Zagrebačka nadbiskupija

Zagrebačka nadbiskupija

Govor nadbiskupa Kutleše djelatnicima crkvenih ustanova prigodom predbožićnog susreta

GOVOR NADBISKUPA DRAŽENA KUTLEŠE
djelatnicima crkvenih ustanova prigodom predbožićnog susreta


Zagreb, Vijenac, 19. prosinca 2024.
 
Poštovani predstavnici crkvenih ustanova, poštovani voditelji i predstavnici katoličkih pokreta, vjerničkih udruga, zajednica, udruženja i društava, poštovani predstavnici medija, sve vas srdačno pozdravljam na našem predbožićnom susretu!

Danas imamo poseban razlog za radost jer nas Gospodin, koji je pokretač svakog našeg djelovanja, okuplja da se u iščekivanju njegova dolaska susretnemo, izreknemo zahvalu za sve učinjeno u godini koja je na zalasku te osvježeni međusobnim poticanjem i zajedništvom uđemo u novu godinu.

I doista, imamo puno razloga za zahvalnost. Svatko od vas odabrao je svoje područje društvenog i crkvenog djelovanja te na njemu radi najbolje što može: obrazovanje, umjetnost, zdravstvo, izdavaštvo, medijsko djelovanje, karitativno djelovanje, zalaganje za širenje kršćanskih vrjednota i ideala, potpora u duhovnom rastu i razvoju pojedinaca, društva, itd. Zahvaljujemo Gospodinu za svako njegovo nadahnuće, prihvaćeno i u djelo provedeno, zahvaljujemo i na svim izazovima koje smo uz njegovu pomoć savladali.

Prateći vaš predani rad, razaznajem ljude koji, prema riječima svetog Tome Akvinskoga, posjeduju onu mudrost srca koja vodi spasenju: znate u što treba vjerovati, znate što treba željeti i znate što valja činiti.
 
1. U što treba vjerovati? Sv. Toma Akvinski naglašava da je za spasenje ključno znati u što vjerujemo. Sadržaj i temelj kršćanske vjere jest osoba i događaj Isusa Krista čije rođenje slavimo. Otajstvo Kristove osobe otkriva nam beskrajnu Božju ljubav koja se očituje u liku malenog Djeteta. Isus Krist, Bogočovjek, povezuje Nebo i Zemlju. U njemu je odgovor na sva pitanja o unutrašnjoj naravi, vrijednosti i usmjerenosti svekolikog stvorenja na slavu Božju.

Razmatranje Kristova rođenja vas, angažirane laike, poziva na posebno uranjanje u misterij Boga koji se ponizio postavši čovjekom te na djelovanje koje će svijet natapati Kristovim duhom kako bi uspješnije postigao svoju svrhu u pravednosti, ljubavi i miru (usp. LG 36). Na vama je da mjerodavnošću u svojim područjima djelovanja pridonesete tome da stvorena dobra (…) ljudskim radom, tehničkim umijećem i građanskom kulturom budu brižljivo obrađivana i na korist svim ljudima te da ćudorednom vrijednošću prožimate kulturu i ljudska djela (usp. Isto). Želio bih da svatko od vas svakodnevno raste u spoznaji svoga posebnog vjerničkog poziva i poslanja koje je nezamjenjivo, jer s darovima koje primate na korist svih možete dospjeti onamo gdje je crkvenim institucijama i službenicima često to nemoguće ili onemogućeno.
 
2. Što treba željeti? Iz vjere proizlaze naše želje, a kako nas uči sveti Toma, te želje trebaju biti usmjerene prema Bogu i bližnjemu. Utjelovljeni Bog nije samo otvorio put spasenja, nego nas je pozvao i da budemo njegovi suradnici. Vjera u Boga koji je postao čovjekom traži od nas da budemo blizu ljudima - u njihovim radostima, nadama, tjeskobama i patnjama (usp. GS 1). Naša želja treba biti usmjerena prema ostvarivanju Božje volje u svijetu, što uključuje zalaganje svakog uda Crkve za dobro čitavoga tijela. Pritom svaki ud ima svoju posebnu i nezamjenjivu ulogu. Ako bi srce htjelo biti glava ili glava noga, a oko ruka, to bi bio znak anomalije.

Bdijmo stoga nad svojim željama. One ne bi smjele biti izraz pukog ljudskog htijenja, ambicija ili trendova, nego odraz Božje milosti koja djeluje u svakome od nas. Iz poniznih želja proizlazi naša motivacija da služimo društvu i Crkvi doprinoseći njihovu zdravlju i blagostanju na onaj način na koji Bog želi. Samo onaj koji ljubi Boga može istinski ljubiti svijet i Crkvu, jer je to ljubav koja nadilazi sebične interese i otvara vrata skladnom rastu i zajedništvu.
 
