Papina kateheza na općoj audijenciji 15. svibnja 2013.
Draga braćo i sestre, dobar dan!
Danas ću govoriti o djelovanju koje Duh Sveti poduzima u vođenju Crkve i svakog od nas prema Istini. Sâm Isus kaže apostolima: Duh Sveti "upućivat će vas u svu istinu" (Iv 16, 13), jer je on sâm "Duh Istine" (usp. Iv 14, 17; 15, 26; 16, 13).
Živimo u dobu u kojem su ljudi dosta skeptični prema istini. Benedikt XVI. je u mnogo navrata govorio o relativizmu, to jest sklonosti pojedinaca da vjeruju kako ne postoji ništa konačno i shvaćanju da je istina plod konsenzusa ili naših htijenja. Tu se javlja pitanje: postoji li doista "istina"? Što je "istina"? Možemo li je spoznati? Možemo li je naći? Tu mi pada na um pitanje rimskog prokuratora Poncija Pilata kada mu je Isus otkrio duboki smisao svoga poslanja: "Što je istina?" (Iv 18, 37.38). Pilat ne uspijeva shvatiti da je Istina pred njim, ne uspijeva vidjeti u Isusu lice istine, a to je lice Boga. Pa ipak Isus je upravo to: Istina, koja, u punini vremena, "tijelom postade" (Iv 1, 1.14), došla je među nas da je upoznamo. Za istinom se ne poseže kao za nekom stvari, već se s njom susreće. Ona nije nešto što se posjeduje, već je susret s Osobom.
Ali tko nam pomaže prepoznati da je Isus Riječ istine, Jedinorođeni Sin Boga Oca? Sveti Pavao uči da "nitko ne može reći: 'Gospodin Isus' osim u Duhu" (1 Kor 12, 3). Dakle, upravo nam Duh Sveti, dar Krista Uskrsloga, pomaže spoznati Istinu. Isus ga naziva "Tješiteljem" (Paraklit), to jest "onim koji nam pritječe u pomoć", koji je uz nas da nas podupire na tome putu spoznaje; a tijekom Posljednje večere, Isus uvjerava svoje učenike da će ih Duh Sveti poučiti svemu i dozivati im u pamet njegove riječi (usp. Iv 14, 26).
Kako nas to Duh Sveti u našem životu i životu Crkve vodi prema istini? Prije svega tako da podsjeća i utiskuje u srca vjernika riječi koje je Isus rekao i, upravo po tim riječima, Božji zakon – kako su ga naviještali starozavjetni proroci – biva upisan u naše srce i postaje u nama vrijednosno načelo u donošenju naših odluka i načelo kojim se vodimo u svakodnevnom djelovanju, postaje životno počelo. Ostvaruje se tako veliko Ezekielovo proroštvo: "Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas!... Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe" (36, 25-27). Naime, izvor svih naših djela je duboko u nama: srce je to koje se treba obratiti Bogu, a Duh Sveti preobražava naše srce ako mu se otvorimo.
Duh Sveti, pak, kao što obećava Isus, uvodi nas "u svu istinu" (Iv 16, 13); vodi nas ne samo prema susretu s Isusom, puninom Istine, već nas vodi "u" Istinu, odnosno pomaže nam ući u sve dublje zajedništvo sa samim Isusom, dajući nam spoznati Boga. A to ne možemo postići vlastitim silama. Ako nas Bog ne prosvjetljuje iznutra, naš kršćanski život bit će površan. Crkvena predaja govori da Duh istine djeluje u našem srcu pobuđujući onaj "osjećaj vjere" (sensus fidei) po kojem, kao što kaže Drugi vatikanski koncil, Božji narod, pod vodstvom Učiteljstva, nepokolebljivo prianja uz prenesenu vjeru, produbljuje je pravilnim sudom i u životu je potpunije primjenjuje (usp. Dogm. konst. Lumen gentium, 12). Pokušajmo se zapitati: jesam li otvoren djelovanju Duha Svetoga, molim li ga da mi da svjetlo, da me učini osjetljivijim za Boga? Ovo je molitva koju moramo svakodnevno moliti: "Daj Duše
Sveti da moje srce bude otvoreno Božjoj riječi, da moje srce bude otvoreno dobru, da moje srce svakoga dana bude otvoreno Božjoj ljepoti". Želim svima postaviti jedno pitanje: koliko se od vas svakoga dana moli Duhu Svetom? Malo je onih koji će odgovoriti potvrdno, ali mi moramo ispuniti tu Isusovu želju i moliti se svakoga dana Duhu Svetom, da nam otvori srce za Isusa.
