Riječ Svetog Oca

"Ne zabaci me u starosti: kad mi malakšu sile, ne zapusti me!" (Ps 71, 9)

Kušnja se pokazuje već u slabosti koja prati prolazak kroz krhkost i ranjivost poodmakle dobi. A psalmist – starac koji se obraća Gospodinu – izrijekom spominje činjenicu da taj proces postaje prigodom za napuštenost, prevarenost, te pronevjeru i bahatost kojima se katkad izlaže stariju osobu. Jedna je to vrsta kukavičluka u kojoj se usavršavamo u ovom našemu društvu. To je istina! U ovom društvu odbacivanja, u ovoj kulturi odbacivanja, starije se osobe gura u stranu i trpe te stvari. Ne manjka, naime, onih koji iskorištavaju starca ili staricu zbog njihove dobi kako bi ih prevarili, zastrašili na bezbroj načina. Često čitamo u novinama ili slušamo u vijestima o starijim osobama koje su beskrupulozno izigrane kako bi se netko dokopao njihove ušteđevine; ili koji su ostavljeni bez zaštite ili napušteni bez potrebne skrbi; ili pak vrijeđani oblicima prijezira i zastrašivani kako bi se odrekli svojih prava. I u obiteljima – to je bolno, ali se događa također u obiteljima – se događaju takve okrutnosti. Odbačene starije osobe, napuštene u staračkim domovima, gdje ih djeca ne dolazi posjetiti ili ako to čine, dođu par puta godišnje. Starija osoba stjerane upravo u kut egzistencije. I to se događa: događa se danas, događa se u obiteljima, događa se uvijek. Moramo razmišljati o tome. 
1.6.2022.

Prava ljubav uvijek rađa blizinu koja ne guši i nije posesivna

Isus, prije svega, kaže svojim prijateljima: „ja šaljem na vas Obećanje Oca svojega“ (r. 49). Govori o Duhu Svetome, o Tješitelju, o Onome koji će ih pratiti, voditi, podržavati u njihovom poslanju, braniti ih u duhovnim bitkama. Shvaćamo dakle nešto važno: Isus ne napušta svoje učenike. Uzlazi na Nebo, ali nas ne ostavlja same. Štoviše, upravo odlazeći k Ocu jamči izljev Duha Svetoga, svoga Duha. Drugom prilikom je rekao: „bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama“ (Iv 16, 7), to jest Duha. I u tome se vidi Isusova ljubav prema nama: njegova prisutnost je prisutnost koja ne želi ograničavati našu slobodu. Naprotiv, daje nam prostora, jer prava ljubav uvijek rađa blizinu koja ne guši, nije posesivna, bliska je, ali nije posesivna; štoviše, prava ljubav čini nas protagonistima. I tako Isus jamči: „Idem k Ocu, a vi ćete se odjenuti u silu odozgo: poslat ću vam samog svog Duha i njegovom ćete snagom nastaviti moje djelo u svijetu!“ (usp. Lk 24, 49). Uzlazeći, dakle, na nebo, umjesto da svojim tijelom ostane blizu nekolicine, svojim Duhom postaje blizak svima. Duh Sveti čini Isusa prisutnim u nama, izvan barijerâ vremena i prostora, kako bi nas učinio svojim svjedocima u svijetu.
29.5.2022.

Propovjednik: neprozirna tama smisla i stvari u životu

U našem razmišljanju o starosti – nastavljamo razmišljati o starosti – danas se susrećemo s Knjigom Propovjednika, još jednim draguljem ugrađenim u Bibliju. Kad je se prvi puta čita ova nas se kratka knjiga duboko dojmi i ostavi zbunjenima zbog poznatog refrena: „Sve je ispraznost“, sve je ispraznost: refren koji se opetovano ponavlja; sve je ispraznost; sve je „magla“, sve je „dim“, sve je „praznina“. Iznenađujuće je te riječi, koje dovode u pitanje smisao postojanja, pronaći u Svetom pismu. Propovjednikova stalna oscilacija između smisla i besmisla zapravo je ironičan prikaz spoznaje života koja se odvaja od strasti za pravdom, čiji je jamac Božji sud. A zaključak knjige pokazuje izlaz iz te kušnje: „Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer – to je sav čovjek“ (12, 13). To je savjet za rješavanje toga problema.
25.5.2022.

