Zagrebačka nadbiskupija

Povodom 115. obljetnice prve posvete hrvatske mladeži Srcu Isusovu, a u okviru inicijative dvogodišnje duhovne priprave za Svjetski dan mladih u Krakovu 2016. Hrvatske dehonijanske mladeži, u župi BDM Majke Crkve i sv. Maksimilijana Kolbea u zagrebačkoj Trnovčici održana je obnova posvete mladih Srcu Isusovu.

Svečano euharistijsko slavlje predvodio je mons. Mijo Gorski, zagrebački pomoćni biskup i predsjednik Odbora za mlade HBK, u zajedništvu sa župnikom o. Andrzejom Wośkom SCJ. Biskupa je u ime Dehonijanske mladeži pozdravila Jelena Vuković, voditeljica zajednice, ističući kako su se mladi za čin obnove posvete pripremali velikom Devetnicom spasa za mlade od listopada do lipnja o.g., na nakanu za kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca, duhovnu i moralnu obnovu hrvatske mladeži, mir u svijetu i blagoslovljene plodove nadolazećeg Svjetskog dana mladih u Krakovu.

Svoju je homiliju biskup započeo spominjući se velikih štovatelja Srca Isusova kroz povijest, od Ivana Eudesa, Marije Margarete Alacoque, Pija IX. pa sve do današnjega pape Franje koji je nagovijestio Godinu milosrđa, a koje se povezuje s Isusovom žrtvom na križu, uz njegovo probodeno Srce.
„Pobožnost Srcu Isusovu utemeljena je na biblijskoj slici Boga“, rekao je biskup osvrćući se na prvo misno čitanje proroka Hošee koji s toliko ljubavi opisuje Božju ljubav prema izraelskom narodu: Bog preuzima na sebe patnju svoga naroda.

Isusovo probodeno Srce otkrilo je što je to „potpunost ljubavi“, rekao je biskup, posluživši se riječima sv. Pavla: „Isus je poništio sam sebe, oplijenio je sam sebe, ne samo ono božansko što je imao nego i ono ljudsko, svoj vlastiti život“, rekao je biskup. Iz te smrti niknuo je jedan novi, nepresušni vječni život po sakramentima rođenima u trenutku kad su iz Isusova probodena boka potekle krv i voda.: krštenje, ispovijed, euharistija. „Srce je simbol, izvor otajstava Crkve koja nam posreduje dan-danas Božje milosrđe i Božju ljubav“.



Biskup se obratio i mladima koji su se okupili učiniti posvetu Srcu Isusovu: „Danas se ovdje prisutni mladići i djevojke žele posvetiti Srcu Isusovu. Kad se stavljate u Srce Isusovo onda treba neke stvari znati da ne bi obećanja bila uzaludna ili kriva. Prije svega: sjećaj se! Nemoj zaboraviti što je Bog učinio za tebe…, sva čudesa, svu dobrotu… nemojmo zaboraviti što primamo od Boga u povijesti naše Crkve, našega naroda, ali i u povijesti našeg osobnog života.


Sjećaj se što si primio od Boga: krst, vjeru, milost, život, i ne zaboravi to.“ Kao drugo, biskup je zamolio mlade da budu oprezni s obećanjima, da budu odgovorni, da razmisle jesu li spremni stati iza riječi „žrtva“, ako i treba života, kojom će reći da vole Isusa. Potom je pozvao na nasljedovanje – u krotkosti, poniznosti i blagosti. Jer krotki nisu slabi, već jaki koji znaju podnositi teret života, koji su odgovorni i ne bježe od obaveza, prihvaćaju svoj ali i tuđi teret. „Samo čovjek koji u sebi nosi veliki duh jest iskreno ponizan jer zna da je sve što ima primio od drugoga, ili od čovjeka ili od Boga“ rekao je biskup. „Zadnje, molim: želimo promjene, dakako, osobne, promjene u obitelji, promjene u društvu, ali one ne nastaju snagom zakona nego snagom ljubavi, dobrotom srca. To nam je pokazalo Isusovo probodeno Srce. Zato i danas i uvijek molimo: Isuse blaga i ponizna srca, učini srce naše po srcu svome. Tako nastaje i tako raste civilizacija ljubavi na koju nas je svesrdno pozivao sada sveti Ivan Pavao II.“, zaključio je biskup.

Nakon popričesne molitve svi su prisutni, predvođeni biskupom, izgovorili tekst posvete Srcu Isusovu nakon koje je pročitano i pismo koje mladi ovom prigodom upućuju svetom ocu Franji.

Na završetku misnog slavlja biskupu je zahvalio župnik o. Wośko i darovao mu sliku sv. Ivana Pavla II., svečano najavljujući veliki događaj za župu u Trnovčici, veliku milost. Naime samo nekoliko dana ranije stigao je odgovor krakovskog nadbiskupa kardinala Stanisława Dziwisza, kojim se, nakon više od godinu i pol dana čekanja, udovoljava zamolbi da se župi u Trnovčici daruje relikvija sv. Ivana Pavla II. Relikvija bi trebala kroz najskorije vrijeme stići u župu.