Zagrebačka nadbiskupija

Gospodine Predsjedniče Republike, Gospodo predstavnici Vlade, Gospodo predstavnici nekatoličkih vjerskih zajednica, Gospodine kardinale i braćo u episkopatu, Predragi građani Hrvatske!

1. U ovom trenutku, kad po prvi put, stupam na hrvatsko tlo i ljubim ga s uzbuđenjem, drago mi je uputiti žarki pozdrav ovoj ljubljenoj zemlji i svima koji u njoj žive. Ali moj pozdrav ide i dalje: ide prema Bosni i Hercegovini, ide u Sarajevo, grad mučenik koji sam žarkom željom htio pohoditi kao hodočasnik mira i nade. Htjedoh izmučenom narodu koji ondje živi donijeti riječ podupiranja i solidarnosti, stavljajući se i fizički njima uz bok. Predugo vremena rat bjesni u zemlji koje su stanovnici bili stoljećima navikli na odnose uzajamne tolerancije i primjerne suradnje. Da bi se zaustavio krvavi bratoubilački rat pokušao sam sve putove, kucao sam na sva vrata. I naumljeni pohod prošlog 8. rujna htio se je smjestiti na tu istu crtu. Povjeravam Bogu gorčinu koja me obuzela nasilnim odbijanjem i molim ga da jednako obuzme srca svih zainteresiranih moj usrdni poziv na pomirenje i mir.

2. Danas sam ovdje, u zemlji Hrvata kao goloruki hodočasnik Kristova Evanđelja koje je navještaj ljubavi, sloge i mira. Na prvom mjestu upućujem pozdrav Vama, gospodine Predsjedniče Republike, koji nosite tešku odgovornost za sudbinu svih stanovnika Hrvatske i zahvaljujem Vam za Vaše uzvišene riječi dobrodošlice. Zatim se moja misao s poštovanjem upravlja drugim građanskim vlastima i svima koji se brinu za dobro ovoga naroda. Kao nasljednik apostola Petra na Rimskoj Stolici, bratskom ljubavlju grlim gospodina kardinala Franju Kuharića i sve druge pastire ljubljene katoličke zajednice, obitelji posebno bolesnike i patnike.

Posebnu misao upućujem prognanicima i izbjeglicama koji se sada nalaze u ovoj zemlji; njima zajedno s pozdravom upućujem srdačnu želju da bi se što prije mogli vratiti svojim kućama. Moj se pozdrav, također, proteže na sve kršćanske zajednice u Hrvatskoj i, na poseban način, na Srpsku Pravoslavnu Crkvu i njezine pastire; pozdravljam, također, i Islamsku zajednicu, koja se posljednjih godina znatno umnožila zbog prisilnih preseljenja pučanstva iz izmučenih područja Bosne i Hercegovine; pozdravljam zatim Židovsku zajednicu koja je već stoljećima ukorijenjena u hrvatskoj zemlji.

3. Predragi građani Zagreba, radostan sam što se nalazim među vama. Došao sam s vama slaviti povijesni događaj nadbiskupije, 900. obljetnicu njezine uspostave. Svako Papino putovanje uvijek ima pastoralno poslanje. Ovo je danas apostolsko hodočašće crkvenoga zajedništva koje želi potvrditi postojeće veze između Petrove Stolice i katoličkoga pučanstva u Hrvatskoj. Kao što ste Vi, gospodine Predsjedniče, podsjetili, vrlo je duga povijest kršćanstva u ovoj vašoj zemlji. Već prije dolaska Hrvata na ovo područje, sjeme Evanđelja bilo je prošireno u carskim provincijama Dalmaciji i Panoniji.

Vaši djedovi počeli su ga prihvaćati - prema svjedočenja Konstantina Porfirogeneta - od vremena cara Heraklija i pape Agatona u 7. stoljeću. Odnosi između Hrvatske i Svete Stolice bili su zatim sve čvršći, osobito u 9. stoljeću, s učvršćenjem hrvatske države u doba kneza Branimira i pontifikata Ivana VIII. Bilo je to doba plemenite i dalekosežne misije svete solunske braće Ćirila i Metoda među slavenskim pučanstvom Velike Moravske, djelatnost kojoj je bilo suđeno ostaviti neizbrisivi znak u jezičnome i liturgijskom izrazu - naročito u glagoljičkoj tradiciji - također na nekim hrvatskim područjima.

4. Veze između hrvatske katoličke zajednice i Apostolske Stolice nikada nisu oslabile. U tijeku stoljeća kršćani ove zemlje, koji su se nerijetko morali boriti "za sveti Križ i zlatnu slobodu", ostali su, gledajući u cjelini, vjerni Evanđelju i sjedinjeni s Rimskim Prvosvećenikom, usprkos svakovrsnim progonstvima i protivštinama. Drago mi je ovom prilikom dozvati u sjećanje naraštaje vjernika - svećenika, redovnika i laika - koji su se žrtvovali da bi svima, i najudaljenijim narodima, pružili bogatstva Kristova Evanđelja, zauzimajući se plemenitim predanjem u pastoralnoj skrbi i promicanju ljudskoga napretka na različitim područjima odgoja, zdravstva, djela milosrđa prema siromasima.

