Riječ Svetog Oca

Pozvani graditi ljudsku obitelj

Sinodalnost, zajednički hod temeljni je poziv Crkve i samo na tom obzoru moguće je otkriti i cijeniti različita zvanja, karizme i službe. Znamo, istodobno, da Crkva postoji zato da evangelizira, izlazeći iz same sebe i sijući sjeme evanđelja u brazdama povijesti. Zato je to poslanje moguće upravo sinergijskim povezivanjem svih pastoralnih područja i, još prije toga, uključivanjem svih Gospodinovih učenika. Naime, »po primljenom krštenju svaki je član Božjeg naroda postao učenik misionar (usp. Mt 28, 19). Svaki krštenik, neovisno o položaju u Crkvi i stupnju vjerske izobrazbe, aktivni je nositelj evangelizacije« (Apost. pob. Evangelii gaudium, 120). Moramo se čuvati mentaliteta koji razdvaja svećenike i laike, smatrajući prve protagonistima, a druge izvršiteljima, te nastavljati dalje kršćansko poslanje kao jedan Božji narod, laici i pastiri zajedno. Čitava je Crkva vjerovjesnička zajednica.
5.5.2022.

Eleazar – dosljednost vjere, baština časti

Biblijsko izvješće – čuli smo njegov mali dio, ali je lijepo pročitati ga u cijelosti – prenosi zgodu o Židovima prisiljenim kraljevim dekretom blagovati meso žrtvovano idolima. Kad je došao red na Eleazara, koji je bio devedesetogodišnji ugledni starac kojeg su svi veoma cijenili, kraljevi službenici su mu savjetovali da simulira, da se samo pretvara da jede meso, no da ga stvarno ne pojede. Vjersko licemjerje, tako je puno vjerskog licemjerja, kleričkog licemjerja. Ovi su mu rekli: „Daj budi malo licemjeran, nitko neće ni primijetiti“. Tako bi Eleazar bio spašen i – govorili su ovi – u ime prijateljstva prihvatit će njihovu gestu samilosti i naklonosti. Na kraju krajeva – insistirali su – riječ je o maloj gesti, pretvarati se da jede, ali ne jesti, beznačajnoj gesti.
4.5.2022.

Krist nas danas poziva na novi zanos

I što Isus čini s Petrom? Ponovno se vraća na obalu jezera gdje je izabrao njega, Andriju, Jakova i Ivana, svu četvoricu je tamo sebi izabrao. On ne upućuje prijekore – Isus ne prekorava, on dotiče srce, uvijek – nego svoje učenike nježno zove: „Dječice“ (r. 5). Zatim ih poziva da, kao i nekoć, ponovno hrabro bace mreže. I opet se mreže silno napuniše. Braćo i sestre, kad u životu imamo prazne mreže, nije vrijeme da sažalijevamo sami sebe, da se zabavljamo, da se vraćamo starim razbibrigama. To je vrijeme da ponovno krenemo s Isusom, vrijeme da smognemo hrabrosti da počnemo iznova, vrijeme da isplovimo s Isusom na otvoreno more. Tri glagola: ponovno početi, ponovno krenuti, ponovno izvesti na pučinu. Uvijek, pred razočaranjem, ili životom koji je pomalo izgubio smisao – „danas osjećam da sam se vratio natrag…“ – ponovno kreni s Isusom, kreni iznova, izvezi na pučinu! On te čeka. I misli samo na tebe, na mene, na svakoga od nas.
1.5.2022.

Papa: Gospodin ne traži kršćane koji nikada ne sumnjaju i uvijek se razmeću sigurnom vjerom

Prikazujući nam Tominu priču Evanđelje nam, zapravo, govori da Gospodin ne traži savršene kršćane. Gospodin ne traži savršene kršćane. Kažem vam: bojim se kad vidim nekog kršćanina, neku udrugu kršćana koji vjeruju da su savršeni. Gospodin ne traži savršene kršćane. Gospodin ne traži kršćane koji nikada ne sumnjaju i uvijek se razmeću sigurnom vjerom. Kad je kršćanin takav, nešto nije u redu. Ne, avanturu vjere, kao i kod Tome, čine svjetla i sjene. Ako ne, koja bi to vjera bila? Vjera poznaje vremena utjehe, zamaha i entuzijazma, ali i umora, zbunjenosti, sumnji i mraka. Evanđelje nam pokazuje Tominu “krizu” kako bi nam kazalo da se ne smijemo bojati krize života i vjere. Krize nisu grijeh, one su putovanje, ne smijemo ih se bojati. Mnogo puta nas učine poniznima, jer nam oduzimaju ideju da smo na mjestu, da smo bolji od drugih. Krize nam pomažu da se prepoznamo potrebitima: ponovno raspiruju potrebu za Bogom i tako nam omogućuju da se vratimo Gospodinu, dotaknemo njegove rane, ponovno iskusimo njegovu ljubav, kao prvi put. Draga braćo i sestre, bolja je nesavršena, ali ponizna vjera, koja se uvijek vraća Isusu, nego jaka, ali drska vjera koja nas čini ponosnima i oholima. Jao takvima, jao!
24.4.2022.