Graditi budućnost s migrantima i izbjeglicama

Konačni smisao našeg ovozemaljskog “putovanja” jest potraga za pravom domovinom, Božjim kraljevstvom koje je uspostavio Isus Krist, koje će svoje puno ostvarenje naći kada On ponovno dođe u slavi. Njegovo kraljevstvo još nije ispunjeno, ali je već prisutno u onima koji su primili spasenje. »Kraljevstvo Božje je u nama. Iako je još uvijek eshatološko, budućnost svijeta i čovječanstva, ono je istodobno u nama«.

Budući grad je »utemeljeni Grad kojemu je graditelj i tvorac Bog« (Heb 11, 10). Njegov projekt uključuje intenzivan rad na izgradnji u koji se svi moramo osjećati osobno uključenima. To je marljivi rad na osobnom obraćenju i preobrazbi stvarnosti, kako bi smo sve više bili u skladu s Božjim naumom. Povijesne drame podsjećaju nas na to koliko smo još daleko od postizanja našega cilja – novog Jeruzalema, »Šatora Božjeg s ljudima« (Otk 21, 3). Ne smijemo, međutim, zbog toga klonuti duhom. U svjetlu onoga što smo naučili u nedavnim nevoljama, pozvani smo obnoviti našu predanost izgradnji budućnosti koja više odgovara Božjem naumu, izgradnji svijeta u kojem svi mogu živjeti u miru i dostojanstvu.
23.5.2022.

Molimo Gospodina da nam podari svog Duha mira

U Evanđelju današnje liturgije Isus, opraštajući se od svojih učenika na Posljednjoj večeri, gotovo kao svojevrsnu oporuku izgovara ove riječi: „Mir vam ostavljam“. I odmah dodaje: „Mir vam svoj dajem“ (Iv 14, 27). Zadržimo se na ovim kratkim rečenicama.

Prije svega mir vam ostavljam. Isus se oprašta riječima koje izražavaju naklonost i spokoj, ali to čini u trenutku koji je sve samo ne miran. Juda ga je izašao izdati, Petar će ga zanijekati, a gotovo svi će ga napustiti: Gospodin to zna, ali on ne upućuje prijekore, ne koristi teške riječi, ne drži oštre govore. Umjesto da pokaže uznemirenost, ostaje nježan do kraja. Jedna poslovica kaže da se umire kako se i živjelo. Posljednji Isusovi sati zapravo su kao srž cijelog njegova života. Osjeća strah i bol, ali ne daje mjesta srdžbi i protestu. Ne daje gorčini da ga obuzme, ne istresa se na druge, nije nestrpljiv. On je u miru i to je mir koji dolazi iz njegovog krotkog srca, u kojem prebiva povjerenje. I to je izvor mir koji nam Isus ostavlja. Jer ne možete ostaviti mir drugima ako ga nemate u sebi. Ne možete dati mir ako sami niste u miru.
22.5.2022.

Job. Prokušanost vjere, blagoslov iščekivanja

Prekretnica obraćenja vjere događa se upravo na vrhuncu Jobova davanja oduška svojim osjećajima, gdje on kaže: „Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi i posljednji će on nad zemljom ustati. A kad se probudim, k sebi će me dići: iz svoje ću puti tad vidjeti Boga. Njega ja ću kao svojega gledati, i očima mojim neće biti stranac“ (19, 25-27). Prelijep je to odlomak. Na um mi u ovom trenutku pada onaj genijalni Händelov oratorij, Mesija, nakon onog svečanog „Aleluja“ sopran polagano i mirno pjeva ovaj odlomak: „Znam da moj Otkupitelj živi“. I tako, nakon što iz Joba provaljuju sva ta bol i radost, u Gospodinovu glasu je nešto sasvim drugo. „Ja znadem dobro: moj Izbavitelj živi“: to je nešto prelijepo. To možemo protumačiti na ovaj način: „Bože moj, ja znam da ti nisi progonitelj. Moj Bog će doći i nadoknaditi pretrpljenu nepravdu.“ To je jednostavna vjera u uskrsnuće koje daje Bog, jednostavna vjera u Isusa Krista, jednostavna vjera da nas Gospodin uvijek očekuje i da će doći.
18.5.2022.

