GOVOR NADBISKUPA DRAŽENA KUTLEŠE
djelatnicima crkvenih ustanova prigodom predbožićnog susreta
Zagreb, Vijenac, 19. prosinca 2024.
Poštovani predstavnici crkvenih ustanova, poštovani voditelji i predstavnici katoličkih pokreta, vjerničkih udruga, zajednica, udruženja i društava, poštovani predstavnici medija, sve vas srdačno pozdravljam na našem predbožićnom susretu!
Danas imamo poseban razlog za radost jer nas Gospodin, koji je pokretač svakog našeg djelovanja, okuplja da se u iščekivanju njegova dolaska susretnemo, izreknemo zahvalu za sve učinjeno u godini koja je na zalasku te osvježeni međusobnim poticanjem i zajedništvom uđemo u novu godinu.
I doista, imamo puno razloga za zahvalnost. Svatko od vas odabrao je svoje područje društvenog i crkvenog djelovanja te na njemu radi najbolje što može: obrazovanje, umjetnost, zdravstvo, izdavaštvo, medijsko djelovanje, karitativno djelovanje, zalaganje za širenje kršćanskih vrjednota i ideala, potpora u duhovnom rastu i razvoju pojedinaca, društva, itd. Zahvaljujemo Gospodinu za svako njegovo nadahnuće, prihvaćeno i u djelo provedeno, zahvaljujemo i na svim izazovima koje smo uz njegovu pomoć savladali.
Prateći vaš predani rad, razaznajem ljude koji, prema riječima svetog Tome Akvinskoga, posjeduju onu mudrost srca koja vodi spasenju: znate u što treba vjerovati, znate što treba željeti i znate što valja činiti.
1. U što treba vjerovati? Sv. Toma Akvinski naglašava da je za spasenje ključno znati u što vjerujemo. Sadržaj i temelj kršćanske vjere jest osoba i događaj Isusa Krista čije rođenje slavimo. Otajstvo Kristove osobe otkriva nam beskrajnu Božju ljubav koja se očituje u liku malenog Djeteta. Isus Krist, Bogočovjek, povezuje Nebo i Zemlju. U njemu je odgovor na sva pitanja o unutrašnjoj naravi, vrijednosti i usmjerenosti svekolikog stvorenja na slavu Božju.
Razmatranje Kristova rođenja vas, angažirane laike, poziva na posebno uranjanje u misterij Boga koji se ponizio postavši čovjekom te na djelovanje koje će svijet natapati Kristovim duhom kako bi uspješnije postigao svoju svrhu u pravednosti, ljubavi i miru (usp.
LG 36). Na vama je da mjerodavnošću u svojim područjima djelovanja pridonesete tome da stvorena dobra (…) ljudskim radom, tehničkim umijećem i građanskom kulturom budu brižljivo obrađivana i na korist svim ljudima te da ćudorednom vrijednošću prožimate kulturu i ljudska djela (
usp. Isto). Želio bih da svatko od vas svakodnevno raste u spoznaji svoga posebnog vjerničkog poziva i poslanja koje je nezamjenjivo, jer s darovima koje primate na korist svih možete dospjeti onamo gdje je crkvenim institucijama i službenicima često to nemoguće ili onemogućeno.
2. Što treba željeti? Iz vjere proizlaze naše želje, a kako nas uči sveti Toma, te želje trebaju biti usmjerene prema Bogu i bližnjemu. Utjelovljeni Bog nije samo otvorio put spasenja, nego nas je pozvao i da budemo njegovi suradnici. Vjera u Boga koji je postao čovjekom traži od nas da budemo blizu ljudima - u njihovim radostima, nadama, tjeskobama i patnjama (usp.
GS 1). Naša želja treba biti usmjerena prema ostvarivanju Božje volje u svijetu, što uključuje zalaganje svakog uda Crkve za dobro čitavoga tijela. Pritom svaki ud ima svoju posebnu i nezamjenjivu ulogu. Ako bi srce htjelo biti glava ili glava noga, a oko ruka, to bi bio znak anomalije.
Bdijmo stoga nad svojim željama. One ne bi smjele biti izraz pukog ljudskog htijenja, ambicija ili trendova, nego odraz Božje milosti koja djeluje u svakome od nas. Iz poniznih želja proizlazi naša motivacija da služimo društvu i Crkvi doprinoseći njihovu zdravlju i blagostanju na onaj način na koji Bog želi. Samo onaj koji ljubi Boga može istinski ljubiti svijet i Crkvu, jer je to ljubav koja nadilazi sebične interese i otvara vrata skladnom rastu i zajedništvu.
3. Što treba činiti? Sveti Toma naglašava i treći element važan za spasenje
- znati što treba činiti. Naša vjera i naše želje ne mogu ostati samo na razini osjećaja ili razmišljanja, već se moraju očitovati u konkretnim djelima. „Vjera bez djela je mrtva!“ (
Jak 2,17). Drugi vatikanski sabor, obraćajući se posebno laicima, podsjeća: „Svaki laik mora biti pred svijetom svjedok uskrsnuća i života Gospodina Isusa te znak živoga Boga. Svi zajedno i svaki pojedinačno sa svoje strane moraju hraniti svijet duhovnim plodovima (usp.