Pomislimo na Mariju koja "u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu" (Lk 2, 19.51). Prihvaćanje riječî i istinâ vjere da bi postale život, ostvaruje se i raste pod djelovanjem Duha Svetoga. U tome smislu treba naučiti od Marije ponovno živjeti njezin "da", njezinu potpunu raspoloživost za primanje Sina Božjeg u vlastitom životu, koji je od toga trenutka preobražen. Po Duhu Svetom, Otac i Sin se nastanjuju u nama: mi živimo u Bogu i od Boga. No je li naš život doista oživljen od Boga? Koliko mi je stvari ispred Boga?
Draga braćo i sestre, trebamo dopustiti Duhu Svetom da nas preplavi svojim svjetlom, jer nas on uvodi u Božju istinu, koji je jedini Gospodin našega života. U ovoj Godini vjere zapitajmo se konkretno jesmo li što poduzeli da bolje upoznamo Krista i istine vjere, čitajući i razmatrajući Sveto pismo, proučavajući Katekizam, pristupajući stalno sakramentima. No zapitajmo se istodobno koje korake činimo da vjera usmjeri čitav naš život. Ne može se biti kršćanin "s vremena na vrijeme", u nekim trenucima, u nekim prilikama, u nekim odlukama. Ne može se biti tako kršćaninom, kršćanin je uvijek kršćanin. Potpuno! Kristova istina, kojoj nas Duh Sveti poučava i koju nam daruje, zahvaća zauvijek i potpuno naš svakodnevni život. Zazivajmo ga češće, da nas vodi na putu Kristovih učenikâ! Zazivajmo ga svaki dan. Dajem vam slijedeći prijedlog: zazivajmo svakoga dana Duha Svetoga, tako će nas Duh Sveti približiti Isusu Kristu.
Danas ću govoriti o djelovanju koje Duh Sveti poduzima u vođenju Crkve i svakog od nas prema Istini. Sâm Isus kaže apostolima: Duh Sveti "upućivat će vas u svu istinu" (Iv 16, 13), jer je on sâm "Duh Istine" (usp. Iv 14, 17; 15, 26; 16, 13).
Živimo u dobu u kojem su ljudi dosta skeptični prema istini. Benedikt XVI. je u mnogo navrata govorio o relativizmu, to jest sklonosti pojedinaca da vjeruju kako ne postoji ništa konačno i shvaćanju da je istina plod konsenzusa ili naših htijenja. Tu se javlja pitanje: postoji li doista "istina"? Što je "istina"? Možemo li je spoznati? Možemo li je naći? Tu mi pada na um pitanje rimskog prokuratora Poncija Pilata kada mu je Isus otkrio duboki smisao svoga poslanja: "Što je istina?" (Iv 18, 37.38). Pilat ne uspijeva shvatiti da je Istina pred njim, ne uspijeva vidjeti u Isusu lice istine, a to je lice Boga. Pa ipak Isus je upravo to: Istina, koja, u punini vremena, "tijelom postade" (Iv 1, 1.14), došla je među nas da je upoznamo. Za istinom se ne poseže kao za nekom stvari, već se s njom susreće. Ona nije nešto što se posjeduje, već je susret s Osobom.
Ali tko nam pomaže prepoznati da je Isus Riječ istine, Jedinorođeni Sin Boga Oca? Sveti Pavao uči da "nitko ne može reći: 'Gospodin Isus' osim u Duhu" (1 Kor 12, 3). Dakle, upravo nam Duh Sveti, dar Krista Uskrsloga, pomaže spoznati Istinu. Isus ga naziva "Tješiteljem" (Paraklit), to jest "onim koji nam pritječe u pomoć", koji je uz nas da nas podupire na tome putu spoznaje; a tijekom Posljednje večere, Isus uvjerava svoje učenike da će ih Duh Sveti poučiti svemu i dozivati im u pamet njegove riječi (usp. Iv 14, 26).
