Stjepan, treći zagrebački biskup toga imena. Iz 1357. godine poznata je isprava koja otkriva porijeklo biskupa Stjepana III. i vezu s kraljevima Anžuvincima. Stjepan osobno i članovi roda Osl donjeli su 18. veljače kralju Ludoviku ispravu kraljeva oca Karla s molbom da je prepiše i potvrdi, što je i učinio. Stjepan tada još neposvećen za biskupa zagrebačkog, već samo „izabran potvrđen“, bio je sin Lovre, a unuk Emerika iz plemena ili roda Osl.
Imao je braću Ivana i Benedikta. Biskupov otac Ivan bio je župan županije Zala,a brat Ivan župan županije Vrbas. On je imao tri sina, a loza je izumrla 1532. godine. Otac biskupa Stjepana položio je život za oca Stjepanova suvremenika kralja Ludovika. Biskup Stjepan 26. kolovoza 1357. u Zagrebu dopustio je Dioniziju, arhiđakonu kalničkomu, prodati polovicu zemljišta, zvanoga „banski dvor“, da bi osnovao oltar sv. Marije Magdalene u katedrali.
U vezi s rodom iz kojega potječe biskup Stjepan, osim navedenoga podatka o plemenu Osl, u jednoj kasnijoj bilješci spominje se
Stephanus de Zana et de Orbaz episcopus Zagrabiensis (Stjepan iz Sane i Vrbasa, biskup zagrebački). Prema tim neautentičnim zapisima izveden je zaključak da Stjepanovo prezime glasi Kanižaj, i da potječe iz plemena Osl. Na zagrebačkoj katedrali nalazila su se tri kamena grba na kojima je bilo isklesano rašireno ptičje krilo na ptičjoj nozi, što je grb rodova Osl i Kanižaj.
Takav jedan grb nalazio se na pročelju južnoga zvonika ispod grba kraljevske dinastije Anžuvinaca, za druga dva nije zapisao gdje su se nalazili. Sažeto je prikazano što je sve biskup Stjepan odredio u odnosu prema Kaptolu zagrebačkom. Biskup Stjepan propisao je tri vrlo mudre odredbe, kojima je cijenio dosta sigurnim da se njegovoj braći ne bude mogao prilijepiti ikakav znak zloga glasa.
Stjepan III. bio je zamjenik bana Slavonije. Bio je uhićen , no nije poznato iz kojeg razloga, te odveden u Rimsku kuriju. Vrativši se, izgubio je svoj visoki državni položaj u Kraljevini Slavoniji. Iz godina 1368. i 1369. nisu poznate vijesti ni podaci o biskupu Stjepanu, pa se ne zna što se sa njim događalo. Stjepanovu krivnju kralj je oprostio pa se njegovo ime opet spominjalo među uglednicima.
Određen je za ambasadora kralja Ludovika kod Pape. Biskup Stjepan umro je 1375. godine u Zagrebu. S velikom se vjerojatnošću može pretpostaviti da je bio pokopan u katedrali pod nadgrobnom pločom koja se danas čuva u Hrvatskom povijesnom muzeju. Kamena ploča je vrlo izlizana, pa se dugačak natpis u rubnom okviru ne može pročitati. Plohu ispunja velik grb (štit, kaciga i ukras), vrlo sličan grbu roda Osl.
Izvor: Dobronić, L. (1995) Stjepan III. U: F. Mirošević, ur.
Zagrebački biskupi i nadbiskupi. Zagreb: Školska knjiga, str. 129-135.
