Zagrebačka nadbiskupija

Na svetkovinu Uznesenja Marijina, 15. kolovoza, u Voćinu, središnjem marijanskom svetištu Požeške biskupije, održano je biskupijsko hodočašće obitelji s brojnom djecom. Euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Antun Škvorčević, u zajedništvu sa svećenicima iz Slatinskog dekanata i drugih dijelova Biskupije.

Tome hodočašću su se pridružili i vjernici Župe svete Jelene Križarice iz Zaboka predvođeni župnikom Marijanom Culjakom. Došavši u Voćin, praćeni dobrom voljom, pjesmom, molitvom i prekrasnim vremenom odmah smo ušli u crkvu pozdraviti Gospu Voćinsku.

Uvodeći vjernike u slavlje, biskup Škvorčević, podsjetio je kako danas stojimo pred Isusovom Majkom proslavljenom u njezinu Sinu i primljenoj u puninu života, ostvarena njegovom žrtvom ljubavi na križu.

Ustvrdio je da je radi toga prikladno na svetkovinu Marijina uznesenja slaviti Dan obitelji, povjeriti ih Mariji i moliti s njome da budu čvrsto ukorijenjene u Isusovoj ljubavi i blagoslovljene služiteljice života.

U homiliji biskup je ukazao na znakovitost koju ima dijete Isus u Marijinu naručju na slici Voćinske Gospe i djeca na rukama brojnih roditelja koja su s njima došla u Voćin. Kazao je da za svu njihovu djecu ima mjesta u Marijinu naručju, a još više u srcu, te pozvao roditelje da ih na tom hodočašću povjere njezinoj moćnoj majčinskoj skrbi. Na temelju svetih čitanja progovorio je o značenju i dostojanstvu braka i obitelji po Božjem naumu.

Biskup je izrazio radost što u Hrvatskoj postoje mnogi bračni drugovi i obitelji, među kojima su i obitelji hodočasnice u voćinskoj crkvi, koje se ne plaše sedmeroglavog Zmaja i njegove strategije, nego vjeruju Bogu i s njime surađuju u njegovu naumu. Povjerio je Isusovoj Majci sve obitelji, njihovu djecu, među njima i onu koja nisu ugledala života jer su ubijena u majčinu krilu.



Iza popričesne molitve krenula je središtem Voćina procesija s likom Gospe Voćinske u kojoj su sudjelovale obitelji nazočne na hodočašću.

Nakon misnoga slavlja i okrijepe naš hod se nastavio prema Daruvaru gdje smo se kratko zaustavili u razgledavanju tog prelijepog grada, te smo se uputili prema župi Tomašica, gdje je naš župnik Marijan punih 13 godina obnašao službu župnika prije dolaska u Zabok.



Tamo su nas dočekali razdragani vjernici koji su se sa sjetom prisjetili godina življenja i dijeljenja duhovnog i svjetovnog života tog kraja, te nam ispričali razne dogodovštine iz suživota njih i župnika. Župnik Marijan upoznao nas je s poviješću župne crkve i životom samih župljana, uglavnom marljivih zemljoradnika.

Nakon kraćeg druženja i razgledavanja uputili smo se ispunjena srca našim domovima da bi drugima dočarali upravo ovo novo mjesto našega hodočašća i cjelokupne dojmove.