Gal 5,22) te u nj ulijevati duha koji oduhovljuje one siromahe, krotke i miroljubive, koje je Gospodin u evanđelju proglasio blaženima (usp. Mt 5,3-9)“ (
LG 38). Kristovo rođenje poziv je na činjenje djela koja odražavaju njegovu želju za ovaj svijet: došao je da život imamo, u izobilju da ga imamo (usp.
Iv 10,10). Ostvariti tu Kristovu želju možemo samo ako smo oduhovljeni njime, nadahnuti primjerom njegova života i preobraženi njegovom riječju.
Sveti Toma Akvinski svojim učenjem nudi okvir za cjelovit kršćanski život: vjerovati u Boga, ispravno usmjeriti svoje želje i činiti djela ljubavi. Ovo troje međusobno je povezano i vodi nas prema svetosti. Razmatranje otajstva rođenja Isusa Krista daje nam snagu da u vjeri ustrajemo, želimo ono što je Bogu ugodno i činimo djela koja donose plodove za naše spasenje i dobrobit svijeta. Neka nam ovo bude trajni izvor nadahnuća u svakodnevnom životu i djelovanju.
Draga braćo i sestre, kao aktivni suradnici na njivi Gospodnjoj ove mjesne Crkve, Kristov poziv da budete sol zemlje i svjetlo svijeta svatko od vas ostvarit će tako što će, razmatrajući vlastite talente, okruženje i vrijeme u kojem živi i stavljajući se uvijek iznova u proces razlučivanja, prepoznati kako između više dobrih nakana u vlastitom apostolatu činiti upravo ono što je najviše na korist bližnjima. Na taj će način svjetlo Božića svakoga dana svijetliti među ljudima koje susrećete i na mjestima na kojima djelujete.
Razmatrajući potrebe hrvatskog društva, dolazimo do neupitnog zaključka: naše društvo danas više nego ikada treba Crkvu koja u svim svojim udovima istinski i autentično živi svoj poziv na nasljedovanje Krista. U svijetu punom neizvjesnosti, prolaznosti i često iskrivljenih vrijednosti, Crkva je pozvana biti svjetionik nade, glas savjesti i sigurno utočište onima koji traže Božju blizinu. Uloga Crkve u našem društvu nije samo duhovne naravi; ona obuhvaća cjelovitog čovjeka unoseći u društvo neprolazne evanđeoske vrijednosti koje oplemenjuju kulturu, obitelj i svakodnevni život. Bez Crkve koja neprestano svjedoči Božju ljubav, naše društvo postaje siromašnije, lišeno onog dubokog moralnog temelja koji izgrađuje pravednost, zajedništvo i ljubav.
Crkva, to ste vi - dio Božjeg naroda koji svojim predanim djelovanjem i svjedočenjem vjere donosi Kristovo svjetlo u svaki dio društva. Bez vašeg truda i zalaganja, Crkva bi bila slabija, a hrvatsko društvo uskraćeno za nezamjenjivu snagu ljubavi, dobrote i istine koje izviru iz Radosne vijesti.
Stoga, želim vam iskazati najdublju zahvalnost. Hvala vam na svakom trudu, na svakoj molitvi, na svakom trenutku koji ste posvetili širenju Božje riječi i življenju evanđelja. Vaša vjernost Bogu i bližnjemu čini vas suradnicima u Božjem djelu spasenja.
Ususret Svetoj i jubilarnoj godini 2025., koja nas poziva na obnovu i dublje življenje naše vjere, otvaramo svoja srca Gospodinu moleći da nam podari obilje svojih milosti. Ova godina posebna je prigoda za cijelu Crkvu da se u zajedništvu s Kristom učvrsti u vjeri, nadi i ljubavi.
U našoj će Nadbiskupiji početak Svete godine biti obilježen prenošenjem posmrtnih ostataka blaženog Alojzija Stepinca, čime želimo posvjedočiti da smo narod koji korača u budućnost ne zaboravljajući svoju prošlost i ne pouzdajući se samo u svoje sile već i u nebeski zagovor onih koji su nas hrabrili i vodili na putu vjere. Blaženi Alojzije, koji je dao svoj život za našu Crkvu, postaje simbol i nadahnuće za sve nas, osobito u ovom vremenu duhovne obnove. Pozivam vas na sudjelovanje u centralnom događaju otvaranja Svete godine u našoj nadbiskupiji, 29. prosinca 2024. godine. Okupljeni u molitvenom zajedništvu posvjedočimo snagu vjere koja nas je i kao narod i kao pojedince održala u teškim vremenima.
Zazivam na sve vas Božji blagoslov, neka vas Bog prati u svakom vašem djelovanju, neka vas jača u trenucima kušnji i obasjava na putu vašeg poslanja. Uvjeren sam da ćete i nadalje, vođeni Kristovom ljubavlju, biti istinski navjestitelji Radosne vijesti i graditelji bolje budućnosti za naš narod i našu Crkvu.
Od srca vam želim čestit Božić i blagoslovljenu jubilarnu 2025. godinu!