Zagrebačka nadbiskupija

Grupa od 60. mladih iz Bistre kojima se priključilo nekoliko mladih iz Zaprešića, Brestja i Retkovca, krenula je na Uskrs u večernjim satima predvođena župnikom vlč. Tomislavom Kraljem,  uz stručno vodstvo s. Valentine Baričević, salezijanke iz družbe Kćeri Marije Pomoćnice zatim župnim vikarima vlč. Filipom Pavlovićem iz Brdovca, dekanatskim povjerenikom za mlade, vlč. Goranom Živkovićem iz Zaprešića te vlč. Marijanom Kovačićem iz Đurđevca na hodočašće u Torino i Milano tj. u predio Italije u kojem je živio i djelovao osnivač salezijanske družbe, sveti Ivan Bosco. S nama su bili i naši bogoslovi Luka i Ante i sjemeništarac Kristijan.



Nakon cjelonoćne vožnje, stigli smo u Becchi, rodno selo don Bosca, točnije na brdašce Colle Don Bosco. Pošto smo se smjestili u svoje sobe, te malo predahnuli, dočekali smo salezijanske bogoslove Davida, Branka i Marija, koji su nam bili stručni vodiči kroz cijelo putovanje te su nam predstavili život don Bosca i približili nam njegovu ljubav  prema mladima i životno djelo.



Krenuli smo u obilazak i razgledavanje i tako vidjeli don Boscovu kuću u kojoj je proveo svoje djetinjstvo, te crkvu sv. Ivana Bosca koja nas je sve ostavila bez daha. Nakon ručka, krenuli smo prema kući u kojoj je živio Dominik Savio, jedan od dječaka koji je bio u don Boscovom oratoriju i koji je u ranoj dobi umro, ali je ostavio vrlo bitan utjecaj te je 1954. godine proglašen svecem i zaštitnikom ministranata.

U Popodnevnim satima, krenuli smo u razgledavanje malog gradića Chierija u kojem se don Bosco školovao i djelovao, gdje smo doznali da je don Bosco bio vrlo spretno, marljivo i vrijedno dijete i bavio se raznim poslovima kako bi si mogao priuštiti školovanje.  Po povratku iz grada, izmolili smo slavna otajstva krunice na salezijanski način -hodajući, odigrali nekoliko rekreativno – zabavnih igara te se uputili na spavanje.

Drugog dana, nakon doručka, zaputili smo se u Torino, u predio Valdocco. Posjetili smo kapelu Pinardi, crkvu posvećenu sv. Franji Saleškom, baziliku Marije Pomoćnice, gdje nas je sve bez daha ostavila oltarna slika Marije Pomoćnice, ali i kip sv. Ivana Bosca s njegovim relikvijama, te oltari i relikvije sv. Marije Mazzarello i sv. Dominika Savija pred kojima smo se i zajedno pomolili. Također, vidjeli smo i sobe don Bosca te njegove rijetke slike i time se još više približili njegovom životu i radu. Posjetili smo i samostan tj. kuću maticu i školu sestara Kćeri Marije Pomoćnice.

A kakav bi to bio odlazak u Torino da ne saznamo neke pojedinosti o Torinskom platnu. Budući da se Torinska katedrala priprema za otkrivanje originalnog Torinskog platna u ovoj godini Boscova jubileja, u tom trenutku ga nismo mogli vidjeti, ali smo posjetili Muzej Torinskog platna gdje smo vidjevši repliku, zapravo još više shvatili kroz kakvu je muku Gospodin prošao za nas. Vratili smo se u Colle Don Bosco, a nakon večere uslijedilo je klanjanje gdje smo zahvalili Gospodinu za ovo hodočašće te Ga molili za sve mlade, da po zagovoru don Bosca, radosno idu kroz svoj život.

Trećeg, ujedno i zadnjeg dana hodočašća, nakon doručka uputili smo se u Milano gdje smo posjetili razne znamenitosti  te Milansku katedralu u kojoj smo slavili svetu misu u apsidi glavnog oltara, a onda i crkvu svete Marije Milostive gdje se nalazi mural Posljednje večere Leonarda da Vincija. U popodnevnim satima krenuli smo prema svojim domovima  ispunjeni duhovnim milostima i brojnim lijepim uspomenama, a  još  smo se kratko zaustavili  na nogometnom stadionu s. Siro  na radost našim sportašima.