„Poštuj oca i majku“: ljubav prema proživljenom životu

U uobičajenom ljudskom iskustvu ljubav je – kako se kaže – silazna: ne vraća se u život koji je iza nas istom snagom kojom se izlijeva u život koji je još uvijek pred nama. U tome se očituje i besplatnost ljubavi: roditelji to oduvijek znaju, stari ljudi to ubrzo nauče. Unatoč tome, objava otvara put za drugačije uzvraćanje ljubavi: to je način davanja časti onima koji su nam prethodili. Put odavanja časti ljudima koji su nam prethodili počinje ovdje: davanjem časti starijima.

Ova posebna ljubav koja si otvara put u obliku časti – odnosno nježnosti i poštovanja u isto vrijeme – predodređena za stariju dob, zapečaćena je Božjom zapovijedi. „Poštuj oca i majku“ svečana je obveza, prva na „drugoj ploči“ deset zapovijedi. Ne radi se samo o ocu i majci. Riječ je o generaciji i naraštajima koji nam prethode, čiji odlazak također može biti spor i dugotrajan, stvarajući tako vrijeme i prostor dugotrajnog suživota s ostalim životnim dobima. Drugim riječima, riječ je o starosti života.
20.4.2022.

Gospodin nas poziva da izađemo iz grobova svojih strahova

Dani u osmini Uskrsa su kao jedan dan u kojem se produljuje radost Uskrsnuća. Tako nam Evanđelje današnje liturgije nastavlja pripovijedati o Uskrslom, o njegovom ukazanju ženama koje su otišle na grob (usp. Mt 28, 8 – 15). Isus im ide ususret i pozdravlja ih. Zatim im kaže dvije stvari, koje će i nama dobro doći ako ih prihvatimo kao uskrsni dar. To su dva Gospodinova savjeta, uskrsni dar.

Prvo ih hrabri s dvije jednostavne riječi: „Ne bojte se“ (r. 10). Ne strahujte. Gospodin zna da su strahovi naši svakodnevni neprijatelji. On također zna da naši strahovi proizlaze iz velikog straha, straha od smrti: straha od nestanka, od gubitka voljenih, od bolesti, od toga da ne možemo više… Ali na Uskrs je Isus pobijedio smrt. Nitko nam drugi, stoga, ne može uvjerljivije reći: „Ne bojte se“; „Ne strahujte“. Gospodin to govori upravo tu, pored groba iz kojeg je izašao kao pobjednik. Na taj nas način poziva da izađemo iz grobova svojih strahova. Poslušajmo pažljivo: da izađemo iz grobova svojih strahova, jer naši su strahovi kao grobovi, zakopavaju nas unutra. On zna da je strah uvijek šćućuren pred vratima našeg srca i da – na uskrsno jutro kao i u jutro svakoga dana – imamo potrebu čuti kako ponavlja ne boj se, ne plaši se, ne boj se. Hrabar budi. Hrabra budi. Brate, sestro, koji i koja vjeruješ u Krista, ne boj se! „Ja sam – kaže ti Isus – iskusio smrt za tebe, preuzeo sam tvoje zlo na sebe. Sada sam uskrsnuo da ti kažem: ovdje sam, s tobom, zauvijek. Ne boj se!“ Ne strahuj.
17.4.2022.

Papina poruka "Urbi et orbi"

Isus, Raspeti, uskrsnu! Dolazi među one koji ga oplakuju, zatvoreni u svojim domovima, puni straha i tjeskobe. Dolazi među njih i kaže: “Mir vama!” (Iv 20,19). Pokazuje rane na rukama i nogama, ranu na boku: nije duh, to je upravo On, isti Isus koji je umro na križu i bio pokopan. Pred očima učenika punima nevjerice ponavlja: “Mir vama!” (r. 21).

I naši su pogledi nepovjerljivi, u ovom ratnom Uskrsu. Vidjeli smo previše krvi, previše nasilja. I naša su srca bila ispunjena strahom i tjeskobom, dok su se mnoga naša braća i sestre morali zatvoriti kako bi se obranili od bombi. Teško nam je povjerovati da je Isus uistinu uskrsnuo, da je uistinu pobijedio smrt. Moda bi to mogla biti iluzija? Plod naše mašte?

