Aleksandar Alagović postao je zagrebačkim biskupom u 70. godini života. Njegovo sedmogodišnje biskupovanje bilo je jako polodonosno u vjerskom, gospodarskom, političkom i nacionalnom životu Hrvatske. Alagović se rodio 30. prosinca 1760. u mjestu Manželice, sjeverno od slovačkog grada Trnave.
Plemićka obitelj Alagović potječe iz Slavonije, odakle pred turskim naletima odlaze u Slovačku. Aleksandar je pohađao gimnaziju u Njitri i Trnavi. Filozofiju je studirao u Njitri, a teologiju u Budimpešti, gdje je 1777. godine postao klerik i pitomac centralnog sjemeništa. Za svećenika je zaređen u Požunu (Bratislava), gdje je i diplomirao 1784. Biskup Fuchs povjerio mu je upravu župe u nedalekom gradiću Močonoku, gdje je biskupskim troškom podigao župni dvor i bolnicu za siromašne građane.
Ta njegova želja za graditeljskom djelatnošću neće ga napuštati do kraja života. Za prepošta Zagrebačkog kaptola imenovan je 28. siječnja 1822. godine. Odmah po smrti Maksimilijana Vrhovca, Alagović je imenovan banskim namjesnikom i kraljevim tajnim savjetnikom. Za nagradu je, kao „miljenik Bečkog dvora“, dobio Zagrebačku nadbiskupiju.
Prije nego što je postao zagrebačkim biskupom, sudjelovao je u utemeljenju današnjeg Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu. Upravo kada je Alagović imenovan zagrebačkim biskupom, u Hrvatskoj se pojvaljuju prvi znakovi hrvatskog narodnog preporoda. Javljaju se svećenici Pavao Stoos, Josip Kundek i pravnik Ivan Derkos. Aleksandar Alagović je kao biskup veliku pozornost posvećivao svećeničkom podmlatku, kao i duhovnom napretku svojega svećenstva. Za vrijeme biskupovanja dao je urediti i biskupsku palaču na Kaptolu. Biskup je umro iznenada, 18. ožujka 1837, u 77. godini života.
Izvor: Kolarić, J. (1995) Aleksandar Alagović. U: F. Mirošević, ur.
Zagrebački biskupi i nadbiskupi. Zagreb: Školska knjiga, str. 447-458.