"Rod donose i u starosti" (Ps 92, 15)

Starost nije beskorisno vrijeme u kojem se čovjeku valja povući u zapećak i vesla odložiti u barku, nego je vrijeme u kojem treba i dalje donositi plodove: pred nama je novo poslanje koje nas potiče upraviti pogled u budućnost. »Posebna osjetljivost nas starijih osoba, nas koji smo u starijoj životnoj dobi na pažnje, misli i naklonosti koje nas čine ljudima, ponovno bi mnogima trebala postati poziv. I bit će to izbor ljubavi starijih prema novim naraštajima« [3]. To je naš doprinos revoluciji nježnosti [4], duhovnoj revoluciji koju se vodi golim rukama i bez oružja. Pozivam vas, dragi djedovi, bake i starije osobe, da postanete njezinim protagonistima.
16.5.2022.

Papin nagovor prije molitve Kraljice neba

Prije nego zaključim ovo euharistijsko slavlje, želim pozdraviti i zahvaliti svima vama: braći kardinalima, biskupima, svećenicima, redovnicama i redovnicima, posebno onima koji pripadaju duhovnim obiteljima novih svetaca, kao i vama vjernicima, vjernom Božjem narodu, koji ste se ovdje okupili iz mnogih dijelova svijeta.

Pozdravljam službene delegacije iz različitih zemalja, posebno gospodina Predsjednika Republike Italije. Lijepo je konstatirati da su ti sveci, svojim evanđeoskim svjedočenjem, promicali duhovni i društveni rast zemalja kojima su pripadali kao i cijele ljudske obitelji. Dok u svijetu, nažalost, rastu distance i povećavaju se napetosti i ratovi, neka novi sveci nadahnu zajednička rješenja, putove dijaloga, posebno u srcima i umovima onih koji nose teret velike odgovornosti i pozvani su biti protagonisti mira, a ne rata.
15.5.2022.

Judita – divljenja vrijedna mladost i velikodušna starost

Judita je živjela više od sto godina, što je poseban blagoslov. Ali nije rijetkost ni danas poživjeti mnogo godina nakon umirovljenja. Kako tumačiti, kako korisno upotrijebiti to vrijeme koje imamo na raspolaganju? Danas idem u mirovinu i mnogo je godina preda mnom, što mogu učiniti, u tim godinama, kako mogu rasti: to da rastem u dobi po sebi se razumije, ali kako mogu rasti u autoritetu, u svetosti, u mudrosti?

Umirovljenje za mnoge znači ulazak u dob zasluženog i željenog počinka od zahtjevnih i teških poslova. Ali događa se također da prestanak posla predstavlja izvor zabrinutosti i iščekuje se sa stanovitom strepnjom: „Što ću činiti sada kad u mojemu životu neće biti onoga što ga je tako dugo ispunjavalo?“: to je pitanje. Svakodnevni rad znači ujedno niz odnosâ, zadovoljstvo zarađivanja za život, iskustvo da imam neku ulogu, zasluženo uvažavanje, puno vrijeme koje nadilazi jednostavnu radnu satnicu.
11.5.2022.

Slušati, poznavati i slijediti Krista dobrog pastira

Prije svega ovce slušaju glas pastira. Inicijativa uvijek dolazi od Gospodina; sve polazi od njegove milosti: On je taj koji nas poziva na zajedništvo s njim. Ali to zajedništvo se rađa ako smo otvoreni za slušanje; ako ostanemo gluhi ne može nam dati to zajedništvo. Otvoriti se slušanju jer slušanje znači raspoloživost, poučljivost, vrijeme posvećeno dijalogu. Danas smo preplavljeni riječima i moramo neprestano nešto brzo govoriti ili činiti, štoviše koliko puta dvije osobe razgovaraju i jedna ne čeka da druga završi misao, prekida je u pola rečenice, odgovara… Ali ako se drugome ne dopusti govoriti, nema slušanja. To je zlo našega vremena. Danas smo preplavljeni riječima i moramo neprestano nešto brzo govoriti ili činiti, tišina nas plaši. Koliko samo napora treba da se uzajamno slušamo! Da saslušamo jedni druge do kraja, da dopustimo drugom da kaže što mu je na srcu, da slušajmo jedni druge u obitelji, u školi, na radnome mjestu, čak i u Crkvi! Ali Gospodin kaže da treba prije svega slušati.
8.5.2022.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr