Današnje vrijeme vapi za ljudima koji žive blaženstva
Draga braćo i sestre!
1. Okupljeni smo u crkvi Krista Kralja svega stvorenja usred našega Mirogoja, glavnoga groblja grada Zagreba, na svetoj Misi svetkovine Svih svetih. U duhovnom zajedništvu povezani smo s tolikima koji ovih dana posjećuju groblja diljem naše domovine, gdje počivaju oni koji su nam prethodili u znaku vjere i čekaju dan uskrsnuća.
Majka Crkva pastoralnom je mudrošću usko povezala svetkovinu Svih svetih i Spomen svih vjernih mrtvih. Stoga se danas i ovih dana našoj molitvi Bogu i našem čašćenju svih svetih pridružuje i molitva za pokoj duša onih koji su prešli prag smrti, posebno za duše onih nama dragih osoba s kojima smo zajedno prošli dio životnog puta. Velikom nas utjehom ispunja misao da su oni zajedništvom vjere sada u društvu Presvete Bogorodice Marije, apostola, mučenika i svih svetih.
2. Uskoro ćemo u predslovlju današnje svetkovine moliti ovako: »Danas slavimo tvoj sveti Grad, svoju domovinu, nebeski Jeruzalem; ondje te zajedno hvale preobraženi udovi Crkve, naša braća i sestre u slavi; onamo u vjeri i mi putujemo, ohrabreni njihovim zagovorom i primjerom«. U tih nekoliko redaka sažeta su dva temeljna iskustva kršćanskoga života.
Prvo nam iskustvo poručuje da je život kao hodočašće. U ovom životu mi smo na putu. Putujemo u nadi prema vječnoj domovini, koja nam je kao odredište svima pripravljena. Sve nas čeka smrt i prijelaz u drugi život. Ovih se dana, braćo i sestre, pohađajući groblja posebno susrećemo s neminovnom istinom da se i mi svaki dan sve više približavamo danu svoje smrti.
Kao kršćane ta nas istina ne smije obeshrabriti, nego nas treba ispunjati kršćanskom nadom, jer u dubini duše čeznemo za punim životom kojem ni smrt ne može nauditi. Istina naše vjere o vječnom životu usmjerava nas da ovaj život živimo kao pripremu na puni život u zajedništvu s Bogom. Preporučujem vam, draga braćo i sestre, da se u svojim molitvama često utječete svetom Josipu, zaštitniku dobre smrti. Neka nas na času naše smrti zagovara Majka Božja.
3. Druga nam poruka govori da živimo u zajedništvu s onima koji su već prešli na drugu obalu života. Između nas i njih već sada postoji povezanost koju trebamo jačati. Ona se zove općinstvo svetih. To je zajedništvo ispunjeno prijateljstvom. Sveti na nebu naši su prijatelji.
U Vjerovanju ispovijedamo temeljnu istinu naše vjere, a to je općinstvo svetih. To je zajedništvo koje proizlazi iz vjere i ujedinjuje sve one koji pripadaju Kristu snagom svetog krštenja. To se zajedništvo smrću ne prekida. Ono se nastavlja i u životu poslije smrti. Između nas koji živimo na ovome svijetu i naših pokojnika postoji neraskidiva veza. Predivno je to zajedništvo. U njemu se ujedinjuju nebo i zemlja.
Predokus zajedništva svih članova zemaljske i nebeske Crkve ostvaruje se i živi u svetoj liturgiji, posebno u svetoj Misi. To nas ispunja svetom radošću i dubokom utjehom. Radošću nas ispunja iskustvo da smo u zajedništvu s tolikom braćom i sestrama koji kroče istim putem prema nebu, a utjehom nas ispunja spoznaja da naša pokojna braća i sestre, da sveti u nebu mole za nas i čekaju nas kako bismo zajedno mogli zauvijek promatrati lice Božje.
4. Tko su sveti? U prva kršćanska vremena nazivom sveti označavani su svi koji su kršteni. Naime, svetost je u prvom redu dar Božji, a taj dar znači poziv i cilj kršćanskoga života. Svi smo pozvani na svetost.
»Biti svet nije povlastica malobrojnih – rekao je papa Franjo – (…) svi mi u krštenju imamo baštinu da možemo postati sveti. Svetost je poziv za sve. Svi smo stoga pozvani kročiti putem svetosti i taj put ima ime i lice: lice Isusa Krista. On nas uči kako postati svet. On nam u Evanđelju pokazuje put, a taj put su blaženstva. Naime, Kraljevstvo je nebesko za one koji ne stavljaju svoju sigurnost u stvari, već u Božju ljubav; za one koji imaju jednostavno i ponizno srce, koji si ne umišljaju da su pravedni i ne osuđuju druge, koji znaju trpjeti s onima koji trpe i radovati se s onima koji se raduju, koji nisu nasilni već milosrdni i nastoje biti tvorci pomirenja i mira. Svetac je tvorac pomirenja i mira. Uvijek pomaže ljudima da se pomire i nastoje da vlada mir. Svetost je lijepa, to je lijep put« (Papa Franjo, Angelus, 1. studenoga 2013.).