Kako nas to Duh Sveti u našem životu i životu Crkve vodi prema istini? Prije svega tako da podsjeća i utiskuje u srca vjernika riječi koje je Isus rekao i, upravo po tim riječima, Božji zakon – kako su ga naviještali starozavjetni proroci – biva upisan u naše srce i postaje u nama vrijednosno načelo u donošenju naših odluka i načelo kojim se vodimo u svakodnevnom djelovanju, postaje životno počelo. Ostvaruje se tako veliko Ezekielovo proroštvo: "Očistit ću vas od svih vaših nečistoća i od svih kumira vaših. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas!... Duh svoj udahnut ću u vas da hodite po mojim zakonima i da čuvate i vršite moje naredbe" (36, 25-27). Naime, izvor svih naših djela je duboko u nama: srce je to koje se treba obratiti Bogu, a Duh Sveti preobražava naše srce ako mu se otvorimo.
Duh Sveti, pak, kao što obećava Isus, uvodi nas "u svu istinu" (Iv 16, 13); vodi nas ne samo prema susretu s Isusom, puninom Istine, već nas vodi "u" Istinu, odnosno pomaže nam ući u sve dublje zajedništvo sa samim Isusom, dajući nam spoznati Boga. A to ne možemo postići vlastitim silama. Ako nas Bog ne prosvjetljuje iznutra, naš kršćanski život bit će površan. Crkvena predaja govori da Duh istine djeluje u našem srcu pobuđujući onaj "osjećaj vjere" (sensus fidei) po kojem, kao što kaže Drugi vatikanski koncil, Božji narod, pod vodstvom Učiteljstva, nepokolebljivo prianja uz prenesenu vjeru, produbljuje je pravilnim sudom i u životu je potpunije primjenjuje (usp. Dogm. konst. Lumen gentium, 12). Pokušajmo se zapitati: jesam li otvoren djelovanju Duha Svetoga, molim li ga da mi da svjetlo, da me učini osjetljivijim za Boga? Ovo je molitva koju moramo svakodnevno moliti: "Daj Duše
Sveti da moje srce bude otvoreno Božjoj riječi, da moje srce bude otvoreno dobru, da moje srce svakoga dana bude otvoreno Božjoj ljepoti". Želim svima postaviti jedno pitanje: koliko se od vas svakoga dana moli Duhu Svetom? Malo je onih koji će odgovoriti potvrdno, ali mi moramo ispuniti tu Isusovu želju i moliti se svakoga dana Duhu Svetom, da nam otvori srce za Isusa.
Pomislimo na Mariju koja "u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu" (Lk 2, 19.51). Prihvaćanje riječî i istinâ vjere da bi postale život, ostvaruje se i raste pod djelovanjem Duha Svetoga. U tome smislu treba naučiti od Marije ponovno živjeti njezin "da", njezinu potpunu raspoloživost za primanje Sina Božjeg u vlastitom životu, koji je od toga trenutka preobražen. Po Duhu Svetom, Otac i Sin se nastanjuju u nama: mi živimo u Bogu i od Boga. No je li naš život doista oživljen od Boga? Koliko mi je stvari ispred Boga?
Draga braćo i sestre, trebamo dopustiti Duhu Svetom da nas preplavi svojim svjetlom, jer nas on uvodi u Božju istinu, koji je jedini Gospodin našega života. U ovoj Godini vjere zapitajmo se konkretno jesmo li što poduzeli da bolje upoznamo Krista i istine vjere, čitajući i razmatrajući Sveto pismo, proučavajući Katekizam, pristupajući stalno sakramentima. No zapitajmo se istodobno koje korake činimo da vjera usmjeri čitav naš život. Ne može se biti kršćanin "s vremena na vrijeme", u nekim trenucima, u nekim prilikama, u nekim odlukama. Ne može se biti tako kršćaninom, kršćanin je uvijek kršćanin. Potpuno! Kristova istina, kojoj nas Duh Sveti poučava i koju nam daruje, zahvaća zauvijek i potpuno naš svakodnevni život. Zazivajmo ga češće, da nas vodi na putu Kristovih učenikâ! Zazivajmo ga svaki dan. Dajem vam slijedeći prijedlog: zazivajmo svakoga dana Duha Svetoga, tako će nas Duh Sveti približiti Isusu Kristu.