Biskup Šaško blagoslovio Kapelu BDM Zdravlja bolesnih u Klinici za infektivne bolesti 'Fran Mihaljević'
Zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško predvodio je u petak 24. svibnja, na spomendan Blažene Djevice Marije Pomoćnice kršćana, misno slavlje u Kapeli BDM Zdravlja bolesnih u Klinici za infektivne bolesti 'Fran Mihaljević', koju je tom prigodom blagoslovio.
Na početku misnoga slavlja pozdravio je okupljene liječnike i zaposlenike Klinike, na čelu s ravnateljicom profesoricom dr. Alemkom Markotić, kazavši kako mislima povezuje "vrijeme proteklih sedam i pol godina, kada smo u ovome prostoru o Božiću 2016. (29. prosinca) prvi put slavili euharistiju. Isti duh radosti, skromnosti i blizine, koju živimo po Božjemu utjelovljenju, pratio nas je idućih godina, dok smo u danim okolnostima osmišljavali i nastojali urediti, uljepšati Kapelu. Zbog toga danas imamo razloga zahvaljivati Bogu i ljudima."
Dodao je kako je "posebnost Klinike za infektivne bolesti, odnosno njeno pučko ime: 'Zarazna bolnica', izravno u napetosti s dodirom. Potreba da se čovjeka ozdravi pružajući mu blizinu te ujedno 'opasnost' da se bude zaražen, uvode u dubinu propitivanja svakoga odnosa čovjeka prema čovjeku i prema svijetu općenito. Kao kršćani znamo da se u svakome životnom ozračju potrebno zaraziti ljubavlju, brigom za druge koja tješi, jača, obnavlja. To uvijek čini ljubav, počevši od Kristove, koja je ogolila moć i nemoć zadnjega neprijatelja, smrti, koja dolazi od Zloga."
U homiliji biskup Šaško istaknuo je važnost dodira, naglasivši kako "nema svetopisamskoga navještaja u kojemu ne bi bilo dodira neba i zemlje. (...) Nije posrijedi samo usputni dodir, nego Božja ruka, sigurnost koja nam je darovana po Kristovu utjelovljenju."
"Jedan od osjeta koji je važan u svojoj tjelesnoj neposrednosti svakako je dodir. Dodir se u materijalnome životu smatra najgrubljim osjetilom, jer nudi ograničeno znanje o stvarnosti. U usporedbi s ostalim osjetilima, nema jedinstveno i točno sjedište: raspoređen je po cijeloj površini tijela i omogućuje nam osjetiti različite doživljaje. Ali se kaže da se u majčinoj utrobi kao prvi osjet budi upravo dodir", kazao je biskup i nastavio: "No, u duhovnome smislu dodir je iznimno istančan. Doživljajem dodira opisuju se i drugi osjeti. Pjesnici će reći da se dodiruje pogledom, glasom, mirisom i okusom. U dodir stanu osjećaji. Kada nas nešto snažno zahvati, kažemo da smo dirnuti."
Biskup je podsjetio kako su bolesnici "bili redovita Isusova pratnja; slušali su ga, bili su mu blizu, željeli su ga dotaknuti, jer su doživjeli odvajanje, isključivanje, izopćenje iz društvenoga života. U toj 'nedodirljivosti' Isus pristupa dodirom; najprije opraštanjem grijeha, spasenjem koje nadilazi vidljivost bolesti; spasenjem koje učvršćuje život novim smislom. Od Utjelovljenja do Otkrivenja, objavljeno je što čini Bog da bi čovjeka vratio u Dodir, da ne bi bilo nijednoga iskustva bez Dodira. Isus prihvaća grubost grješnoga dodira, u kojemu je tijelo izmrcvareno, jer su ljudi dopustili da im duh bude unakažen; Isus svjedoči Dodir u svakome susretu s ljudima, pokazujući spasenje, traženu radost koja nadilazi tjelesnost."
Zaključio je homiliju riječima: "Majčin zagrljaj vjerojatno je najljepša i sveobuhvatna slika dodira u kojemu su živa sva osjetila i s pomoću kojega se živi ljubav kao vraćanje čvrstoće. Marijo Pomoćnice, pomozi nam! Salus infirmorum, ora pro nobis!"