Ne, nije iluzija! Danas više nego ikad odzvanja uskrsni navještaj tako drag kršćanskom istoku: „Krist je uskrsnuo! Uistinu je uskrsnuo!“ Danas ga trebamo više nego ikad, na kraju Korizme koja kao da ne želi završiti. Iza nas su dvije godine pandemije koje su ostavile teške tragove. Bilo je vrijeme da zajedno izađemo iz tunela, ruku pod ruku, udružujući svoje snage i resurse… Ali umjesto toga pokazujemo da u nama još uvijek postoji Kajinov duh, koji na Abela ne gleda kao na brata, već kao na suparnika, i razmišlja kako ga ukloniti. Potreban nam je Uskrsli da bismo vjerovali u pobjedu ljubavi, da bismo se nadali pomirenju. On nam je danas potrebniji nego ikada, da dođe među nas i opet nam kaže: “Mir vama!”.
17.4.2022.

Papa zatražio uskrsno primirje

Uskoro ćemo se obratiti Blaženoj Djevici Mariji u molitvi Angelusa. Upravo je Anđeo Gospodnji u Navještenju rekao Mariji: “Bogu ništa nije nemoguće” (Lk 1,37). Bogu ništa nije nemoguće, pa ni zaustaviti rat kojemu se ne nazire kraj, rat koji nam svaki dan stavlja pred oči gnusne pokolje i grozne okrutnosti nad nenaoružanim civilima. Molimo za to.
Nalazimo se u danima koji prethode Uskrsu. Pripremamo se proslaviti pobjedu Gospodina Isusa Krista nad grijehom i smrću. Nad grijehom i smrću, a ne nad nekim i protiv nekog drugog. Ali danas je rat. Zašto se želi pobijediti na takav način, na način svijeta? Tako se samo gubi. Zašto ne dopustiti da pobijedi On? Krist je nosio križ da nas oslobodi od vlasti zla. Umro je da bi zavladao život, ljubav i mir.
10.4.2022.

Nesvakidašnje čovjekoljublje

Prošle subote i nedjelje išao sam na Maltu, na apostolsko putovanje koje je bilo već neko vrijeme planirano: odgođeno je prije dvije godine, zbog covida i njegovih posljedica. Malo tko zna da je Malta, unatoč tome što je otok usred Mediterana, vrlo brzo primila Evanđelje, jer je apostol Pavao doživio brodolom u blizini njezinih obala i čudom se spasio sa svima koji su bili na brodu, više od dvjesto i sedamdeset osoba.

Knjiga Djela apostolskih govori nam da su ih Maltežani sve prihvatili “s nesvakidašnjim čovjekoljubljem” (28, 2). Ovo je važno, ne zaboravimo: “s nesvakidašnjim čovjekoljubljem”. Odabrao sam upravo ove riječi: s nesvakidašnjim čovjekoljubljem, kao geslo svog putovanja, jer ukazuju na put kojim valja ići, ne samo u suočavanju s fenomenom migranata, već općenito kako bi svijet postao bratskiji, ugodniji za život i spašen od “brodoloma” koji prijeti svima nama, koji smo – kako smo naučili – na istom brodu. Malta je, u tom kontekstu, ključno mjesto.
6.4.2022.

Vjernost Božjem pohodu za naraštaj koji dolazi

Na našem putu katehezâ o temi starosti, danas gledamo nježnu sliku evanđelista Luke koji nam pred oči stavlja dvoje staraca: Šimuna i Anu. Razlog njihova života, prije nego što se oproste od ovoga svijeta, iščekivanje je Božjeg pohoda. Iščekivali su da ih pohodi Bog, to jest Isus. Šimun zna, jer mu to Duh Sveti unaprijed obznani, da neće umrijeti prije nego što vidi Mesiju. Ana pak svaki dan posjećuje Hram posvećujući se služenju u njemu. Oboje prepoznaju Gospodinovu prisutnost u Djetetu Isusu, koji njihovo dugo iščekivanje ispunjava utjehom i u njihov oproštaj od života unosi vedrinu. To je prizor susreta s Isusom, i ujedno prizor oproštaja.
30.3.2022.

Za svećenike

Kontakt

Zagrebačka nadbiskupija
Tiskovni ured

Kaptol 31, 10 000 Zagreb
Tel/ fax: 01/4894 878
Mob: 099/ 4894 878
tiskovni@zg-nadbiskupija.hr