Euharistijsko klanjanje uz misli bl. Alojzija Stepinca
Tijekom ovog tjedna, za vrijeme trajanja 52. Međunarodnog euharistijskog kongresa, a uz dozvolu uredništva Živog vrela, donosimo članke o euharistijskim kongresima. Uz članke donosimo i prilog za liturgijski pastoral - Euharistijsko klanjanje uz misli bl. Alojzija Stepinca.
Sljedeći tekstovi ponuđeni su kao pomoć u oblikovanju Euharistijskoga klanjanja, a u vidu oživljavanja primjera vjere i duhovnosti blaženoga Alojzija Stepinca, u iščekivanju njegova proglašenja svetim.
Iz propovijedi blaženoga Alojzija Stepinca (u Jastrebarskom, 12. kolovoza 1939.)
»Mi smo došli da oživimo našu vjeru u Krista pod prilikama kruha u Presvetom Sakramentu. Koliko god se divimo stvaralačkim djelima Božjim, mislim da nema stvari, koja bi bila tako vrijedna našeg udivljenja kao što je Presveta Euharistija. U njoj odsijeva Božja moć, Božja dobrota, Božja darežljivost i Božje milosrđe više negoli u samom stvaranju i upravljanju svijeta. Lijepo je i krasno zvjezdano nebo, zemlja s nebrojenim svojim čarima, zadivljuje nas red koji vlada u svemiru. Sve ovo toliko govori o beskrajnoj moći Božjoj koja se za svaku i najsitniju stvarcu stara da je pobožni psalmist iz dubine duše uzviknuo: ‘Gospode, gospodaru naš, kako je divno ime tvoje po svoj zemlji!« (Ps 8, 1)
Ali kad govorimo o Presvetoj Euharistiji, onda moramo reći da je ona čudo nad čudesima ljubavi Božje prema nama bijednim ljudima. Tu izbija njegova moć na izvanredan način, kao i njegova mudrost i dobrota. Kroz punih četrdeset godina hranila je dobrota i svemoć Božja židovski puk u pustinji na taj način da je svaku noć padalo toliko mane s neba koliko je bilo potrebno da se prehrani sav narod. Ali taj kruh nije mogao dati ljudima besmrtnost. Sveta Euharistija je kruh ‘koji je s neba sišao’, kruh anđeoski za hranu dušama našim, kruh jakih koji nas drži u nevoljama i ublažuje bol, kruh patnja na dalekom putu sa zemlje na nebo, ključ koji nam otvara vrata nebeska. To je kruh koji stavlja u nas klicu besmrtnosti.[...]
U Presvetoj Euharistiji odsijeva Božja darežljivost i milosrđe više nego u svim drugim sakramentima. Po svetom krštenju postajemo djeca Božja i dionici svega duhovnoga blaga Crkve. Po svetoj Potvrdi daje nam se Duh svjetla i jakosti da možemo svoju vjeru ispovijedati i po njoj živjeti. Po svetoj Pokori liječe se rane duše naše i vraća izgubljeno prijateljstvo Božje. Po svetoj Pomasti pokriva nas Krist zaslugama svoje muke i smrti. Po svetom Redu daje nam svoju vlast i čast. Po sakramentu ženidbe posvećuje sve naše čine ljudske, čak i one koji se čine da nisu drugo nego ispad grijeha. Za sve sakramente možemo reći da su ‘izvori žive vode što teku u život vječni’ (usp. Iv 4, 14) i dokaz beskrajne ljubavi Božje prema čovjeku. Ali u Presvetoj Euharistiji Krist ide još mnogo dalje, jer nam daje ni više ni manje nego samoga sebe, začetnika svih milosti. [...]
Ovaj Sakrament Presvete Euharistije dozivlje nam u pamet cio život Isusa Krista na zemlji. Euharistija je Nazaret gdje se obnavlja utjelovljenje Sina Božjega. Ona je Betlehem gdje se Isus Krist mističnim načinom opet rađa na ovaj svijet. Ona je Galileja gdje Isus Krist nastavlja propovijedanje kraljevstva Božjega svemu čovječanstvu. Ona je Kalvarija gdje se Isus Krist žrtvuje bez prestanka za grijehe i opačine naše, za kletve i psovke, za ubojstva i krađe, za besramnu razvratnost naših dana, za mržnju i zavist koja je zavladala svijetom. Jednom riječju: Euharistija je Isus Krist [...].«
Kratko razmatranje u šutnji. Potom slijede molitveni poklici Kristu Gospodinu:
Otvorena srca i s vjerom punom pouzdanja, uskliknimo Kristu Gospodinu:
O. Neka te slavi, Gospodine, život naš.
▪ Isuse, u sakramentu euharistije, ti si za nas kruh koji je sišao sa neba, da bi nas ispunio svojom milošću i blagoslovom, te nam – u Duhu Svetome – darovao snagu svetosti. O.
