Zagrebačka nadbiskupija

Knjižnica Zagrebačke nadbiskupije i Prvostolnog kaptola zagrebačkog, Metropolitana ili Metropolitanska knjižnica, najveća je i najvažnija crkvena knjižnica u Hrvatskoj. Djelovanje knjižnice poklapa se s postankom Zagreba biskupskim sjedištem g. 1093/94. premda nije utemeljena nekakvim dekretom ili pisanom uredbom. Ona je jednostavno rasla i razvijala se spontano zajedno s biskupijom, pa je zato i najveći dio njezinih knjiga iz kleričke ostavštine, prije svega kanonika, biskupa i pojedinih svećenika.

Početak Metropolitane vezan je uz početak biskupije u Zagrebu jer je prvi zagrebački biskup Duh sigurno morao imati barem osnovne liturgijske knjige, o čemu i danas svjedoče rukopisi pohranjeni u Metropolitani, koji potječu iz XI. stoljeća, npr. „Evangeliarium“, „Sacramentarium sanctae Margaretae“ i „Agenda pontificalis“. Točan datum njezina osnutka teško je, dakako, odrediti, ali je važno znati da postoji pismeni trag o njezinu postojanju.

Naime, u prvome poznatom sačuvanom inventaru Riznice zagrebačke katedrale iz g. 1394. među rizničnim predmetima donosi se i zaseban popis rukopisnih knjiga.

Prema tom inventaru knjige su podijeljene u nekoliko skupina: pravo, Sveto pismo, liturgija, filozofija i dr. a pisac inventara opisivao je knjige po izgledu njihova uveza i po posljednjoj riječi teksta na kraju prvoga lista. To su bile osnovne karakteristike prepoznavanja rukopisa, a mogu nam pomoći i danas pri identifikaciji još sačuvanih rukopisa.

Nakon toga nastupilo je burno vrijeme turske opasnosti, što je prisililo kanonike da sklone knjige na sigurnija mjesta. Usprkos tome g. 1640. Prvostolni kaptol zagrebački izdaje važne odredbe o katedralnoj knjižnici, od kojih su najvažnije da knjige prelata i kanonika nakon njihove smrti prelaze u vlasništvo stolne crkve, da treba sagraditi knjižnicu, te da će nadzor nad knjigama imati kanonik čuvar.

Ta je ideja ostvarena nešto kasnije, u doba zagrebačkoga biskupa Aleksandra Mikulića (1688-1694) koji je dao sagraditi knjižnicu, čija se zgrada nalazila ispred katedrale, između današnjih dviju sačuvanih kula.

Velike zasluge za život i rad Metropolitane ima i biskup Juraj Haulik, koji ju je g. 1846. i otvorio javnosti. Imenovan je i njezin knjižničar koji je morao položiti prisegu prilikom preuzimanja dužnosti.

U opisu vlastelinskih i patronatskih zgrada Nadbiskupije za godinu 1869. piše da se uz prostorije za knjige nalaze i čitaonica i soba za knjižničara i da su sve prostorije u dobrome stanju.

No, takvo stanje nije dugo potrajalo jer je jaki potres godine 1880. uzdrmao cijeli Zagreb, u kojemu je stradala i katedrala i knjižnica.


Misal Rvacki, 1531.godina

Nakon obnove katedrale trebalo je pristupiti gradnji nove zgrade knjižnice. Budući da tada Prvostolni kaptol nije mogao platiti troškove gradnje, g. 1901. odlučeno je da se Metropolitanska knjižnica sjedini s Kraljevskom sveučilišnom knjižnicom a g. 1914. preseli u zgradu nove Kraljevske i sveučilišne knjižnice na Marulićevu trgu u današnju zgradu Hrvatskoga državnog arhiva.
 
Rukopisi, atlasi, putopisi i inkunabule

Metropolitana danas ima oko 60.000 svezaka knjiga iz gotovo svih područja znanosti i kulture, a posjeduje i oko 150 starijih rukopisa iz razdoblja od XI. do XVI. st., među kojima su mnogi, bogato iluminirani svjetski rariteti. Među metropolitanske raritete ubraja se pedesetak rukopisa iz razdoblja od XVII. st. a posjeduje i oko 300 „mlađih rukopisa“ nastalih u XVIII. i XIX. st. Uz rukopise posebno je vrijedna zbirka s približno 1500 naslova iz XVI. st., koji se danas ubrajaju među rijetkosti, te zbirke atlasa i zemljopisnih karata.

Posebnu vrijednost predstavlja Valvasorova knjižnica, oko 2500 naslova iz gotovo svih područja znanosti, čiji su primjerci u velikom broju ukrašeni bakrorezima. Valvasor je za života skupio vrijednu grafičku zbirku oko 7300 grafika i crteža nastalih u razdoblju između XV. i XVII. st. U njoj su djela svjetski glasovitih umjetnika.


Valvasor, Zagreb, Slava vojvodine Kranjske 1689. godina

Tematski je raznovrsna: osim religijskih tema mnoštvo je grafika i crteža s temama iz svakodnevnoga života. Osim umjetničke vrijednosti, ta zbirka ima i veliko kulturno-povijesno značenje kao najveća i najznačajnija zbirka starih grafika i crteža u Hrvatskoj. Treba sa žalošću reći da je 114 svezaka te knjižnice nestalo u pljački Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu 1987. godine.

Ondje se čuvaju i vrlo stari atlasi, putopisi i topografije ali među najvećim dragocjenostima svake knjižnice, pa tako i metropolitanske, svakako su inkunabule, prvotisci - knjige tiskane od izuma tiskarskog stroja g. 1455. do 1500. Po broju od 253 inkunabule, koje je zabilježio prof. Šime Jurić, metropolitanska je zbirka jedna od najvećih i najvrednijih u Hrvatskoj. Ona je pravi rudnik za pronalaženje podataka o europskoj tipografiji jer su one tiskane na tridesetak mjesta s više od stotinu tiskarskih radionica.


Inkunabula, Euklit, Geometrija

U metropolitanskim inkunabulama prednjači, što je i razumljivo, Venecija s čak 125 primjeraka koji su tiskani u njezinim radionicama. Vrijedno je spomenuti da se čuvaju i tri tiskovine Andrije Paltašića Kotoranina koji je radio kao tiskar u Veneciji. Nažalost, Metropolitana nema inkunabule tiskane u Hrvatskoj: dakle, hrvatskog prvotiska na njezinim policama nema!

U knjižnici Metropolitani bez dvojbe najraskošnije iluminiran rukopis je „Biblija sollemnis“ napisana goticom u XIV. st. na pergamentu u dva stupca. S punim nazivom „Biblia sollemnis Acclesiae Cathedralis Zagrebiensis“ spomenuta je u najstarijem inventaru iz g. 1394. kao „krasna i svečana Biblija“.



Ona sadrži 156 minijatura i inicijala izvedenih u minijaturističkoj radionici u sjevernoj Francuskoj, a kasnije, možda, i u Bologni ili u Zagrebu. Posebno je bogato izveden inicijal na početku knjige s 47 medaljona koji prikazuju stvaranje svijeta. (GK/TUZN; Foto: Zvonimir Atletić)