Na misnom slavlju koncelebrirali su profesor na KBF-u fra Ante Crnčević, ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta preč. Ivan Lukić i župnik Župe sv. Mihaela arkanđela u Gračanima fra Marin Matančić. Pjevanje su predvodile sestre Služavke Malog Isusa.
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
Na poticaj Ravnateljstva Klinike za infektivne bolesti 'Dr. Fran Mihaljević', a osobito zalaganjem prof. dr. sc. Alemke Markotić, ravnateljice Klinike, i doc. dr. sc. prim. Roka Čivljaka, zamjenika ravnateljice, u Božićnoj osmini (29. prosinca 2016.), u tada neuređenome prostoru, prvi je put slavljena euharistija koju je predvodio pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško.
U dogovoru i u suradnji s Ravnateljstvom Klinike Zagrebačka je nadbiskupija odlučila urediti taj prostor. Stoga je biskup Šaško tijekom 2020. godine sadržajno (teološko-liturgijski) osmislio taj maleni prostor, a svojim rješenjima i izradom: oltara, ambona, staklene stijena iza oltara; sjedišta, klupa, raspela i staklenih ploča, ostvario akademski umjetnik Jeronim Tišljar. Tako je Nadbiskupija, potpomognuta darivateljima, tijekom 2021. godine taj prostor uredila za bogoslužje. Kapelu je 24. svibnja 2024., na spomendan Blažene Djevice Marije Pomoćnice kršćana, blagoslovio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško.
Sam naslov Kapele jedan je od naslova kojima zazivamo zagovor Blažene Djevice Marije: Salus infirmorum - Zdravlje bolesnih, odnosno: Gospa od zdravlja. On je u ovom bolničkom ozračju po sebi razumljiv, a ideja vodilja za unutarnje uređenje u Klinici za infektivne bolesti bila su Isusova znamenja, čudesna djela iscjeljenja u kojima je u Svetom pismu naglašen Isusov dodir. Najsnažniji 'dodir' jest Kristova prisutnost u euharistiji, ostvarena u otajstvu Utjelovljenja i Vazma, u njegovoj muci i uskrsnuću, po kojima ostaje s ljudima zauvijek, a onima koji u njega vjeruju, te nadom i ljubavlju ulaze u taj vječni Dodir, daruje život vječni.
Ponad ulaza u Kapelu planirano je postavljanje stiliziranoga prikaza 'Zagrebačke stare kršćanske uljanice' u obliku Janjeta s Kristovim monogramom, jednoga od najstarijih do sada pronađenih znakova kršćanstva na području Zagreba, a nađenog baš na Mirogojskoj cesti na kojoj je smještena Klinika.
U Kapeli se nalazi slika Bogorodice s Djetetom (s prijelaza 19. u 20. st.) iz zbirke Dijecezanskoga muzeja Zagrebačke nadbiskupije, na za to posebno likovno oblikovanom staklenom zidu s prikazom Navještenja. Taj je zid, kao i ostali liturgijski elementi u Kapeli (oltar, ambon, sjedišta, klupe, raspelo), rad akademskoga umjetnika Jeronima Tišljara.
Uz zidove se nalaze staklene ploče na kojima su stilizirani prikazi ozdravljenja. Na svakome je prikazana ruka, 'otisak' Isusova djela. Od ulaza slijeva prema oltaru: oproštenje grijeha, slijepi, gluhi, nijemi. U tome se nizu nalazi ambon, mjesto navještaja, dodira žive Božje riječi; oltar, vrelo spasenja, žrtvenik i stol na kojemu se blaguje hrana/lijek besmrtnosti; Krist na križu, gdje je pobijedio smrt i po svome Duhu živi u Crkvi. Od raspela do izlaza još četiri ploče s metaforama Spasiteljeva dodira koji se odnose na: uskrisivanje mrtvih, liječenje hromih, čovjeka usahle ruke, gubavih.
Vjernici koji se nađu u molitvi u tome prostoru i sami doživljavaju Božji dodir: najprije prihvaćanje nebeske Majke koja u naručju drži svoga Sina, noseći i radost i bol njegova bogočovještva; pri izlasku, ojačani Prisutnošću i utjehom, i sami su pozvani bližnjima biti lijek svjedočenjem ljubavi. U prepoznavanju dara kojim se medicinsko i drugo osoblje Klinike brine za bolesne rađa se zahvala i poticaj da svojim bližnjima budemo nositelji dara i dodir Neba. (I. Š.)