▪ Isuse, ti si za nas hrana kojom nas jačiš na putu prema tebi; dar koji preobražava naš život i koji nas uvodi u zajedništvo ljubavi Presvetoga Trojstva. O.
▪ Pred tobom smo, Gospodine, da bismo te molili za dar žive vjere, kadre prepoznati te: u euharistiji, sakramentu ljubavi; u Crkvi, tvome otajstvenome tijelu; u riječi po kojoj nam se objavljuješ i poučavaš nas; u braći s kojom zajedno tvorimo tvoj sveti narod; u ljudima koji trpe i koje povjeravaš spremnosti naše ljubavi i požrtvovnosti; u svim divnim djelima tvoje dobrote. O.
Kratka šutnja. Potom slijedi Molitva predanja (prema molitvi bl. Pavla VI., pape):
___________________________________
Stepinac, A. (2014) Pred otajstvom Presvete euharistije: Euharistijsko klanjanje uz misli bl. Alojzija Stepinca. Živo vrelo 11, str. 38-39.
Sljedeći tekstovi ponuđeni su kao pomoć u oblikovanju Euharistijskoga klanjanja, a u vidu oživljavanja primjera vjere i duhovnosti blaženoga Alojzija Stepinca, u iščekivanju njegova proglašenja svetim.
Foto: kardinal Alojzije Stepinac na Euharistijskom kongresu u Jastrebarskom 1939.
Iz propovijedi blaženoga Alojzija Stepinca (u Jastrebarskom, 12. kolovoza 1939.)
»Mi smo došli da oživimo našu vjeru u Krista pod prilikama kruha u Presvetom Sakramentu. Koliko god se divimo stvaralačkim djelima Božjim, mislim da nema stvari, koja bi bila tako vrijedna našeg udivljenja kao što je Presveta Euharistija. U njoj odsijeva Božja moć, Božja dobrota, Božja darežljivost i Božje milosrđe više negoli u samom stvaranju i upravljanju svijeta. Lijepo je i krasno zvjezdano nebo, zemlja s nebrojenim svojim čarima, zadivljuje nas red koji vlada u svemiru. Sve ovo toliko govori o beskrajnoj moći Božjoj koja se za svaku i najsitniju stvarcu stara da je pobožni psalmist iz dubine duše uzviknuo: ‘Gospode, gospodaru naš, kako je divno ime tvoje po svoj zemlji!« (Ps 8, 1)
Ali kad govorimo o Presvetoj Euharistiji, onda moramo reći da je ona čudo nad čudesima ljubavi Božje prema nama bijednim ljudima. Tu izbija njegova moć na izvanredan način, kao i njegova mudrost i dobrota. Kroz punih četrdeset godina hranila je dobrota i svemoć Božja židovski puk u pustinji na taj način da je svaku noć padalo toliko mane s neba koliko je bilo potrebno da se prehrani sav narod. Ali taj kruh nije mogao dati ljudima besmrtnost. Sveta Euharistija je kruh ‘koji je s neba sišao’, kruh anđeoski za hranu dušama našim, kruh jakih koji nas drži u nevoljama i ublažuje bol, kruh patnja na dalekom putu sa zemlje na nebo, ključ koji nam otvara vrata nebeska. To je kruh koji stavlja u nas klicu besmrtnosti.[...]
U Presvetoj Euharistiji odsijeva Božja darežljivost i milosrđe više nego u svim drugim sakramentima. Po svetom krštenju postajemo djeca Božja i dionici svega duhovnoga blaga Crkve. Po svetoj Potvrdi daje nam se Duh svjetla i jakosti da možemo svoju vjeru ispovijedati i po njoj živjeti. Po svetoj Pokori liječe se rane duše naše i vraća izgubljeno prijateljstvo Božje. Po svetoj Pomasti pokriva nas Krist zaslugama svoje muke i smrti. Po svetom Redu daje nam svoju vlast i čast. Po sakramentu ženidbe posvećuje sve naše čine ljudske, čak i one koji se čine da nisu drugo nego ispad grijeha. Za sve sakramente možemo reći da su ‘izvori žive vode što teku u život vječni’ (usp. Iv 4, 14) i dokaz beskrajne ljubavi Božje prema čovjeku. Ali u Presvetoj Euharistiji Krist ide još mnogo dalje, jer nam daje ni više ni manje nego samoga sebe, začetnika svih milosti. [...]