Nastojanje oko svetosti svakodnevno je približavanje Isusovu ljubljenom licu. Naime, evanđelje o blaženstvima opisuje ponajprije Kristovu osobnost. U njemu Isus predstavlja samog sebe, a nas poziva da ga nasljedujemo na putu blaženstava.
5. Dragi vjernici, današnje vrijeme vapi za ljudima koji žive blaženstva. Čovječanstvo se spašava po Božjem milosrđu i djelima svetih. A to su djela onih koji u središtu svoga života i djelovanja imaju nepokolebljivu vjeru u Boga, milosrdnog Oca, koji je uvijek spreman oprostiti naše grijehe i pogrješke; Boga koji nas neprestano zove na popravak i promjenu života.
Današnje vrijeme vapi za ljudima koji su osjetljivi na potrebe braće i sestara u nevolji. Ne samo Crkva, nego i društvo trebaju svete žene i muškarce, autentične kršćane i dobre građane. Potrebni su ljudi koji su sposobni i voljni graditi zajedništvo, promicati dijalog, prihvatiti potrebnoga, koji unose mir i šire prijateljstvo u sredini u kojoj žive.
Ljudi koji žive svetost potiču nas svjedočanstvom svojega života, ohrabruju nas da se ne bojimo ići protiv struje ili da budemo neshvaćeni i ismijani kad živimo po Evanđelju, kad se zalažemo za istinu i pravdu i kad svjedočimo ljubav. Sveci među nama – to su prijatelji Božji - kojih ima veoma mnogo i u našem Zagrebu i u našoj Hrvatskoj, svojim životom nam govore: uzdajte se u Gospodina, jer Bog vas neće razočarati. »In te, Domine, speravi! - U tebe se, Gospodine, uzdam!« – i danas nam poručuje naš blaženik kardinal Alojzije Stepinac.
Draga braćo i sestre, na prijateljstvo s Bogom, na svetost svi smo pozvani. Neka nam pomognu Presveta Bogorodica Marija, sveti Josip zaštitnik Hrvatske, blaženi Alojzije Stepinac, naš neustrašivi pastir te naši dragi pokojnici koji već posjeduju blaženu vječnost. Amen.
1. Okupljeni smo u crkvi Krista Kralja svega stvorenja usred našega Mirogoja, glavnoga groblja grada Zagreba, na svetoj Misi svetkovine Svih svetih. U duhovnom zajedništvu povezani smo s tolikima koji ovih dana posjećuju groblja diljem naše domovine, gdje počivaju oni koji su nam prethodili u znaku vjere i čekaju dan uskrsnuća.
Majka Crkva pastoralnom je mudrošću usko povezala svetkovinu Svih svetih i Spomen svih vjernih mrtvih. Stoga se danas i ovih dana našoj molitvi Bogu i našem čašćenju svih svetih pridružuje i molitva za pokoj duša onih koji su prešli prag smrti, posebno za duše onih nama dragih osoba s kojima smo zajedno prošli dio životnog puta. Velikom nas utjehom ispunja misao da su oni zajedništvom vjere sada u društvu Presvete Bogorodice Marije, apostola, mučenika i svih svetih.
2. Uskoro ćemo u predslovlju današnje svetkovine moliti ovako: »Danas slavimo tvoj sveti Grad, svoju domovinu, nebeski Jeruzalem; ondje te zajedno hvale preobraženi udovi Crkve, naša braća i sestre u slavi; onamo u vjeri i mi putujemo, ohrabreni njihovim zagovorom i primjerom«. U tih nekoliko redaka sažeta su dva temeljna iskustva kršćanskoga života.
Prvo nam iskustvo poručuje da je život kao hodočašće. U ovom životu mi smo na putu. Putujemo u nadi prema vječnoj domovini, koja nam je kao odredište svima pripravljena. Sve nas čeka smrt i prijelaz u drugi život. Ovih se dana, braćo i sestre, pohađajući groblja posebno susrećemo s neminovnom istinom da se i mi svaki dan sve više približavamo danu svoje smrti.
Kao kršćane ta nas istina ne smije obeshrabriti, nego nas treba ispunjati kršćanskom nadom, jer u dubini duše čeznemo za punim životom kojem ni smrt ne može nauditi. Istina naše vjere o vječnom životu usmjerava nas da ovaj život živimo kao pripremu na puni život u zajedništvu s Bogom. Preporučujem vam, draga braćo i sestre, da se u svojim molitvama često utječete svetom Josipu, zaštitniku dobre smrti. Neka nas na času naše smrti zagovara Majka Božja.
