Pavao Horvat jedini je zagrebački biskup kojemu je sastavljeno rodoslovlje. Prema tome rodoslovlju on potječe iz plemena Banča, a preci su mu navedeni od prve polovice 13. stoljeća. On sam bio je sin „plemića magistra Petra, sina Pavlovog iz Horvata“. Horvati su bili posjed oko današnjih Mikanovaca u istočnoj Slavoniji. O biskupu Pavlu mnogo se pisalo u vezi s tadašnjim političkim prilikama, odnosno o njegovoj ulozi u dinastičkim borbama. Ušao je i u lijepu književnost (Šenoina
Kletva).
Biskup Pavao bio je osoba povjerenja kralja Ludovika te kao takav i mirovni sudac između Mlečana i Ugarske. U povijest Zagrebačke biskupije kao njezin duhovni vođa ušao je na najljepši mogući način: ispravom kojom je osnovao bratovštinu za sretnu smrt. Odredio je i način djelovanja bratovštine: slavi se na blagdan sv. Jeronima naučitelja (30. rujna) i druga dva dana neposredno poslije njega. Vrata u ovu bratovštinu bila su otvorena svima i svakome jednako, nije ih isključivala ni životna dob, ni razlike spola, ni siromaštvo.
Glavna im je dužnost iskazivati počast pokojnima. Zatim biskup Pavao određuje da se ne smije otuđiti ništa od imovine bratovštine ako je ona bude stekla darovima, oporukama i sl. Dekan je dužan voditi popis članova, a skrbnici svake godine pregledati račune. Na kraju svoje isprave biskup Pavao poziva sve članove bratovštine da mole za mrtve i za žive, i ovaj akt o osnivanju zapečaćuje svojim pečatom. On je, nažalost, nestao s pergamene. Biskup Pavao učinio je nešto vrlo važno i korisno i za biskupiju i za katedralu.
Sastavio je pregled dragocjenosti zagrebačke katedrale, prvi o kojemu postoji spomen, i zapečatio ga svojim pečatom. Taj Pavlov imovnik, danas nepoznat, služio je kao podloga za sastavljanje najstarijega sačuvanog imovnika iz 1394. godine. Nedugo nakon smrti kralja Ludovika nastalo je nezadovoljstvo vladavinom kraljice-majke Elizabete i njezine kamarileu ime malodobne Marije. O svršetku Pavlovu dvije su verzije. Po jednoj, Pavla je zarobio kralj Sigismund, ali ga nije mogao kazniti smrću, jer je bio crkveni velikodostojnik. Prema pisanju Paula de Paullisa, zadarskog gradonačelnika i suvremenika tih događanja, bivši biskup zagrebački Pavao s nekolicinom suboraca pobjegao je u Apuliju. Bivšega zagrebačkog biskupa Pavla povijesni izvori spominju još 1391. godine u Napulju kao savjetnika kralja Ladislava.
Izvor: Dobronić, L. (1995) Pavao iz Horvata. U: F. Mirošević, ur.
Zagrebački biskupi i nadbiskupi. Zagreb: Školska knjiga, str. 141-147.