Ovaj Sakrament Presvete Euharistije dozivlje nam u pamet cio život Isusa Krista na zemlji. Euharistija je Nazaret gdje se obnavlja utjelovljenje Sina Božjega. Ona je Betlehem gdje se Isus Krist mističnim načinom opet rađa na ovaj svijet. Ona je Galileja gdje Isus Krist nastavlja propovijedanje kraljevstva Božjega svemu čovječanstvu. Ona je Kalvarija gdje se Isus Krist žrtvuje bez prestanka za grijehe i opačine naše, za kletve i psovke, za ubojstva i krađe, za besramnu razvratnost naših dana, za mržnju i zavist koja je zavladala svijetom. Jednom riječju: Euharistija je Isus Krist [...].«
Kratko razmatranje u šutnji. Potom slijede molitveni poklici Kristu Gospodinu:
Otvorena srca i s vjerom punom pouzdanja, uskliknimo Kristu Gospodinu:
O. Neka te slavi, Gospodine, život naš.
▪ Isuse, u sakramentu euharistije, ti si za nas kruh koji je sišao sa neba, da bi nas ispunio svojom milošću i blagoslovom, te nam – u Duhu Svetome – darovao snagu svetosti. O.
▪ Isuse, ti si za nas hrana kojom nas jačiš na putu prema tebi; dar koji preobražava naš život i koji nas uvodi u zajedništvo ljubavi Presvetoga Trojstva. O.
▪ Pred tobom smo, Gospodine, da bismo te molili za dar žive vjere, kadre prepoznati te: u euharistiji, sakramentu ljubavi; u Crkvi, tvome otajstvenome tijelu; u riječi po kojoj nam se objavljuješ i poučavaš nas; u braći s kojom zajedno tvorimo tvoj sveti narod; u ljudima koji trpe i koje povjeravaš spremnosti naše ljubavi i požrtvovnosti; u svim divnim djelima tvoje dobrote. O.
Kratka šutnja. Potom slijedi Molitva predanja (prema molitvi bl. Pavla VI., pape):
Gospodine Isuse, radosno se klanjamo i prostiremo svoj život pred tobom,
pred tvojim svetim oltarom.
S tobom, Isuse, sve stvoreno obasjano je vječnošću;
sve je prožeto tvojim svjetlom i snagom
koja pomaže nastaviti živjeti i u trpljenjima;
s Tobom sve poprima okus ljepote – čak i bol!
Ti si vrelo čiste radosti
koju smijemo kušati ovdje, u dolini suza;
radost si koja će biti potpuna kada se očituje tvoja slava
i kada će radost vjere zamijeniti radost gledanja.
Gospodine Isuse, ti, živi Kruše koji si sišao s neba,
dostaješ našim traženjima.
Drugo nam nije potrebno. Ti si naše sve.
Predajemo se tebi, našemu hvalospjevu, uporištu i miru.
pred tvojim svetim oltarom.
S tobom, Isuse, sve stvoreno obasjano je vječnošću;
sve je prožeto tvojim svjetlom i snagom
koja pomaže nastaviti živjeti i u trpljenjima;
s Tobom sve poprima okus ljepote – čak i bol!
Ti si vrelo čiste radosti
koju smijemo kušati ovdje, u dolini suza;
radost si koja će biti potpuna kada se očituje tvoja slava
i kada će radost vjere zamijeniti radost gledanja.
Gospodine Isuse, ti, živi Kruše koji si sišao s neba,
dostaješ našim traženjima.
Drugo nam nije potrebno. Ti si naše sve.
Predajemo se tebi, našemu hvalospjevu, uporištu i miru.
___________________________________
Stepinac, A. (2014) Pred otajstvom Presvete euharistije: Euharistijsko klanjanje uz misli bl. Alojzija Stepinca. Živo vrelo 11, str. 38-39.