Osobito želim odati počast Hrvatima koji su se odlikovali evanđeoskim krepostima, pružajući dokaz svetog i primjernog života: tu među ostalima mislim na mučenika sv. Nikolu Tavelića, franjevca (+1391.); na oca kapucina sv. Leopolda Bogdana Mandića, apostola ispovijedi, kojega sam imao radost proglasiti svetim g. 1983; mislim na bl. Augustina Kažotića (+1323.), slavnoga pastira ove biskupije, također na svećenika i mučenika bl. Marka Križevčanina (+1619). Dužnost mi je zatim sjetiti se uzoritog i časnog lika kardinala Sluge Božjega Alojzija Stepinca, bedema Crkve u Hrvatskoj, i bezbrojnih sinova i kćeri ove zemlje koji dokazaše vjeru i hrabrost, također u novije doba, u otporu nasilju komunističkog ateizma, u ime ljudskih prava i vrijednosti slobode, osobito one religijske.

5. Gospodine Predsjedniče, Vi ste u svojoj dobrodošlici istaknuli događaje koji su u novije doba važni za Hrvatsku. Događaj osobita značenja dogodio se g. 1992. kad su slom komunističke vlasti, proglašenje hrvatske suverenosti i susjedno međunarodno priznanje - po prvi put u više nego tisućljetnoj povijesti hrvatskoga naroda - doveli do izmjene diplomatskih predstavništava između Hrvatske i Svete Stolice. Nažalost, ta je radost bila zasjenjena gorkim patnjama sukoba koji još uvijek ostavlja u ovoj zemlji duboke rane. Tko da se ne sjeti Vukovara, Dubrovnika, Zadra i tolikih drugih hrvatskih gradova i sela zahvaćenih ratnim vihorom?

Planuvši u Hrvatskoj, sukob se je zatim zlosretno proširio u susjednoj Bosni i Hercegovini. Koliko li je nedužne krvi proliveno! Koliko li suza isplakaše lica majki i djece, staraca i mladeži! Sveta Stolica nastavlja upotrebljavati sva raspoloživa sredstva za nadvladavanje postojećih napetosti i za ponovnu uspostavu pravednosti i mira na Balkanu. Kolikogod mučno, zauzimanje za mir je sveta dužnost svakoga vjernika. Mir, ako ga se istinski želi, uvijek je moguć! Da bi ga se moglo graditi na temeljima pravednosti i istine treba ga prije svega od Boga izmoliti. U tu sam svrhu u veljači g. 1993. pozvao u Asiz katolike i predstavnike drugih kršćanskih vjeroispovijesti i nekršćanskih religija dok sam ove godine potaknuo slično slavlje u Bazilici sv. Petra na završetku Molitvenoga tjedna za kršćansko jedinstvo. Ali, molitvi se mora pridružiti plemenita inicijativa ljudi dobre volje.

Nužno je promicati kulturu mira, nadahnutu osjećajima tolerancije i univerzalne solidarnosti. Ta kultura ne odbacuje zdravi patriotizam, ali ga drži daleko od nacionalističkih pretjerivanja i isključivosti. Ta je kultura sposobna odgojiti velike i plemenite duhove koji su svjesni da se rane proizvedene mržnjom ne liječe zlopamćenjem, nego upravo terapijom strpljivosti i balzamom praštanja: oproštenja koje treba tražiti i pružati poniznom i plemenitom velikodušjem. Bez te kulture mira, rat uvijek vreba iz zasjede, i tinja također pod pepelom lomljivih primirja.

Kršćanskom nadom želim upravo upotrijebiti ovu svečanu priliku da uzdignem svoj ožalošćeni vapaj (apel): neka napokon zamukne govor oružja i neka se srca otvore oduševljenom zadatku izgradnje mira! Stoga izražavam želju da odgovorni u javnom životu ove plemenite nacije uvijek slijede put mira, okrijepljen potporom međunarodne zajednice, za rješavanje teških i osjetljivih problema koji još uvijek opterećuju, kao što su oni koji se odnose na suverenitet na cijelom državnom području, povratak izbjeglica i obnovu svega što je ratom porušeno.

6. Predragi, upravo u riječ "mir" želim sažeti svoju čestitku vašemu narodu. Tom se riječi uskrsnuli Isus obratio apostolima na dan Uskrsa. Tako i ja želim ponoviti danas svim vašim gradovima i krajevima, svakoj obitelji, naročito onima koje su više iskušane i koje trpe: mir s vama! Kao hodočasnik pomirenja Papa vas poziva da usmjerite pogled na veliki jubilej 2000. godine i da se spremate za taj povijesni susret djelujući, u svjetlu evanđeoskih vrijednosti, na izgradnji tolerantnog, pravedno, složnog i solidarnog društva. Vašem plemenitom narodu, vašoj suverenoj Republici, svim građanima bez razlikovanja po jeziku, religijskim baštinama i nacionalnim osjećajima, osobito Crkvi Božjoj koja je u Hrvatskoj želim, po zagovoru Presvete Djevice Marije, svako dobro u Gospodinu. I kao znak obilnih nebeskih milosti svima nazočnima i svima koji nas prate preko radija i televizije i svim stanovnicima Hrvatske od srca podjeljujem apostolski blagoslov. Hvaljen Isus i Marija!