Grb biskupa Šimuna Erdodyja sačuvan je na relativno mnogobrojnim njegovim ispravama. To je obiteljski grb Bakača, odnosno Erdodyja s dodatkom znakova biskupskog dostojanstva mirtom i pored nje inicijalima S. E. Na dnu plavoga štita uzdiže se polovica zlatnog kotača, a iznad njega se propinje crveni jelen. Šimunovo biskupovanje došlo je u „fatalne godine uz Ugarsku i Hrvatsku“, a i stanje u Crkvi bilo je vrlo teško. Pojavio se naime reformatorski pokret predvođen Martinom Lutherom.
Za njegovo biskupovanje lomili su se svjetovi. Možda nijedan zagrebački biskup nije živio u tako burnim vremenima Katoličke crkve, Zagrebačke biskupije i hrvatske države kao što je to zapalo biskupa Šimuna Erdodyja. Dogodila se bitka na Mohaču 1526. Sada je u njihovu povijest ušla kraljevska obitelj Habsburg koja ih je uvela u novu državnu zajednicu s Austrijom izborom Ferdinanda Habsburškog 1. siječnja 1527. u Cetinu za zajedničkog kralja. Svi su očekivali da će kralj Ferdinand skinuti Šimuna Erdodyja s biskupske stolice. Ferdinand je bio tomu sklon. Dopustio je Franji Batthyanyju okupirati biskupsku nadarbinu i iz nje nadoknaditi sve štete koje je pretrpio.
Očajno stanje u kojem je bila Zagrebačka biskupija i cijela tadašnja Hrvatska možda najbolje osvjetljuje jedno drugo pismo istoga pape zagrebačkom biskupu od 19. svibnja 1537. Biskup se potužio kako mu je već sve oteto i opustošeno. Na očekivanu papinu pomoć dobio je zdvojan odgovor pape koji se iskreno trudio pomoći njemu i Hrvatskoj. Biskup Šimun je u proljeće 1543. obolio na smrt. Kaptol je, pobojavši se da biskup ne umre bez oporuke, poslao k njemu u Čazmu lektora Pavla Gregorijanca i kantora Matiju Brumana nagovoriti biskupa da sastavi oporuku.
Umro je u Čazmi 2. lipnja 1543. Želja mu je ispunjena - pokopan je u katedrali. Biskup Šimun Erdody bio je svjedokom i sudionikom tragičnih zbivanja u Zagrebačkoj biskupiji. Možda je on mogao raditi drukčije nego što je radio, ali bi se dogodilo što se dogodilo. U jednom pismu kralju Ferdinandu napisao je: ''Čuje se grmljavina topova s istoka“. Poslije njegove smrti moralo se pred tom grmljavinom bježati sve dalje. U „ostatke ostataka nekoć slavnog hrvatskog kraljevstva“.
Izvor: Lukinović, A. (1995) Šimun Erdödy. U: F. Mirošević, ur.
Zagrebački biskupi i nadbiskupi. Zagreb: Školska knjiga, str. 233-237.
