Zagrebačka nadbiskupija

U Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu održana je u ponedjeljak, 8. prosinca posljednja formacija animatora mladih u ovoj kalendarskoj godini.

Na samome početku formacije povjerenik za pastoral mladih vlč. Ivica Budinšćak zahvalio je mladima na aktivnosti i angažmanu u pastoralu mladih u protekloj godini - kako u svojim župama, tako i na razini Nadbiskupije.

Posebno im je zahvalio na njihovoj humanitarnoj crti koja se očitava u šest stipendija koje je Fond „Mladi za mlade“ dodijelio ove akademske godine. „Usvojili smo darivati jedni druge“, rekao je na njih ponosan Povjerenik mladima naglasivši vrijednost darivanja te ih pozvao da i dalje budu humanitarno-kreativni u organiziranju akcija za Fond „Mladi za mlade“ kako bismo u idućoj godini mogli dodijeliti barem jednu stipendiju više.

Misa - no ne samo misa

Advent je vrijeme koje nas poziva na bdjenje i na pripravu - ne samo za Kristov rođendan- nego i za njegov konačni dolazak. Poseban gost adventske formacije animatora bio je vlč. Filip Pavlović, župni vikar Župe sv. Vida u Brdovcu koji je mlade kroz temu "Misa - no ne samo misa" nastojao potaknuti da žive adventsko raspoloženje kroz cijelu godinu pripravljajući se dobro za svaku misu na kojoj sudjeluju. O otajstvu euharistije progovorio je kroz 12 motivacijskih riječi: okupljanje, priznanje, pomirenje, radost, slušanje, vjerovanje, blagovanje, prinošenje, pretvorba, sjećanje, konzumiranje i odlazak.

Konstatirajući kako misa ne započinje tek u crkvi, već još dok vežemo tenisice pripremajući se za odlazak u crkvu, vlč. Pavlović je mladima pokušao pojasniti važnost same iskrene namjere sudjelovanja u euharistiji. Rekavši kako nas euharistija poziva krenuti na put prema drugima, vlč. Pavlović je naglasio: „Da bih stvarno doživio misu i da bi me ona promijenila, moram napraviti najveću revoluciju u povijesti: umjesto ja u središte moram staviti mi“.



Govorio je kako nam Kristova prisutnost omogućuje istinsko priznanje u božanskom planu – onakvima kakvi jesmo i onakvima kakvi biso trebali biti, te kako čovjek može istinski promijeniti svijet jedino obraćenjem.

Zapalite radost u sebi

„Kršćanin ponovno treba dopustiti da ga osvoji radost jer nikome kao njemu ne pripada radost“, istaknuo je vlč. Pavlović pojašnjavajući kako je kršćanin dužan ne samo biti radostan, već i tu svoju radost dijeliti s drugima. Kako bismo u sebi i drugima zapalili oganj radosti, radosnu vijest koja nam je darovana treba prvenstveno slušati jer – kako ćemo naviještati ako nismo čuli? Iz slušanja rađa vjera. „Jedno je slušati i odobravati, a sasvim nešto drugo vjerovati Riječi i na njoj svakodnevno temeljiti svoju egzistenciju“, istaknuo je vlč. Pavlović naglasivši kako vjerovati znači osloniti se te kako ne treba imati veliku vjeru, već vjerodostojnu vjeru veličine gorušičina zrna.

Prijelaz s riječi na djelo očituje se u zajedničkom blagovanju, a euharistija je u pravom smislu riječi večera priliom koje se, kako je istaknuo vlč. Pavlović, materijalna hrana i piće snagom sakramenta mijenjaju se u Spasiteljevo tijelo i krv te postaju hrana za život vječni i piće spasenja. Govoreći o prinošenju, pojasnio je kako je svaki trenutak života prinošenje žrtve Bogu te potaknuo mlade da, slijedeći Kristov primjer ljubavi, i oni sami postanu dar za Krista i dar za druge te si dopuste da budu upotrijebljeni , a da se pritom ne potroše.

Na kraju mise – poslanje. Misa nas je osnažila i ne bismo se trebali bojati. Ipak, opasnost koja vreba, prema mišljenju vlč. Pavlovića, smo mi sami. „Postoji opasnost da mi naoštrimo pandže i zamijenimo vunu vučjim krznom“, primijetio je vlč. Pavlović potičući ipak mlade animatore da ne podlegnu zamkama, već se hrabro otisnu u svijet i zapale ga istinskom radošću.