Zagrebačka nadbiskupija

Na blagdan svetog Nikole, biskupa, u nedjelju, 6. prosinca, svetom misom koju je u Župi Bezgrešnog začeća BDM u Soblincu vodio i propovijedao vlč. Jakov Rađa, koordinator trajne formacije svećenika Zagrebačke nadbiskupije, u koncelebraciji sa vlč. Marijem Pavićem, upraviteljem župe, obilježen je drugi dan trodnevne priprave uoči blagdana Bezgrešnog začeća BDM.

Započevši svoju propovijed, vlč. Rađa pridobio je pažnju prisutnih župljana kazavši kako je tada pročitano evanđelje suhoparno i dosadno i, ako se pročita na pravi način, ono sadrži imena, podatke i informacije od vremena i krajeva kojih više nema, ali su veoma važna jer prenose važnu istinu o vjeri, a to je da evanđelje nije bajka, nešto apstraktno ili pitanje mišljenja.

„Imena su navedena da bi se nama ponovno pojasnilo danas da je evanđelje za nas napisano, kako je evanđelje utemeljeno na jednom povijesnom događaju i kako je sve ono u što mi vjerujemo smješteno u vrlo precizne koordinate prostora i vremena“, kazao je vlč. Rađa i nastavio: „Kršćanstvo nije neka etika, filozofija, nije izmišljotina ljudskoga uma, nego je naša vjera događaj – nešto što se stvarno dogodilo.“

Kako je pored imena moćnika poput Tiberija, Pilata, Ane i Kajfe, ljudi koji su tada upravljali životom drugih, Riječ Božja došla Ivanu, jednom „outsideru“, čovjeku koji nema nikakve moći, utjecaja, koji ne odlučuje ni o čemu, pa čak niti o svojoj sudbini, tako Božja Riječ želi posjetiti i vjernike, koji moraju biti sigurni da gledaju na pravu stranu, da zanemare svoja očekivanja o tome kako su velike stvari uvijek uspješne, bogate i sjajne, objasnio je.

Nadalje, vlč. Rađa kazao je kako evanđelje poručuje da nije bitan status onoga koji prima Božju Riječ, nego da je bitno sluša li ju osoba i je li otvorena za Božju Riječ.



Kršćanin se često pita koja je Božja volja za njegov život ili zašto Bog dopušta određene situacije u njegovu životu, zašto Gospodin dopušta nepravde, boli, razočaranja, patnje i probleme, navodi vlč. Rađa i nastavlja: „Prije nego što ti Bog to kaže, pitaj se želiš li ti to uopće čuti. Pitaj se želiš li uopće tu Njegovu volju izvršiti. Puno je važnije odgovoriti na pitanje jesmo li spremni vršiti Božju volju, nego znati točno koja je.

Bog će nam reći, to nije sporno, ali reći će nam onda tek kada vidi da nam je stvarno stalo, kad vidi da smo stvarno spremni provesti je u život, jer Bog svoju Riječ ne daje uzalud, daje je uvijek da bi se ona vršila.“

Dao je i vlč. Rađa prisutnim župljanima kako doći do Riječi Božje, uz pomoć pročitanog evanđelja: ona dolazi tamo gdje ju ne očekuju, u pustinji u kojoj viče glas, što znači da moraju ući u tišinu, pripremiti se i udaljiti od svega što uznemiruje i navezuje. Stoga su svi pozvani u došašću otići u pustinju, malo se pojednostaviti, stišati sve ono što u životu proizvodi buku, vanjsku ili unutarnju.

Napomenuo je kako često žive površno i da se ne treba bojati svoje pustinje, odnosno nutrine, jer je to mjesto gdje ih Bog želi susresti i gdje Božja Riječ želi progovoriti. Također, trebaju slegnuti brežuljke i ispuniti doline. Drugim riječima, doline su njihova razočaranja, pa je kazao kako ljudi često svoja razočaranja projiciraju na Boga, misleći kako će Bog isto razočarati, iznevjeriti, neće znati ljubiti, ostaviti ili opteretiti. I to stvara problem jer na taj način ne dopuštaju Bogu ulazak u život. U ovom kontekstu, brežuljci su uzdignuća kojima ljudi dolaze pred Boga, a prijeće put jer Bog ne želi susresti njihove maske, nego njih same.

Ljudi rade te barijere pred Bogom, jer se pred Njim srame biti siromašni, grešni i slabi i misle da Njegovu ljubav moraju zaslužiti, a zapravo je suprotno: Gospodin želi sve susresti točno onakve kakvi jesu – beskrajno slabi, beskrajno siromašni s točno onim grijesima koje uvijek iznova ispovijedaju, točno onakve kakvi jesu u životu, objašnjava vlč. Rađa.

Na kraju je poručio: „Bog te želi spasiti. Pusti Ga! Dopusti Njemu da te spasi, dopusti njemu da On uđe u tvoj život. Dopusti da to spasenje dođe tebi izvana. Nemoj se truditi Gospodinu da možeš sam. Nemoj se truditi osigurati da možeš živjeti sam, jer to nije istina. Dopustimo Bogu da uđe u naš život!“