Zagrebačka nadbiskupija

FOTOGALERIJA

Ovogodišnji Dan otvorenih vrata Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa održan je 25. travnja. Taj je dan prilika da bogoslove posjete njihovi roditelji, rodbina i prijatelji. To je također prigoda da se čuje mnoštvo poticajnih misli, opusti uz dramsko scenski prikaz i dobre glazbene izvedbe kao i blagovanje zajedničkoga ručka kojem su, kao i proteklih godina, svoj doprinos pružile i vrijedne ruke majki naših bogoslova donijevši ukusne kolače.

Program je započeo okupljanjem gostiju u 8.30 sati u dvorištu Bogoslovije, a u 9 sati svi zajedno smo krenuli prema dvorani Vijenac gdje se odvijao prvi dio programa. Uvodnom riječju, okupljene su pozdravili voditelji programa, bogoslovi 3. godine Filip Marić i Matija Novački nakon čega je bogoslovski oktet izveo pjesmu Kristov put.

Ističući kako smo u tjednu duhovnih zvanja, bogoslov 5. godine, Ivan Lukić osvrnuo se na misao pape Franje koja pred svakog vjernika stavlja izlazak kao temeljno iskustvo poziva. Tako su roditelji „izlazak“ – sebedarje i poslušnost volji Božjoj – učinili time što su donijeli novi život na svijet, a zatim njihovi sinovi – plod roditeljske ljubavi – izlaze iz svoje obitelji u novu, bogoslovsku obitelj koja ih vodi putem svećeništva koje je jedan velik izlazak prema svijetu.

Okupljenima se potom obratio i rektor Bogoslovije preč. Anđelko Košćak. Otvorena vrata znače pristupanje čovjeku, istaknuo je, a pristupanje omogućuje zajedništvo koje stvara obitelj zbog čega je moguće reći ''lijepo je biti zajedno.'' Na današnji dan Crkva slavi i blagdan sv. Marka Evanđelista, a citiranjem riječi upravo Evanđelja po Marku: ''Idite po svem svijetu i propovijedajte Evanđelje'' osvrnuo se također na izlazak kao temeljno iskustvo zvanja.

Taj izlazak, napomenuo je, ponajprije znači izlazak iz vlastite nebrige za Boga i čovjeka, iz skučenosti vlastite ugode kako bi se išlo ususret čovjeku, donoseći mu riječi života koje daje Gospodin. Nakon uvodnih riječi pozdrava i poticaja, Oktet zagrebačkih bogoslova izveo je pjesmu Sretna sigurnost Isus je moj, a zatim je uslijedilo predavanje vlč. Andrije Vrane, voditelja zajednice Kursiljo u Hrvatskoj i subsidijara u župi Majke Božje Žalosne u zagrebačkom naselju Špansko.



Vlč. Vrane svom je predavanju odlučio dati naziv Od poziva do ushita. Svaki poziv nosi u sebi vlastitu životnu priču i pečat Božje kreativnosti, on je utkan u život pozvanog. Vlč. Vrane iznio je svjedočanstvo o svom pozivu koji je započeo već primjerom svoje majke koja je na jednu tešku i neugodnu situaciju odgovorila smireno, sa željom da se istakne ono Božje dobro okrećući drugi obraz.

Nailazeći kao mladi čovjek na loše društvo, vlč. Vrane postavio si je pitanje je li to život i, još važnije ne osuđujući - postavio je pitanje kako ljudima u takvoj situaciji pomoći. Iskristaliziralo se da je odgovor u Bogu. Vlč. Vrane poziv je protumačio kao sasvim konkretno iskustvo u kojem Bog poziva: Dođi, imam ti nešto za dati, dođi vidjeti da si ljubljen. Iskustvo pak živog Krista dovodi do udivljenja, ushita i radosti koje se želi podijeliti i posvjedočiti drugima.

Divljenje Kristu proizlazi upravo iz Njegove brige koju je iskazivao prema čovjeku, vidljivu u pouskrsnom pristupu Petru kojemu Gospodin ne postavlja pitanje zašto si me zatajio nego: Ljubiš li me?

Svakogodišnji središnji dio programa je predstava koju pripremaju bogoslovi. Ove godine, to je bila humoreska Idem u bogosloviju pripremana pod redateljskom palicom rektora Košćaka. Naoko jednostavan naslov nije ništa drugo doli rečenica koju je svaki bogoslov barem jednom izgovorio dakle, bremenita značenjem i osobnim iskustvom. Na humorističan način prikazana je situacija jedne obične obitelji koja se nađe pred neobičnim, a to je Božji poziv upućen njihovu najmlađem sinu Štefeku (Rafael Mikec).



U situaciju nas je, kao i u svaku scenu, uveo narator (Damir Bulić). Iako je mama Bara (Marko Domiter) oduševljena sinovljevim pozivom, sam prizvuk mogućeg odaziva nailazi na ljuti otpor tate Jure (Matija Novački) i djeda Imbre (Kristijan Tušek). Njihov čvrst stav ne mogu promijeniti ni prijatelji bogoslovi (Leopold Ćurčić i Ante Mateša). Međutim, čuvši od dežurnih seoskih babica tračerica (Matija Vragović, Dario Levanić i Ivan Koretić) kako kao bogoslov, radeći tijekom ljeta u Njemačkoj, može zaraditi “čudaj penez”, deda i tata mijenjaju mišljenje te odjednom, počnu podržavati Štefekov odlazak na bogosloviju.

Na koncu, sve biva razriješeno na najbolji mogući način. Tata i djed shvaćaju ispravnu dimenziju poziva te uz puni blagoslov roditelja, u društvu župnika (Dominik Jaić) i ispraćen dobrim željama babica, Štefek kreće put svećeništva. Predstava je tako pokazala kako Gospodin može i preko krivudavih staza i ne baš sasvim dobrih motiva napisati uspješnu priču. A koliko je pak sama predstava bila uspješna, najviše je pokazao smijeh koji je pratio cijelo izvedbu, a na naklonu i velik pljesak publike.

Po završetku predstave i pjesme Evo me Bože koju si izveli oktet i bogoslovski tamburaški sastav, svi okupljeni uputili su se u katedralu gdje je slavljena svečana sveta misa. Nakon završnog blagoslova, bogoslovima i roditeljima darovana je uspomena na susret, knjiga prof. dr. Tomislava Ivančića Ostati uspravan te je uslijedio ophod oko groba blaženoga Alojzija Stepinca uz pjevanje marijanskih pjesama.



U dvorištu bogoslovije, trenutak je ovjekovječila kamera snimajući zajedničku fotografiju koja će samo pokazati koliko je, u stvari, brojna bogoslovska obitelj. Uslijedio je zajednički ručak i druženje u blagovaonici i na terasi bogoslovije čijoj su ljepoti već prekrasnog ambijenta uvelike pridonijeli bogoslovi koji su terasu vrijedno i predano uređivali, a svakako je ugodnoj atmosferi pridonijelo i lijepo sunčano vrijeme.



Dan otvorenih vrata uvijek je prilika za svjedočenje koje se na najbolji način ostvaruje u prisnosti, otvorenosti i boravku sa bližnjima, a to je uvijek onaj do nas i pozitivni dojmovi koji prevladavaju koji bi uvijek trebali biti podsjetnik da tako treba živjeti svakodnevno – spremno i postojano vrata svoga srce i duše, svoga doma, držati otvorenima.