbe koje nam današnja liturgija stavlja pred oči predstavljaju zaključak poglavlja Matejeva Evanđelja posvećenog prispodobama o Božjem kraljevstvu (13, 44-52). Dvije od njih su prava dva mala remek-djela: to su prispodoba o blagu skrivenom u polju i ona o dragocjenom biseru. One nam govore da se Božje kraljevstvo može otkriti iznenada, kao kad seljak obrađujući polje pronađe neočekivano blago; odnosno nakon dugog traženja, kao kad trgovac biserima napokon pronađe najdragocjeniji biser o kojem je dugo sanjao. Ali i u jednom i u drugom slučaju ostaje primarna datost da blago i biser vrijede više od svih ostalih dobara, i zato i seljak i trgovac, kad ih nađu, odriču se svega ostaloga samo da ih steknu. Ne trebaju puno umovati i razmišljati: odmah postaju svjesni jedinstvene vrijednosti onoga što su pronašli i spremni su prodati sve da bi ih imali.
Isto vrijedi za Božje kraljevstvo: onaj koji ga nađe nema dvojbi, osjeća da je to ono što je tražio, što je očekivao i što odgovara njegovim istinskim težnjama. I doista je tako: onaj tko poznaje Isusa, onaj tko ga osobno susretne, ostaje očaran, privučen tolikom dobrotom, tolikom istinom, tolikom ljepotom, i sve to u velikoj poniznosti i jednostavnosti. Tražiti Isusa, susresti Isusa: to je veliko blago!
Kolike su osobe, koliki sveci i svetice, čitajući otvorena srca Evanđelje, bili toliko pogođeni Isusom da su mu se obratili. Sjetimo se svetog Franje Asiškog: on je već bio vjernik, ali je njegova vjera bila površna i "sladunjava". Čitajući Evanđelje, u presudnom trenutku svoje mladosti, susreo je Isusa i otkrio Božje kraljevstvo i tada su njegovi snovi o zemaljskoj slavi iščezli. Evanđelje ti pomaže upoznati pravog, živog Isusa; ono govori tvom srcu i mijenja ti život. I tada sve ostavljaš. Možeš promijeniti način života ili nastaviti činiti ono što si činio ranije ali ti si druga osoba, ti si ponovno rođen: našao si ono što daje smisao, okus, svjetlo svemu, također naporima, i patnjama pa i samoj smrti.
Čitati Evanđelje. Čitati Evanđelje. Govorili smo o tome, sjećate se? Svaki dan pročitati ulomak iz Evanđelja; i nositi malo Evanđelje s nama, u džepu, u torbi, da nam bude pri ruci. I ondje, čitajući jedan ulomak, naći ćemo Isusa. Sve dobiva smisao kad nađeš to blago, koje Isus naziva "Božjim kraljevstvom", to jest Bogom koji vlada u tvome životu, u našem životu; to je ljubav, mir i radost u svakom čovjeku i u svim ljudima. To je ono što Bog želi i ono zbog čega je Isus darovao samoga sebe sve do smrti na križu, da nas oslobodi od vlasti tame i preobrazi nas u kraljevstvo života, ljepote, dobrote, radosti. Čitati Evanđelje i naći Isusa i imati kršćansku radost, koja je dar Duha Svetoga.
Draga braćo i sestre, radost koja obuzme čovjeka kada pronađe blago Božjeg kraljevstva je vidljiva, izbija van. Kršćanin ne može skrivati svoju vjeru, jer je ona vidljiva u svakoj riječi i u svakoj gesti, pa i u onim najjednostavnijim i svakodnevnim: pokazuje se ljubav koju nam je Bog darovao po Isusu. Molimo, po zagovoru Djevice Marije, da njegovo Kraljevstvo ljubavi, pravednosti i mira dođe u nas i u čitav svijet.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
sutra se slavi stota obljetnica izbijanja Prvog svjetskog rata, koji je prouzročio milijune žrtava i golema razaranja. Taj sukob, kojeg je papa Benedikt XV. nazvao "beskorisnim pokoljem", okončan je nakon četiri duge godine mirom koji se pokazao vrlo krhkim. Sutra će biti dan žalosti u spomen na taj dramatični događaj. Sjećajući se toga tragičnog događaja, želim da se nikada ne ponove pogreške iz prošlosti, već da se imaju pred očima lekcije iz prošlosti. Potrebno je raditi na tome da uvijek prevladaju razlozi mira, kroz jedan strpljivi i hrabri dijalog.
Posebno su mi danas u mislima tri krizna područja: Bliski istok, Irak i Ukrajina. Molim vas da nastavite zajedno sa mnom moliti da Gospodin udijeli stanovništvima i vlastima tih područja potrebnu mudrost i snagu da odlučno kroče putom mira, rješavajući sva sporna pitanja ustrajnošću dijaloga i pregovora i snagom pomirenja. Neka se u središte svake odluke ne stavljaju pojedinačni interesi, nego opće dobro i poštivanje svake osobe. Upamtimo da se sve gubi ratom a ništa se ne gubi mirom.
Draga braćo i sestre, nikada više rata! Nikada više rata! U mislima su mi prije svega djeca, kojoj se oduzima nada u dostojanstven život, u budućnost: mrtva djeca, ranjena djeca, osakaćena djeca, djeca siročad, djeca koja imaju za igračke ostatke oružja, djeca koja se ne znaju smijati. Prestanite, molim vas! Molim vas to iz sveg srca. Vrijeme je da prestanete! Prestanite, molim vas!
[...]
