Martin Borković rođen je 1597. godine u mjestu Domagović. Bio je sudionik i zagovornik obnove redovničke stege u pavlina te se zauzimao za procvat svoga reda kao vrhovni poglavar, a u danima probuđenog hrvatskog povijesnog ponosa, postao je zagrebačkim biskupom.
U isusovačkoj gimnaziji bio je jedan od najboljih đaka, a nakon srednje škole stupio je u pavlinski red. Školovao se u Moravskoj, a studij filozofije završio je u Olomuncu, nakon ćega je upućen na bogoslovni studij u Rim na Germanicum. Za svećenika je zaređen 1635. Bio je vrhovnih reda pavlina, a 1667. godine imenovan je prefektom svih pavlinskih misionara u Ugarskoj.
Car Leopold I., istodobno i kralj hrvatsko-ugarski, nakon upražnjenja biskupske stolice, povjerio mu je zagrebačku crkvenu pokrajinu 19. studenoga 1667.
U dvadeset godina biskupskog djelovanja održao je četiri sinode. Sinode imaju značenje iskrene zauzetosti za obranu vjere i hrvatskog tla, za svećeničke obnove i stege, za poučavanja u vjeri; u njima je naglašena skrb o crkvenim dobrima i osuda simonije, te oblikovana želja za boljitkom i napretkom Zagrebačke biskupije.
Izvor: Sekulić, A. (1995) Martin Borković. U: F. Mirošević, ur.
Zagrebački biskupi i nadbiskupi. Zagreb: Školska knjiga, str. 341-361.
