Zagrebačka nadbiskupija

Prvi dan hodočašća mladih Zagrebačke nadbiskupije u Mariju Bistricu završio je dojmljivom službom svjetla koju je predvodio zagrebački nadbiskup, kardinal Josip Bozanić. Više od tisuću molitava slilo se u subotu navečer u tisuću svijeća koje su obasjale kalvariju i grijale hladnu bistričku noć. Već pomalo umorni hodočasnički koraci ipak su hrabro nosili svoje nakane prebirući zrnca svete krunice i razmišljajući o čovjekovom putu koji nije lagan, ali na kojem trebamo slijediti Kristove stope jer „bez vjere taj križ nije moguće iznijeti sve do kraja, sve do vrha“.

Koliko god taj put bio težak, na njemu je osobito važna i poslušnost vjere u čemu nam je najveći uzor upravo Blažena Djevica Marija. Prava vjera, koja se u njoj ostvarila na najsavršeniji način, može pomaknuti i najteži kamen iz našega života. No, osim što smo pozvani rasti i jačati u osobnoj vjeri, kao kršćani imamo i poslanje da istinski svjedočimo živu vjeru „po svem svijetu“, bez straha jer imamo Duha branitelja i voditelja koji će nas u tome nadahnjivati.

Nakon službe svjetla, kazalište sjena iz Marije Bistrice u šatoru je izvelo predstavu „Kinč osebujni. Priča o čudotvornim uslišanjima Majke Božje Bistričke“. Predstava je priređena prema knjizi bistričkog kapelana Petra Berkea iz 1795.g., a dočarava povijest kipa Bistričke Marije i čudesa koja su se dogodila po njezinom zagovoru. 

Srce koje se žrtvuje i daruje bez prestanka

Sam završetak bogatog hodočasničkog dana mlade je ponovno okupio u Bazilici na susretu s Isusom u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Suprotno današnjem prevladavajućem mentalitetu, mladi su molili da budu uvijek spremni na žrtvu, da budu oni „koji će rado svoje snage dati drugima kako bismo im pomogli, kako bismo učinili nešto za drugoga i za Tebe“. Kao što je Isusovo srce bilo otvoreno za svakoga i spremno podnijeti žrtvu za sve ljude, i mladi hodočasnici su molili Gospodina srce koje se žrtvuje.

Žrtvovanje samo po sebi donosi i darivanje drugome, a to je bila druga nakana koja je mladima osobito stavljena na srce – da budu ljudi malih svakodnevnih gesta i darivanja, da se bez prestanka daruju bližnjima te tako budu graditelji boljega svijeta.