Zagrebačka nadbiskupija

24. zahvalno pješačko hodočašće vjernika Velike Gorice u Mariju Bistricu završeno je zahvalnom svetom misom 06. rujna u svetištu Majke Božje Bistričke koju je predvodio pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski. 1535 vjernika predvođenih župnikom Župe Navještenja Blažene Djevice Marije Norbertom Ivanom Koprivcem, zajedno sa svojim gradonačelnikom Draženom Barišićem, pješačilo je 42 kilometra po jakoj kiši koja ih je prala od samog početka. Zahvalili su tako Mariji na svim primljenim milostima, a posebno na uslišanju zavjeta kojeg su tijekom Domovinskog rata dali župljani i pokojni župnik župe Navještenja BDM Josip Frkin da će pješice ići do Bistrice ako Velika Gorica ne bude razorena. Prvi put to su učinili u rujnu 1992. Čuvar svetišta vlč. Zlatko Koren im je po dolasku rekao kako bi se svaki drugi događaj odgodio zbog takvog lošeg vremena. No, u Velikogoričkom kraju žive vjernici čvrste, jake i nepokolebljive vjere. Kao što vas je prala kiša neka vas pere Božja milost i neka tako ostane u sve dane našeg života.


U propovijedi biskup Mijo Gorski osvrnuo se na proroka Izaiju koji govori o vremenu kad će procvjetati pustinja, kad će sam Bog doći i spasiti naš narod. To je razlog zašto dolazimo u svetišta - jer želimo biti blizu oltaru, blizu Bogu. Sva ta čežnja za Bogom ostvarila se dolaskom Isusa Krista jer, kako slušamo u Evanđelju, gluhi čuju, nijemi govore a hromi hode. Evanđelje nam poručuje kako Bog oslobađa čovjeka od sapetosti Duha - krivnje grijeha ali i spona bolesti. Isus je nastupio kao gospodar prirodnih sila koji vraća stvari na svoje mjesto. Nije Božja volja da čovjek bude bolestan i da trpi. Bog dolazi u naš svijet da spasi čovjeka. Koliko milosti se događa po Marijinom zagovoru. Kolike pak Bog spašava po ljudima – liječnicima. Glavna misao je želja da Bog nas nagovori da mi sami sebe čujemo.

Gluhi i nijemi su uzeti kao primjer da i mi uspostavimo komunikaciju s Bogom. Na krštenju nam svećenik dotiče um, usta i uši. Krist nam i danas u sakramentu krštenja otvara uši i usta da možemo ispovijedati svoju vjeru. Bog nam otvara uho duha, duše, srca da Božja riječ odsjedne. Pomalo smo postali gluhi za Božju riječ. Imamo medije na kojima se Božja riječ ponavlja ali nam ne sjeda u srce. Božji govor je prisutan u ljudima, okruženju, znakovima vremena. Treba čitati znakove vremena. Postavlja se pitanje zašto čovjek ne sluša Boga? Odgovor se svodi na strah. Božja riječ je kao mač koji prodire u srce i ostavlja trag i zato je ne slušamo jer je teško mijenjati život prema Božjoj riječi. Na krštenju nam je Bog otvorio usta, a mi smo nijemi kad treba ispovijedati svoju vjeru. Djeca i ljudi s određenim teškoćama trebaju puno ljubavi, a jesmo li im spremni darovati svoje vrijeme. Ima ljudi kojima je uskraćena mogućnost govora o istini. Mi smo ono što radimo i živimo, a ne ono što o sebi mislimo i govorimo.



Lakše je reći da nešto ne možemo napraviti nego učiniti napor. Bojimo se suda javnosti a ne bojimo se suda Božjega. Briga za čovjeka je također dar od Boga. Apostol Jakov je prekorio vjernike zbog nesklada između njihove vjere u Boga i življenja. Prema moćnima se klanjamo a male tlačimo. Uglednici imaju prednost a siromašni su u drugom planu. Papa Franjo nam riječima, djelima, primjerom i životom ukazuje na nepravdu koja je ljudima učinjena. Ekonomsko ropstvo su osjetili mnogi u našoj Domovini. Oni koji ljube Boga ne rade razliku među ljudima, jer prezreti malog znači prezreti Boga. Trebamo se zauzeti za bližnjeg kao za sebe samoga. Isus je u današnjem Evanđelju ozdravio poganina a ne vjernika.



Slušati Boga i ispovijedati vjeru u Boga znači brak i obitelj graditi na temelju evanđelja i odluke donositi na temelju vjere. Kako nam je srce tvrdo kad treba šutjeti, a usta velika kad treba govoriti. Uši nam Isus mora otvoriti za slušanje Boga, a usta za zahvaljivanje. Marija nam je na svijet donijela Isusa – o njemu je prebirala u svojem srcu. Sjetimo se Marijina hvalospjeva „Veliča Gospodina duša moja…“ Marija se nije bojala zauzeti za one u potrebi. Ona je majka, žena, potpuno Božja. Zato i mi dolazimo u njezino svetište da se i mi otvorimo Bogu. Neka nam se po Marijinom zagovoru otvori srce i usta za novi govor u ovom svijetu. Budimo uho za bližnje da preko nas mogu progovoriti o svojim problemima. Tad će u našoj Hrvatskoj procvjetati ona pustinja o kojoj govori prorok Izaija, zaključio je propovijed biskup Gorski.

Promatrajući vjernike koji su sudjelovali na Euharistiji na kraju Mise biskup Gorski je s ganućem rekao da je ponosan što pripada narodu koji ima ovakve hodočasnike. Nakon Svete Mise, hodočasnici su još jednom obišli oltar u procesiji i zahvalili za darovane im milosti. „Zbogom, zbogom, zbogom Marijo!“ do sljedeće godine i novog jubilarnog 25. zahvalnog pješačkog hodočašća.

U organizaciju hodočašća s radošću se uključio velik broj dobrovoljaca - redara. Iako je bio veliki posao osigurati vjernike, posebice duž autoceste, službenici Policije, Hrvatskih cesta i autocesta, odradili su to s poštovanjem. Posebnu brigu i ljubav u ovo hodočašće uložili su vjernici zaduženi za medicinsku skrb, saniranje žuljeva i drugih ozljeda, kao i djelatnici Hitne službe i velikogoričke taksi i vatrogasne službe koji su neumorno prevozili onemoćale.