Svima želim ugodnu nedjelju. I ne zaboravite moliti za mene. I dobar vam tek. Doviđenja! (IKA)
Kratke poredbe koje nam današnja liturgija stavlja pred oči predstavljaju zaključak poglavlja Matejeva Evanđelja posvećenog prispodobama o Božjem kraljevstvu (13, 44-52). Dvije od njih su prava dva mala remek-djela: to su prispodoba o blagu skrivenom u polju i ona o dragocjenom biseru. One nam govore da se Božje kraljevstvo može otkriti iznenada, kao kad seljak obrađujući polje pronađe neočekivano blago; odnosno nakon dugog traženja, kao kad trgovac biserima napokon pronađe najdragocjeniji biser o kojem je dugo sanjao. Ali i u jednom i u drugom slučaju ostaje primarna datost da blago i biser vrijede više od svih ostalih dobara, i zato i seljak i trgovac, kad ih nađu, odriču se svega ostaloga samo da ih steknu. Ne trebaju puno umovati i razmišljati: odmah postaju svjesni jedinstvene vrijednosti onoga što su pronašli i spremni su prodati sve da bi ih imali.
Isto vrijedi za Božje kraljevstvo: onaj koji ga nađe nema dvojbi, osjeća da je to ono što je tražio, što je očekivao i što odgovara njegovim istinskim težnjama. I doista je tako: onaj tko poznaje Isusa, onaj tko ga osobno susretne, ostaje očaran, privučen tolikom dobrotom, tolikom istinom, tolikom ljepotom, i sve to u velikoj poniznosti i jednostavnosti. Tražiti Isusa, susresti Isusa: to je veliko blago!
Kolike su osobe, koliki sveci i svetice, čitajući otvorena srca Evanđelje, bili toliko pogođeni Isusom da su mu se obratili. Sjetimo se svetog Franje Asiškog: on je već bio vjernik, ali je njegova vjera bila površna i "sladunjava". Čitajući Evanđelje, u presudnom trenutku svoje mladosti, susreo je Isusa i otkrio Božje kraljevstvo i tada su njegovi snovi o zemaljskoj slavi iščezli. Evanđelje ti pomaže upoznati pravog, živog Isusa; ono govori tvom srcu i mijenja ti život. I tada sve ostavljaš. Možeš promijeniti način života ili nastaviti činiti ono što si činio ranije ali ti si druga osoba, ti si ponovno rođen: našao si ono što daje smisao, okus, svjetlo svemu, također naporima, i patnjama pa i samoj smrti.
Čitati Evanđelje. Čitati Evanđelje. Govorili smo o tome, sjećate se? Svaki dan pročitati ulomak iz Evanđelja; i nositi malo Evanđelje s nama, u džepu, u torbi, da nam bude pri ruci. I ondje, čitajući jedan ulomak, naći ćemo Isusa. Sve dobiva smisao kad nađeš to blago, koje Isus naziva "Božjim kraljevstvom", to jest Bogom koji vlada u tvome životu, u našem životu; to je ljubav, mir i radost u svakom čovjeku i u svim ljudima. To je ono što Bog želi i ono zbog čega je Isus darovao samoga sebe sve do smrti na križu, da nas oslobodi od vlasti tame i preobrazi nas u kraljevstvo života, ljepote, dobrote, radosti. Čitati Evanđelje i naći Isusa i imati kršćansku radost, koja je dar Duha Svetoga.
Draga braćo i sestre, radost koja obuzme čovjeka kada pronađe blago Božjeg kraljevstva je vidljiva, izbija van. Kršćanin ne može skrivati svoju vjeru, jer je ona vidljiva u svakoj riječi i u svakoj gesti, pa i u onim najjednostavnijim i svakodnevnim: pokazuje se ljubav koju nam je Bog darovao po Isusu. Molimo, po zagovoru Djevice Marije, da njegovo Kraljevstvo ljubavi, pravednosti i mira dođe u nas i u čitav svijet.
Nakon Angelusa
Draga braćo i sestre,
sutra se slavi stota obljetnica izbijanja Prvog svjetskog rata, koji je prouzročio milijune žrtava i golema razaranja. Taj sukob, kojeg je papa Benedikt XV. nazvao "beskorisnim pokoljem", okončan je nakon četiri duge godine mirom koji se pokazao vrlo krhkim. Sutra će biti dan žalosti u spomen na taj dramatični događaj. Sjećajući se toga tragičnog događaja, želim da se nikada ne ponove pogreške iz prošlosti, već da se imaju pred očima lekcije iz prošlosti. Potrebno je raditi na tome da uvijek prevladaju razlozi mira, kroz jedan strpljivi i hrabri dijalog.
Posebno su mi danas u mislima tri krizna područja: Bliski istok, Irak i Ukrajina. Molim vas da nastavite zajedno sa mnom moliti da Gospodin udijeli stanovništvima i vlastima tih područja potrebnu mudrost i snagu da odlučno kroče putom mira, rješavajući sva sporna pitanja ustrajnošću dijaloga i pregovora i snagom pomirenja. Neka se u središte svake odluke ne stavljaju pojedinačni interesi, nego opće dobro i poštivanje svake osobe. Upamtimo da se sve gubi ratom a ništa se ne gubi mirom.
Draga braćo i sestre, nikada više rata! Nikada više rata! U mislima su mi prije svega djeca, kojoj se oduzima nada u dostojanstven život, u budućnost: mrtva djeca, ranjena djeca, osakaćena djeca, djeca siročad, djeca koja imaju za igračke ostatke oružja, djeca koja se ne znaju smijati. Prestanite, molim vas! Molim vas to iz sveg srca. Vrijeme je da prestanete! Prestanite, molim vas!
[...]
Svima želim ugodnu nedjelju. I ne zaboravite moliti za mene. I dobar vam tek. Doviđenja! (IKA)