Aktualnosti

Zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško predvodio je u petak 24. svibnja, na spomendan Blažene Djevice Marije Pomoćnice kršćana, misno slavlje u Kapeli BDM Zdravlja bolesnih u Klinici za infektivne bolesti 'Fran Mihaljević', koju je tom prigodom blagoslovio.

Na početku misnoga slavlja pozdravio je okupljene liječnike i zaposlenike Klinike, na čelu s ravnateljicom profesoricom dr. Alemkom Markotić, kazavši kako mislima povezuje "vrijeme proteklih sedam i pol godina, kada smo u ovome prostoru o Božiću 2016. (29. prosinca) prvi put slavili euharistiju. Isti duh radosti, skromnosti i blizine, koju živimo po Božjemu utjelovljenju, pratio nas je idućih godina, dok smo u danim okolnostima osmišljavali i nastojali urediti, uljepšati Kapelu. Zbog toga danas imamo razloga zahvaljivati Bogu i ljudima."

Dodao je kako je "posebnost Klinike za infektivne bolesti, odnosno njeno pučko ime: 'Zarazna bolnica', izravno u napetosti s dodirom. Potreba da se čovjeka ozdravi pružajući mu blizinu te ujedno 'opasnost' da se bude zaražen, uvode u dubinu propitivanja svakoga odnosa čovjeka prema čovjeku i prema svijetu općenito. Kao kršćani znamo da se u svakome životnom ozračju potrebno zaraziti ljubavlju, brigom za druge koja tješi, jača, obnavlja. To uvijek čini ljubav, počevši od Kristove, koja je ogolila moć i nemoć zadnjega neprijatelja, smrti, koja dolazi od Zloga."

U homiliji biskup Šaško istaknuo je važnost dodira, naglasivši kako "nema svetopisamskoga navještaja u kojemu ne bi bilo dodira neba i zemlje. (...) Nije posrijedi samo usputni dodir, nego Božja ruka, sigurnost koja nam je darovana po Kristovu utjelovljenju."
"Jedan od osjeta koji je važan u svojoj tjelesnoj neposrednosti svakako je dodir. Dodir se u materijalnome životu smatra najgrubljim osjetilom, jer nudi ograničeno znanje o stvarnosti. U usporedbi s ostalim osjetilima, nema jedinstveno i točno sjedište: raspoređen je po cijeloj površini tijela i omogućuje nam osjetiti različite doživljaje. Ali se kaže da se u majčinoj utrobi kao prvi osjet budi upravo dodir", kazao je biskup i nastavio: "No, u duhovnome smislu dodir je iznimno istančan. Doživljajem dodira opisuju se i drugi osjeti. Pjesnici će reći da se dodiruje pogledom, glasom, mirisom i okusom. U dodir stanu osjećaji. Kada nas nešto snažno zahvati, kažemo da smo dirnuti."

Biskup je podsjetio kako su bolesnici "bili redovita Isusova pratnja; slušali su ga, bili su mu blizu, željeli su ga dotaknuti, jer su doživjeli odvajanje, isključivanje, izopćenje iz društvenoga života. U toj 'nedodirljivosti' Isus pristupa dodirom; najprije opraštanjem grijeha, spasenjem koje nadilazi vidljivost bolesti; spasenjem koje učvršćuje život novim smislom. Od Utjelovljenja do Otkrivenja, objavljeno je što čini Bog da bi čovjeka vratio u Dodir, da ne bi bilo nijednoga iskustva bez Dodira. Isus prihvaća grubost grješnoga dodira, u kojemu je tijelo izmrcvareno, jer su ljudi dopustili da im duh bude unakažen; Isus svjedoči Dodir u svakome susretu s ljudima, pokazujući spasenje, traženu radost koja nadilazi tjelesnost."

Zaključio je homiliju riječima: "Majčin zagrljaj vjerojatno je najljepša i sveobuhvatna slika dodira u kojemu su živa sva osjetila i s pomoću kojega se živi ljubav kao vraćanje čvrstoće. Marijo Pomoćnice, pomozi nam! Salus infirmorum, ora pro nobis!"

Na misnom slavlju koncelebrirali su profesor na KBF-u fra Ante Crnčević, ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta preč. Ivan Lukić i župnik Župe sv. Mihaela arkanđela u Gračanima fra Marin Matančić. Pjevanje su predvodile sestre Služavke Malog Isusa.