3. Što treba činiti? Sveti Toma naglašava i treći element važan za spasenje - znati što treba činiti. Naša vjera i naše želje ne mogu ostati samo na razini osjećaja ili razmišljanja, već se moraju očitovati u konkretnim djelima. „Vjera bez djela je mrtva!“ (Jak 2,17). Drugi vatikanski sabor, obraćajući se posebno laicima, podsjeća: „Svaki laik mora biti pred svijetom svjedok uskrsnuća i života Gospodina Isusa te znak živoga Boga. Svi zajedno i svaki pojedinačno sa svoje strane moraju hraniti svijet duhovnim plodovima (usp. Gal 5,22) te u nj ulijevati duha koji oduhovljuje one siromahe, krotke i miroljubive, koje je Gospodin u evanđelju proglasio blaženima (usp. Mt 5,3-9)“ (LG 38). Kristovo rođenje poziv je na činjenje djela koja odražavaju njegovu želju za ovaj svijet: došao je da život imamo, u izobilju da ga imamo (usp. Iv 10,10). Ostvariti tu Kristovu želju možemo samo ako smo oduhovljeni njime, nadahnuti primjerom njegova života i preobraženi njegovom riječju.

Sveti Toma Akvinski svojim učenjem nudi okvir za cjelovit kršćanski život: vjerovati u Boga, ispravno usmjeriti svoje želje i činiti djela ljubavi. Ovo troje međusobno je povezano i vodi nas prema svetosti. Razmatranje otajstva rođenja Isusa Krista daje nam snagu da u vjeri ustrajemo, želimo ono što je Bogu ugodno i činimo djela koja donose plodove za naše spasenje i dobrobit svijeta. Neka nam ovo bude trajni izvor nadahnuća u svakodnevnom životu i djelovanju.
 
Draga braćo i sestre, kao aktivni suradnici na njivi Gospodnjoj ove mjesne Crkve, Kristov poziv da budete sol zemlje i svjetlo svijeta svatko od vas ostvarit će tako što će, razmatrajući vlastite talente, okruženje i vrijeme u kojem živi i stavljajući se uvijek iznova u proces razlučivanja, prepoznati kako između više dobrih nakana u vlastitom apostolatu činiti upravo ono što je najviše na korist bližnjima. Na taj će način svjetlo Božića svakoga dana svijetliti među ljudima koje susrećete i na mjestima na kojima djelujete.

Razmatrajući potrebe hrvatskog društva, dolazimo do neupitnog zaključka: naše društvo danas više nego ikada treba Crkvu koja u svim svojim udovima istinski i autentično živi svoj poziv na nasljedovanje Krista. U svijetu punom neizvjesnosti, prolaznosti i često iskrivljenih vrijednosti, Crkva je pozvana biti svjetionik nade, glas savjesti i sigurno utočište onima koji traže Božju blizinu. Uloga Crkve u našem društvu nije samo duhovne naravi; ona obuhvaća cjelovitog čovjeka unoseći u društvo neprolazne evanđeoske vrijednosti koje oplemenjuju kulturu, obitelj i svakodnevni život. Bez Crkve koja neprestano svjedoči Božju ljubav, naše društvo postaje siromašnije, lišeno onog dubokog moralnog temelja koji izgrađuje pravednost, zajedništvo i ljubav.

Crkva, to ste vi - dio Božjeg naroda koji svojim predanim djelovanjem i svjedočenjem vjere donosi Kristovo svjetlo u svaki dio društva. Bez vašeg truda i zalaganja, Crkva bi bila slabija, a hrvatsko društvo uskraćeno za nezamjenjivu snagu ljubavi, dobrote i istine koje izviru iz Radosne vijesti.

Stoga, želim vam iskazati najdublju zahvalnost. Hvala vam na svakom trudu, na svakoj molitvi, na svakom trenutku koji ste posvetili širenju Božje riječi i življenju evanđelja. Vaša vjernost Bogu i bližnjemu čini vas suradnicima u Božjem djelu spasenja.

Ususret Svetoj i jubilarnoj godini 2025., koja nas poziva na obnovu i dublje življenje naše vjere, otvaramo svoja srca Gospodinu moleći da nam podari obilje svojih milosti. Ova godina posebna je prigoda za cijelu Crkvu da se u zajedništvu s Kristom učvrsti u vjeri, nadi i ljubavi.

U našoj će Nadbiskupiji početak Svete godine biti obilježen prenošenjem posmrtnih ostataka blaženog Alojzija Stepinca, čime želimo posvjedočiti da smo narod koji korača u budućnost ne zaboravljajući svoju prošlost i ne pouzdajući se samo u svoje sile već i u nebeski zagovor onih koji su nas hrabrili i vodili na putu vjere. Blaženi Alojzije, koji je dao svoj život za našu Crkvu, postaje simbol i nadahnuće za sve nas, osobito u ovom vremenu duhovne obnove. Pozivam vas na sudjelovanje u centralnom događaju otvaranja Svete godine u našoj nadbiskupiji, 29. prosinca 2024. godine. Okupljeni u molitvenom zajedništvu posvjedočimo snagu vjere koja nas je i kao narod i kao pojedince održala u teškim vremenima.

Zazivam na sve vas Božji blagoslov, neka vas Bog prati u svakom vašem djelovanju, neka vas jača u trenucima kušnji i obasjava na putu vašeg poslanja. Uvjeren sam da ćete i nadalje, vođeni Kristovom ljubavlju, biti istinski navjestitelji Radosne vijesti i graditelji bolje budućnosti za naš narod i našu Crkvu.

Od srca vam želim čestit Božić i blagoslovljenu jubilarnu 2025. godinu!