Zagrebačka nadbiskupija

U nedjelju, 8. studenoga, na večernjoj svetoj misi za mlade u 18.30 sati gosti župe Kašina bile su časne sestre karmelićanke iz Brezovice (č. s. Božica Alojzija od Svetoga Lica Britvec i č. s. Mirjam od Isusa Adžaga). Uz sestru Vjekoslavu, sestre Božica i Mirjam jedine su od svojih susestara koje imaju mogućnost izlaska iz samostana.

U Godini posvećenog života naša župa odlučila je jednom mjesečno pozivati različite redovničke zajednice koje djeluju na području naše nadbiskupije kako bi svi, a posebno mladi, upoznali ljepotu i šaroliki pejzaš različitih Redova koje Crkva u sebi sabire i čuva.

Nakon dolaska č. s. dr. Amabilis Jurić i predstavljanja Družbe Školskih sestara franjevki bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina, na red su ovaj mjesec došle karmelićanke.

Časna sestra Božica na vrlo zanimljiv način ukratko je predstavila svoju zajednicu. Također, pričala je i o svom pozivu. U jednom periodu svojih mladenačkih dana željela je biti i bagerista. No, tražeći sebe i osluškujući svoje srce shvatila je da se u potpunosti želi posvetiti Bogu i molitvi te, unatoč šoku koji je izazvala, nakon što je obitelji obznanila svoju odluku, odlazi u samostan.

Sestra Božica istaknula je kako je život sestara u samostanu posvećen molitvi, prvenstveno u tišini. To im omogućuje klauzura, odnosno ograničen prostor u koji nitko ne ulazi, a u sklopu kojeg se sestre mogu potpuno posvetiti Bogu i Njemu usmjeriti sve molitve.

Na kraju svjedočenja časna sestra Božica ispričala je i vic te njime nasmijala sve prisutne: „Časne sestre imale su u samostanu jednu papigu koja je cijelo vrijeme ponavljala: 'Nek umre priorica, nek umre priorica'. Jednog dana u posjet samostanu došao je biskup koji je čuo papigu i zbog njenih riječi bio je nezadovoljan o čemu je obavijestio i časne sestre.

Biskup je potom rekao časnama kako i on ima papigu koja je pobožna i predložio im da im je pošalje da urazumi njihovu. Nakon nekoliko dana nazove biskup samostan i pita kako je papiga. Časna sestra mu odgovori da je loše, a biskup je potom pita 'pa kako loše, što se dogodilo?' Časna mu je odgovorila: 'Naša papiga i dalje govori 'nek umre priorica, nek umre priorica', a Vaša odgovara. 'Tebe molimo, usliši nas'.“



Nakon svete mise uslijedilo je i druženje s mladima župe. Sestre su pričale zanimljivosti iz svog života i života u samostanu te kako su osjetile Božji poziv i odlučile se za redovništvo. Dan u Karmelu počinje u 5.30 sati nakon čega slijedi jutarnja molitva, meditacija, a u 7.30 sati je sv. misa.

Nakon sv. mise slijedi molitva Trećeg časa i doručak. U 9 sati sestre odlaze na svoj redoviti posao, svaka u svoju klauzuru ili na zajednički posao, npr. u praonicu, kuhinju i dr. U 12 sati je molitva, a nakon nje ručak i odmor (za starije i bolesne sestre).

Za sve ostale, nakon ručka na redu je rekreacija, zajedničko druženje, šivanje goblena, pjesma. Nakon rekreacije slijedi molitva u tišini i tako do kraja dana. Trenutno se u Brezovici nalazi 28 časnih sestara karmelićanki koje imaju vrlo malo doticaja s vanjskim svijetom.

Na zajedničkim druženjima sestara, smije se razgovarati o tome što se događa izvan samostana, no uglavnom je potrebno odmjeriti koje informacije dati časnama kako ih se ne bi uznemirilo što bi ih moglo potencijalno udaljiti od Gospodina.

Časne sestre karmelićanke žive u siromaštvu što znači da se same financiraju, od svojih radova koje prodaju svetištima i od darova ljudi i u najvećoj mjeri ovise o Božjoj providnosti.



Obitelji časnih sestara mogu ih posjećivati, no susret se odvija uglavnom preko rešetaka. Izuzetak su časne sestre koje imaju dozvolu izlaska iz samostana. Osim toga, sestre imaju i pristup internetu, no on je ograničen. Časna sestra Karmelićanka živi strogim načinom života, a u središtu njenog života je molitva i odricanje te potpuna posvećenost Bogu.

Dolazak časnih sestara Karmelićanki bilo je pravo osvježenje za našu župnu zajednicu koje su nam na poseban način prikazale ljepotu redovništva.