Zagrebačka nadbiskupija

Bog, Nebeski Otac svih ljudi, kojega nam je Isus navijestio, kojega i mi, u Duhu Svetom, možemo zvati Ocem po zaslugama Isusovim, Bog je svih naroda. On je dobri Otac koji želi da vlada pravednost među svim narodima. No svjedoci smo da se ljudi dijele na razne načine, ne samo po boji kože i po stranama svijeta, nego i na bogate i siromašne. A Nebeski Otac bi želio da vlada pravedna raspodjela dobara među svim ljudima. Da te pravednosti nema, potvrđuje i moje osobno iskustvo prvih dana mojega misionarskog djelovanja.
 
Bilo je to davne 1985. godine, koji tjedan poslije mog dolaska u Misiju Kayeye. Dvojica starijih misionara otišla su u obilazak kršćana po selima, a ja sam ostao sam u misiji. Nisam mogao zaspati cijelu noć, trudeći se da što bolje naučim čitati evanđelje i liturgijske molitve za svetu misu koju sam toga jutra trebao slaviti, prvi put u životu na jeziku kiluba.
 
Ustao sam ranije nego inače. Kad sam otvorio kućna vrata, veoma sam se iznenadio ugledavši dvojicu mladića pred vratima. Kad sam ih upitao koga traže, odgovorili su da ne traže nikoga, već da su čuli da sam sâm u misiji i da su došli čuvati  misiju i mene. Bilo mi je drago i osjećao sam se dobrodošlim. Osjetio sam ljepotu zajedništva i brige na koju nas Crkva poziva.
 
Poslije svete mise pozvao sam ih u kuću. Bilo je malo kruha i sira u jednom kartonu. To sam narezao i stavio na stol. Skuhao sam čaj i mlijeko u prahu i pozvao moje iznenadne goste da to podijelimo. Čudno su gledali sve što je bilo na stolu i uslijedilo je pitanje: „Oče, što je to, valja li to jesti?“
 
Bio sam toliko iznenađen da nisam znao što bih odgovorio. U sebi sam se pitao: „Bože, kamo sam došao? Pa ti ljudi ne znaju što je kruh, a kamoli da ga imaju dovoljno za život! Kako im to objasniti?” Tisuće i tisuće pitanja kolala su mojom glavom, a na koja nisam imao odgovora. Kako im objasniti da shvate što je kruh, osim da im, jednostavno, kažem da je to hrana.
 
Pri samoj pomisli na činjenicu koliko se kruha baci tamo gdje živi moj narod teško mi je bilo reći bilo što. Kad bi ljudi u mom narodu dali samo onaj dio hrane što se baci u kontejnere za smeće, vjerujem da bi bilo dostatno da se iskorijeni glad u mojoj afričkoj župi. Pretpostavljam da više od 80 % ljudi u mojoj župi nije nikada okusilo kruh, niti imaju pojma što je to – jednostavno, ne znaju kakav je okus kruha.
 
Dragi prijatelji i dobročinitelji misija, kad vas misionari, misijski animatori ili djelatnici misijskih ureda mole za pomoć za te ljude, ne žele uzeti bilo komu od vas ono što mu je potrebno za život.
 
Često ima nešto što nam nije neophodno za život, za obitelj, ono čega se, uz malo žrtve, možemo odreći. Možda se koji put dogodi da se gomilaju stvari koje samo smetaju u kući. Sve to dobro dođe onima koji nemaju ni osnovne stvari za život, i Bog dragi nagrađuje višestruko ako se to s ljubavlju daruje.
 
Da, Bog dragi voli i blagoslivlja vesela darivatelja, onoga koji daje draga srca. Brojni su kršćani iskusili i mogu posvjedočiti veliku istinu da imaju onoliko koliko daruju. Dajmo da bismo dobili! Tako ćemo pravedni biti i više imati.
 
Danas molimo na ove nakane:
 
Gospodine, smiluj nam se!
 
1. Svim članovima Crkve udijeli duha jakosti i strahopoštovanja da se odupru grijehu i sačuvaju milosne darove svetih sakramenata, molimo te.
 
2. Da kršćani svojim primjernim životom budu istinski proroci i navjestitelji tvoga Evanđelja, molimo te.
 
3. Žarom euharistijske žrtve zapali u nama oganj svoje ljubavi prema svoj braći i sestrama u potrebi, molimo te.
 
4. Obdari, Gospodine, misionarke i misionare svim krjepostima osobito ljubavlju prema tebi i bližnjima, molimo te.
 
5. Sve naše pokojne učini dionicima vječne slave, molimo te.
 
Primi, Bože, naše molitve i snagom svete euharistijske žrtve izbriši naše slabosti i učini nas svjedocima svoje božanske ljubavi, po Kristu Gospodinu našemu.
 
Amen.
 
Fra Pere Čuić, misionar u DR Kongu Svećenik franjevac, Provincija Uznesenja Marijina, Mostar
Rođen je 14. travnja 1952. u Bukovici (BiH). Zavjete je položio 15. srpnja 1977. na Humcu. Zaređen je za svećenika 27. lipnja 1982. u Mostaru. U misije je otišao 27. rujna 1985. godine.