Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji, Plaza de la Revolucion, Havana, nedjelja 20. rujna 2015.
Zahvaljujem kardinalu Jaimeu Ortegi y Alaminu, havanskom nadbiskupu, na njegovim bratskim riječima, kao i mojoj braći biskupima, svećenicima, redovnicima i vjernicima laicima. Pozdravljam također gospodina Predsjednika i sve prisutne predstavnike vlasti.
Čuli smo u Evanđelju kako su se učenici bojali postavljati pitanja Isusu kada je govorio o svojoj muci i smrti. To ih je plašilo i bilo im je nepojmljivo vidjeti Isusa da pati na križu. I mi smo u napasti da bježimo od naših i tuđih križeva, da se klonimo onih koji trpe i pate.
Na kraju mise, u kojoj nam se Isus ponovno darivao sa svojim tijelom i krvlju, upravljamo sada svoj pogled Djevici, našoj Majci. I molimo je da nas nauči bito blizu križa brata koji pati, da naučimo vidjeti Isusa u svakom čovjeku klonulom i iznemoglom na svom životnom putu, u svakom bratu koji je gladan ili žedan, koji je gol ili bolestan ili u tamnici. Zajedno s Majkom, pod križem, možemo shvatiti tko je zapravo "najveći" i što znači biti ujedinjeni s Gospodinom i biti dionici njegove slave.
Naučimo od Marije imati srce budno i pozorno na potrebe drugih. Kao što nas je poučila na svadbi u Kani trebamo biti brižni u malim detaljima života i neprestano molimo jedni za druge, da nikome ne uzmanjka vina nove ljubavi, radosti što nam je Isus pruža.
Osjećam da u ovom trenutku moram upraviti svoje misli voljenoj Kolumbiji "svjestan ključne važnosti ovog trenutka, u kojem njezina djeca, s obnovljenim naporima i nošeni nadom, pokušavaju izgraditi mirno društvo". Neka krv tisuća nevinih ljudi prolivena tijekom višedesetljetnog oružanog sukoba, zajedno s onom Isusa Krista na križu, podupre sve napore koji se poduzimaju, također na ovom prelijepom otoku, za konačno pomirenje.
Tako će se duga noć boli i nasilja, voljom svih Kolumbijaca, moći pretvoriti u beskrajan dan sklada, pravde, bratstva i ljubavi, u poštivanju institucijâ i nacionalnog i međunarodnog prava, da zavlada trajni mir. Ne možemo si dopustiti još jedan neuspjeh na tome putu mira i pomirenja. Hvala vam, gospodine Predsjedniče, za sve ono što činite da bi došlo do toga pomirenja.
Pozivam vas sada da mi se pridružite u molitvi Mariji, kako bismo sve naše brige i želje stavili u Kristovo Srce. A na poseban način je molimo za one koji su izgubili nadu i ne nalaze razloge za nastavak borbe; za one koji trpe nepravdu, napuštenost i samoću; molimo za starije osobe, bolesne, djecu i mlade, za sve obitelji u potrebi, da Marija otre suzu iz njihova oka, da ih utješi svojom majčinskom ljubavlju i vrati im nadu i radost. Sveta Majko, povjeravam ti ovu tvoju djecu s Kube: nikad ih ne ostavljaj!
Nakon završnog blagoslova
I, molim vas, ne zaboraviti moliti za mene. Hvala! (IKA)
Čuli smo u Evanđelju kako su se učenici bojali postavljati pitanja Isusu kada je govorio o svojoj muci i smrti. To ih je plašilo i bilo im je nepojmljivo vidjeti Isusa da pati na križu. I mi smo u napasti da bježimo od naših i tuđih križeva, da se klonimo onih koji trpe i pate.
Na kraju mise, u kojoj nam se Isus ponovno darivao sa svojim tijelom i krvlju, upravljamo sada svoj pogled Djevici, našoj Majci. I molimo je da nas nauči bito blizu križa brata koji pati, da naučimo vidjeti Isusa u svakom čovjeku klonulom i iznemoglom na svom životnom putu, u svakom bratu koji je gladan ili žedan, koji je gol ili bolestan ili u tamnici. Zajedno s Majkom, pod križem, možemo shvatiti tko je zapravo "najveći" i što znači biti ujedinjeni s Gospodinom i biti dionici njegove slave.
Naučimo od Marije imati srce budno i pozorno na potrebe drugih. Kao što nas je poučila na svadbi u Kani trebamo biti brižni u malim detaljima života i neprestano molimo jedni za druge, da nikome ne uzmanjka vina nove ljubavi, radosti što nam je Isus pruža.
Osjećam da u ovom trenutku moram upraviti svoje misli voljenoj Kolumbiji "svjestan ključne važnosti ovog trenutka, u kojem njezina djeca, s obnovljenim naporima i nošeni nadom, pokušavaju izgraditi mirno društvo". Neka krv tisuća nevinih ljudi prolivena tijekom višedesetljetnog oružanog sukoba, zajedno s onom Isusa Krista na križu, podupre sve napore koji se poduzimaju, također na ovom prelijepom otoku, za konačno pomirenje.
Tako će se duga noć boli i nasilja, voljom svih Kolumbijaca, moći pretvoriti u beskrajan dan sklada, pravde, bratstva i ljubavi, u poštivanju institucijâ i nacionalnog i međunarodnog prava, da zavlada trajni mir. Ne možemo si dopustiti još jedan neuspjeh na tome putu mira i pomirenja. Hvala vam, gospodine Predsjedniče, za sve ono što činite da bi došlo do toga pomirenja.
Pozivam vas sada da mi se pridružite u molitvi Mariji, kako bismo sve naše brige i želje stavili u Kristovo Srce. A na poseban način je molimo za one koji su izgubili nadu i ne nalaze razloge za nastavak borbe; za one koji trpe nepravdu, napuštenost i samoću; molimo za starije osobe, bolesne, djecu i mlade, za sve obitelji u potrebi, da Marija otre suzu iz njihova oka, da ih utješi svojom majčinskom ljubavlju i vrati im nadu i radost. Sveta Majko, povjeravam ti ovu tvoju djecu s Kube: nikad ih ne ostavljaj!
Nakon završnog blagoslova
I, molim vas, ne zaboraviti moliti za mene. Hvala! (IKA)