Na početku misnoga slavlja pozdravio je okupljene liječnike i zaposlenike Klinike, na čelu s ravnateljicom profesoricom dr. Alemkom Markotić, kazavši kako mislima povezuje "vrijeme proteklih sedam i pol godina, kada smo u ovome prostoru o Božiću 2016. (29. prosinca) prvi put slavili euharistiju. Isti duh radosti, skromnosti i blizine, koju živimo po Božjemu utjelovljenju, pratio nas je idućih godina, dok smo u danim okolnostima osmišljavali i nastojali urediti, uljepšati Kapelu. Zbog toga danas imamo razloga zahvaljivati Bogu i ljudima."
Dodao je kako je "posebnost Klinike za infektivne bolesti, odnosno njeno pučko ime: 'Zarazna bolnica', izravno u napetosti s dodirom. Potreba da se čovjeka ozdravi pružajući mu blizinu te ujedno 'opasnost' da se bude zaražen, uvode u dubinu propitivanja svakoga odnosa čovjeka prema čovjeku i prema svijetu općenito. Kao kršćani znamo da se u svakome životnom ozračju potrebno zaraziti ljubavlju, brigom za druge koja tješi, jača, obnavlja. To uvijek čini ljubav, počevši od Kristove, koja je ogolila moć i nemoć zadnjega neprijatelja, smrti, koja dolazi od Zloga."
U homiliji biskup Šaško istaknuo je važnost dodira, naglasivši kako "nema svetopisamskoga navještaja u kojemu ne bi bilo dodira neba i zemlje. (...) Nije posrijedi samo usputni dodir, nego Božja ruka, sigurnost koja nam je darovana po Kristovu utjelovljenju."
"Jedan od osjeta koji je važan u svojoj tjelesnoj neposrednosti svakako je dodir. Dodir se u materijalnome životu smatra najgrubljim osjetilom, jer nudi ograničeno znanje o stvarnosti. U usporedbi s ostalim osjetilima, nema jedinstveno i točno sjedište: raspoređen je po cijeloj površini tijela i omogućuje nam osjetiti različite doživljaje. Ali se kaže da se u majčinoj utrobi kao prvi osjet budi upravo dodir", kazao je biskup i nastavio: "No, u duhovnome smislu dodir je iznimno istančan. Doživljajem dodira opisuju se i drugi osjeti. Pjesnici će reći da se dodiruje pogledom, glasom, mirisom i okusom. U dodir stanu osjećaji. Kada nas nešto snažno zahvati, kažemo da smo dirnuti."
Biskup je podsjetio kako su bolesnici "bili redovita Isusova pratnja; slušali su ga, bili su mu blizu, željeli su ga dotaknuti, jer su doživjeli odvajanje, isključivanje, izopćenje iz društvenoga života. U toj 'nedodirljivosti' Isus pristupa dodirom; najprije opraštanjem grijeha, spasenjem koje nadilazi vidljivost bolesti; spasenjem koje učvršćuje život novim smislom. Od Utjelovljenja do Otkrivenja, objavljeno je što čini Bog da bi čovjeka vratio u Dodir, da ne bi bilo nijednoga iskustva bez Dodira. Isus prihvaća grubost grješnoga dodira, u kojemu je tijelo izmrcvareno, jer su ljudi dopustili da im duh bude unakažen; Isus svjedoči Dodir u svakome susretu s ljudima, pokazujući spasenje, traženu radost koja nadilazi tjelesnost."
Zaključio je homiliju riječima: "Majčin zagrljaj vjerojatno je najljepša i sveobuhvatna slika dodira u kojemu su živa sva osjetila i s pomoću kojega se živi ljubav kao vraćanje čvrstoće. Marijo Pomoćnice, pomozi nam! Salus infirmorum, ora pro nobis!"
Na misnom slavlju koncelebrirali su profesor na KBF-u fra Ante Crnčević, ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta preč. Ivan Lukić i župnik Župe sv. Mihaela arkanđela u Gračanima fra Marin Matančić. Pjevanje su predvodile sestre Služavke Malog Isusa.
Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije
Na poticaj Ravnateljstva Klinike za infektivne bolesti 'Dr. Fran Mihaljević', a osobito zalaganjem prof. dr. sc. Alemke Markotić, ravnateljice Klinike, i doc. dr. sc. prim. Roka Čivljaka, zamjenika ravnateljice, u Božićnoj osmini (29. prosinca 2016.), u tada neuređenome prostoru, prvi je put slavljena euharistija koju je predvodio pomoćni biskup zagrebački Ivan Šaško.
U dogovoru i u suradnji s Ravnateljstvom Klinike Zagrebačka je nadbiskupija odlučila urediti taj prostor. Stoga je biskup Šaško tijekom 2020. godine sadržajno (teološko-liturgijski) osmislio taj maleni prostor, a svojim rješenjima i izradom: oltara, ambona, staklene stijena iza oltara; sjedišta, klupa, raspela i staklenih ploča, ostvario akademski umjetnik Jeronim Tišljar. Tako je Nadbiskupija, potpomognuta darivateljima, tijekom 2021. godine taj prostor uredila za bogoslužje. Kapelu je 24. svibnja 2024., na spomendan Blažene Djevice Marije Pomoćnice kršćana, blagoslovio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško.
Sam naslov Kapele jedan je od naslova kojima zazivamo zagovor Blažene Djevice Marije: Salus infirmorum - Zdravlje bolesnih, odnosno: Gospa od zdravlja. On je u ovom bolničkom ozračju po sebi razumljiv, a ideja vodilja za unutarnje uređenje u Klinici za infektivne bolesti bila su Isusova znamenja, čudesna djela iscjeljenja u kojima je u Svetom pismu naglašen Isusov dodir. Najsnažniji 'dodir' jest Kristova prisutnost u euharistiji, ostvarena u otajstvu Utjelovljenja i Vazma, u njegovoj muci i uskrsnuću, po kojima ostaje s ljudima zauvijek, a onima koji u njega vjeruju, te nadom i ljubavlju ulaze u taj vječni Dodir, daruje život vječni.
Ponad ulaza u Kapelu planirano je postavljanje stiliziranoga prikaza 'Zagrebačke stare kršćanske uljanice' u obliku Janjeta s Kristovim monogramom, jednoga od najstarijih do sada pronađenih znakova kršćanstva na području Zagreba, a nađenog baš na Mirogojskoj cesti na kojoj je smještena Klinika.
U Kapeli se nalazi slika Bogorodice s Djetetom (s prijelaza 19. u 20. st.) iz zbirke Dijecezanskoga muzeja Zagrebačke nadbiskupije, na za to posebno likovno oblikovanom staklenom zidu s prikazom Navještenja. Taj je zid, kao i ostali liturgijski elementi u Kapeli (oltar, ambon, sjedišta, klupe, raspelo), rad akademskoga umjetnika Jeronima Tišljara.
Uz zidove se nalaze staklene ploče na kojima su stilizirani prikazi ozdravljenja. Na svakome je prikazana ruka, 'otisak' Isusova djela. Od ulaza slijeva prema oltaru: oproštenje grijeha, slijepi, gluhi, nijemi. U tome se nizu nalazi ambon, mjesto navještaja, dodira žive Božje riječi; oltar, vrelo spasenja, žrtvenik i stol na kojemu se blaguje hrana/lijek besmrtnosti; Krist na križu, gdje je pobijedio smrt i po svome Duhu živi u Crkvi. Od raspela do izlaza još četiri ploče s metaforama Spasiteljeva dodira koji se odnose na: uskrisivanje mrtvih, liječenje hromih, čovjeka usahle ruke, gubavih.
Vjernici koji se nađu u molitvi u tome prostoru i sami doživljavaju Božji dodir: najprije prihvaćanje nebeske Majke koja u naručju drži svoga Sina, noseći i radost i bol njegova bogočovještva; pri izlasku, ojačani Prisutnošću i utjehom, i sami su pozvani bližnjima biti lijek svjedočenjem ljubavi. U prepoznavanju dara kojim se medicinsko i drugo osoblje Klinike brine za bolesne rađa se zahvala i poticaj da svojim bližnjima budemo nositelji dara i dodir Neba. (I. Š.)