Zagrebačka nadbiskupija

Sudionici 49. međunarodne smotre folklora i ove su se godine na posljednji dan održavanja manifestacije u nedjelju 19. srpnja okupili na euharistijskom slavlju u zagrebačkoj prvostolnici. Misu je u zajedništvu sa župnikom župe Gospe Karmelske Bagalovići iz Splitsko-makarske nadbiskupije don Augustinom Radovićem predvodio rektor katedrale mr. Josip Kuhtić.

U homiliji mr. Kuhtić je u duhu misnog evanđelja posvijestio važnost odmora u ljudskom životu. „Isus koji ima uvijek osjećaj za čovjeka u pozivu 'Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpočinite malo' je ponovno ispred svoga vremena. U njegovo vrijeme nije postojao pojam godišnji odmor. Postojala je samo ona bogata manjina koja nije ništa radila, i ogromna većina koja se jedino mogla odmoriti u skladu s poslovima na polju ili kao što je kod apostola ribara bio slučaj kad vremenske prilike nisu dopuštale isplovljavanje. No, naš Bog nije privatni poduzetnik, dapače on misli na naš odmor i spreman je raditi uvijek za nas kako bismo se mogli i mi odmoriti da svaki dan možemo ući barem par minuta u molitvu, sabranost. Od takvog odmora može se živjeti dugo, iz Božje perspektive gledano vječno, jer takav odmor otvara nam put Ocu u vječnosti", pojasnio je.
Nadalje je istaknuo da nam je odmor svima potreban, no valja se zapitati kakav.

„Možda bi nama kršćanima današnje evanđelje moglo otvoriti neke drugačije poglede na odmor, prije svega iz perspektive umora. Od čega smo umorni i što nas je toliko u našem životu izmorilo? Isusove učenike izmorio je navještaj širenja njegove poruke među ljudima, svjedočenje njegove blizine. Rekli bismo: umorili su se susrećući ljude. Da, i to može umoriti i vjesnike evanđelja premda se od njih očekuje da uvijek i u svakom trenutku djeluju svježe i odmoreno. Mi ćemo reći da smo se i mi umorili vršeći naše poslanje, naš poziv, obavljajući naš posao. No premda se čini velikim naporom, nije li to prilika da se i mi zapitamo kako se zapravo mi umaramo, na što trošimo naše životne energije, čime su stalno obuzete naše misli, djelovanje", rekao je propovjednik.
Osvrnuvši se na riječi koje je Isus uputio svojim učenicima „hajdete i vi u osamu na samotno mjesto", mr. Kuhtić je istaknuo kako Isus misli na samoću kao početak i mogućnost dobroga odmora, jer je znao da se u samoći koja slijedi nakon dobro izvršenog poslanja mogu sabrati sva iskustva, svi koraci i sve riječi, i dobiti nove smjernice za život.

„Osama nije osamljenost, ona je susret sa sobom, osjećaj blizine sebe. Ona nije zaokupljenost sobom, već prihvaćenost sebe u otvorenosti životu, i potrebna je za to jakost duha i iskrenost srca za taj susret. Zato samoća nikada nije bijeg nego povratak, a povratak uvijek otkriva što je možda zaboravljeno. U osami se otkriva ono što se lako zaboravlja i gubi u mnoštvu. Naravno da nas samoća ponekad i plaši. No, Isus upućuje na spasonosnu samoću bez koje bi svaki govor bio samo brbljanje, svaka misao trenutak napetosti, svaki odnos problem, svako djelovanje napor. Isus govori o samoći koja odmara, koja zacjeljuje i krijepi. Takva nam je samoća potrebna svima. Ona se može živjeti i doživjeti i ako se ne otputuje na neka daleka egzotična mjesta te može svako mjesto pretvoriti u Božje i ljudske ljepote u svijetu. Molimo stoga: Gospodine daj nam hrabrosti za osamu koja je: biti uvijek s Tobom", rekao je mr. Kuhtić.

Za vrijeme mise predstavnici više folklornih skupina sudionica Smotre i pučkih pjevača iz Hrvatske, Francuske, Perua, Portugala, Španjolske, te predstavnici folklorne skupine Hrvatskog narodnog doma iz Hamiltona prinijeli su darove: plodove i proizvode kraja iz kojeg dolaze, suvenire, kao i prigodna izdanja svojih folklornih društava.

Euharistijsko slavlje pjevanjem su obogatili pučki crkveni pjevači iz župe Gospe Karmelske (Bagalovići), župe sv. Ante Padovanskog (Komin), župe sv. Stjepana Prvomučenika (Slivno, Ravno-Vlaka) i župe Srca Isusova i Marijina (Vidonje-Mlinište). (IKA)