3. Druga nam poruka govori da živimo u zajedništvu s onima koji su već prešli na drugu obalu života. Između nas i njih već sada postoji povezanost koju trebamo jačati. Ona se zove općinstvo svetih. To je zajedništvo ispunjeno prijateljstvom. Sveti na nebu naši su prijatelji.
U Vjerovanju ispovijedamo temeljnu istinu naše vjere, a to je općinstvo svetih. To je zajedništvo koje proizlazi iz vjere i ujedinjuje sve one koji pripadaju Kristu snagom svetog krštenja. To se zajedništvo smrću ne prekida. Ono se nastavlja i u životu poslije smrti. Između nas koji živimo na ovome svijetu i naših pokojnika postoji neraskidiva veza. Predivno je to zajedništvo. U njemu se ujedinjuju nebo i zemlja.
Predokus zajedništva svih članova zemaljske i nebeske Crkve ostvaruje se i živi u svetoj liturgiji, posebno u svetoj Misi. To nas ispunja svetom radošću i dubokom utjehom. Radošću nas ispunja iskustvo da smo u zajedništvu s tolikom braćom i sestrama koji kroče istim putem prema nebu, a utjehom nas ispunja spoznaja da naša pokojna braća i sestre, da sveti u nebu mole za nas i čekaju nas kako bismo zajedno mogli zauvijek promatrati lice Božje.
4. Tko su sveti? U prva kršćanska vremena nazivom sveti označavani su svi koji su kršteni. Naime, svetost je u prvom redu dar Božji, a taj dar znači poziv i cilj kršćanskoga života. Svi smo pozvani na svetost.
»Biti svet nije povlastica malobrojnih – rekao je papa Franjo – (…) svi mi u krštenju imamo baštinu da možemo postati sveti. Svetost je poziv za sve. Svi smo stoga pozvani kročiti putem svetosti i taj put ima ime i lice: lice Isusa Krista. On nas uči kako postati svet. On nam u Evanđelju pokazuje put, a taj put su blaženstva. Naime, Kraljevstvo je nebesko za one koji ne stavljaju svoju sigurnost u stvari, već u Božju ljubav; za one koji imaju jednostavno i ponizno srce, koji si ne umišljaju da su pravedni i ne osuđuju druge, koji znaju trpjeti s onima koji trpe i radovati se s onima koji se raduju, koji nisu nasilni već milosrdni i nastoje biti tvorci pomirenja i mira. Svetac je tvorac pomirenja i mira. Uvijek pomaže ljudima da se pomire i nastoje da vlada mir. Svetost je lijepa, to je lijep put« (Papa Franjo, Angelus, 1. studenoga 2013.).
Nastojanje oko svetosti svakodnevno je približavanje Isusovu ljubljenom licu. Naime, evanđelje o blaženstvima opisuje ponajprije Kristovu osobnost. U njemu Isus predstavlja samog sebe, a nas poziva da ga nasljedujemo na putu blaženstava.
5. Dragi vjernici, današnje vrijeme vapi za ljudima koji žive blaženstva. Čovječanstvo se spašava po Božjem milosrđu i djelima svetih. A to su djela onih koji u središtu svoga života i djelovanja imaju nepokolebljivu vjeru u Boga, milosrdnog Oca, koji je uvijek spreman oprostiti naše grijehe i pogrješke; Boga koji nas neprestano zove na popravak i promjenu života.
Današnje vrijeme vapi za ljudima koji su osjetljivi na potrebe braće i sestara u nevolji. Ne samo Crkva, nego i društvo trebaju svete žene i muškarce, autentične kršćane i dobre građane. Potrebni su ljudi koji su sposobni i voljni graditi zajedništvo, promicati dijalog, prihvatiti potrebnoga, koji unose mir i šire prijateljstvo u sredini u kojoj žive.
Ljudi koji žive svetost potiču nas svjedočanstvom svojega života, ohrabruju nas da se ne bojimo ići protiv struje ili da budemo neshvaćeni i ismijani kad živimo po Evanđelju, kad se zalažemo za istinu i pravdu i kad svjedočimo ljubav. Sveci među nama – to su prijatelji Božji - kojih ima veoma mnogo i u našem Zagrebu i u našoj Hrvatskoj, svojim životom nam govore: uzdajte se u Gospodina, jer Bog vas neće razočarati. »In te, Domine, speravi! - U tebe se, Gospodine, uzdam!« – i danas nam poručuje naš blaženik kardinal Alojzije Stepinac.
Draga braćo i sestre, na prijateljstvo s Bogom, na svetost svi smo pozvani. Neka nam pomognu Presveta Bogorodica Marija, sveti Josip zaštitnik Hrvatske, blaženi Alojzije Stepinac, naš neustrašivi pastir te naši dragi pokojnici koji već posjeduju blaženu vječnost. Amen.