Nadbiskup

Biskup Mihalj naslijedio je biskupa Ivana. Prije nego što je postao zagrebačkim biskupom bio je prepošt Crkve u Transilvaniji. Mihalj je uz biskupsku funkciju bio kancelar slavenskog hercega Alberta, ujaka kralja Andrije III.

U nemirnim vremenima svoje biskupske službe u Zagrebačkoj biskupiji sklopio je „trajno prijateljstvo“ s tada moćnim rodom Babonića. Biskup im je obećao da će ih braniti protiv svakog napadača, osim protiv kralja. Godine 1301. stanje u Slavoniji i Ugarskoj bilo je vrlo teško.

Te godine umro je kralj Andrija, Mihaljev zaštitnik, te on prelazi na stranu napuljskih pretendenata na ugarsko-hrvatsko prijestolje, možda na nagovor papinog legata Nikole. Kada legat Nikola postaje papom Benediktom XI. proglašava Mihalja nadbiskupom ostrogonskim. Benedikt XI. nabraja Mihaljeve dobre osobine: plemenitost roda, izobraženost, karakternost, čistoća života, poštenje, razboritost.

Za Zagrebačku nadbiskupiju posebno je značajan Mihaljev pečat zanimljiv i po modelu katedrale u biskupovim rukama. Bilo da su dva zvonika ostvarena već tada ili samo zamišljena, to je najstariji likovni prikaz zagrebačke katedrale.

Izvor: Dobronić, L. (1995) Mihalj. U: F. Mirošević, ur. Zagrebački biskupi i nadbiskupi. Zagreb: Školska knjiga, str. 89-93.