Papina kateheza na jubilejskoj audijenciji u subotu, 30. travnja
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas želim razmišljati s vama o važnom aspektu milosti - pomirenju. Bog čovjeku neizostavno nudi svoje oproštenje: dobrota se njegova daje osjetiti od pokoljenja do pokoljenja. Često mislimo da će naši grijesi udaljiti Gospodina od nas, no zapravo se mi, svojim grijehom, udaljavamo od njega, a on, videći nas u opasnosti, još nas usrdnije traži. Bog se nikada ne miri s mogućnošću da se osoba otuđi od njegove ljubavi, ali pod uvjetom da u njoj nađe bar neki znak pokajanja za učinjeno zlo.
Vlastitim se silama ne možemo pomiriti s Bogom. Grijeh je doista izraz odbacivanja njegove ljubavi, što ima za posljedicu da se zatvaramo u sebe same, obmanjujući se da ćemo pronaći veću slobodu i samostalnost. Ali kad odemo daleko od Boga nemamo više cilja, i od putnika na ovom svijetu postajemo "lutalice". Obično se kaže da, kad sagriješimo, "okrećemo leđa Bogu". Upravo je tako; grešnik vidi samo sebe i teži na taj način biti samodostatan; dakle, grijeh nas sve više udaljava od Boga i ta udaljenost može postati ponor. Međutim, Isus nas traži poput dobrog pastira koji nije zadovoljan sve dok ponovno ne nađe izgubljenu ovcu (Lk 15, 4-6). On iznova gradi most koji nas povezuje s Ocem i omogućuje nam pronaći dostojanstvo djece. Prinošenjem svoga života on nas je pomirio s Ocem i dao nam vječni život (Iv 10, 15).
"Dajte, pomirite se s Bogom!" (2 Kor 5, 20): vapaj koji je apostol Pavao uputio prvim kršćanima u Korintu, danas s istom snagom i uvjerenjem vrijedi i za sve nas. Ovaj Jubilej milosrđa je vrijeme pomirenja za sve. Mnogi bi se htjeli pomiriti s Bogom, ali ne znaju kako to učiniti, ili se ne osjećaju vrijednima, ili to ne žele priznati ni sebi samima. Kršćanska zajednica može i mora potaknuti iskreni povratak Bogu onih koji osjećaju nostalgiju u svom srcu. Poglavito oni kojima je povjerena "služba pomirenja" (2 Kor 5, 18) pozvani su biti poslušna oruđa Duha Svetoga da tamo gdje se grijeh umnožio nadmoćno izobiluje Božje milosrđe (usp. Rim 5, 20). Neka nitko ne ostane daleko od Boga zbog prepreka koje su postavili ljudi! Neka ova sveta godina bude povoljno vrijeme za ponovno otkrivanje potrebe za nježnošću i blizinom Oca i povratak njemu svim srcem.
Iskustvo pomirenja s Bogom omogućuje nam otkriti potrebu za drugim oblicima pomirenja: u obitelji, u međusobnim odnosima, u crkvenim zajednicama, kao i u društvenim i međunarodnim odnosima. Pomirenjem se naime također stavljamo u službu mira, priznavanja temeljnih prava ljudi, solidarnosti i prihvaćanja sviju.
Prihvatimo, dakle, taj poziv na pomirenje s Bogom, kako bismo postali nova stvorenja i mogli širiti njegovo milosrđe među braćom. (IKA)
Danas želim razmišljati s vama o važnom aspektu milosti - pomirenju. Bog čovjeku neizostavno nudi svoje oproštenje: dobrota se njegova daje osjetiti od pokoljenja do pokoljenja. Često mislimo da će naši grijesi udaljiti Gospodina od nas, no zapravo se mi, svojim grijehom, udaljavamo od njega, a on, videći nas u opasnosti, još nas usrdnije traži. Bog se nikada ne miri s mogućnošću da se osoba otuđi od njegove ljubavi, ali pod uvjetom da u njoj nađe bar neki znak pokajanja za učinjeno zlo.
Vlastitim se silama ne možemo pomiriti s Bogom. Grijeh je doista izraz odbacivanja njegove ljubavi, što ima za posljedicu da se zatvaramo u sebe same, obmanjujući se da ćemo pronaći veću slobodu i samostalnost. Ali kad odemo daleko od Boga nemamo više cilja, i od putnika na ovom svijetu postajemo "lutalice". Obično se kaže da, kad sagriješimo, "okrećemo leđa Bogu". Upravo je tako; grešnik vidi samo sebe i teži na taj način biti samodostatan; dakle, grijeh nas sve više udaljava od Boga i ta udaljenost može postati ponor. Međutim, Isus nas traži poput dobrog pastira koji nije zadovoljan sve dok ponovno ne nađe izgubljenu ovcu (Lk 15, 4-6). On iznova gradi most koji nas povezuje s Ocem i omogućuje nam pronaći dostojanstvo djece. Prinošenjem svoga života on nas je pomirio s Ocem i dao nam vječni život (Iv 10, 15).
"Dajte, pomirite se s Bogom!" (2 Kor 5, 20): vapaj koji je apostol Pavao uputio prvim kršćanima u Korintu, danas s istom snagom i uvjerenjem vrijedi i za sve nas. Ovaj Jubilej milosrđa je vrijeme pomirenja za sve. Mnogi bi se htjeli pomiriti s Bogom, ali ne znaju kako to učiniti, ili se ne osjećaju vrijednima, ili to ne žele priznati ni sebi samima. Kršćanska zajednica može i mora potaknuti iskreni povratak Bogu onih koji osjećaju nostalgiju u svom srcu. Poglavito oni kojima je povjerena "služba pomirenja" (2 Kor 5, 18) pozvani su biti poslušna oruđa Duha Svetoga da tamo gdje se grijeh umnožio nadmoćno izobiluje Božje milosrđe (usp. Rim 5, 20). Neka nitko ne ostane daleko od Boga zbog prepreka koje su postavili ljudi! Neka ova sveta godina bude povoljno vrijeme za ponovno otkrivanje potrebe za nježnošću i blizinom Oca i povratak njemu svim srcem.
Iskustvo pomirenja s Bogom omogućuje nam otkriti potrebu za drugim oblicima pomirenja: u obitelji, u međusobnim odnosima, u crkvenim zajednicama, kao i u društvenim i međunarodnim odnosima. Pomirenjem se naime također stavljamo u službu mira, priznavanja temeljnih prava ljudi, solidarnosti i prihvaćanja sviju.
Prihvatimo, dakle, taj poziv na pomirenje s Bogom, kako bismo postali nova stvorenja i mogli širiti njegovo milosrđe među braćom. (IKA)