Kralj Žigmund, svrgnuvši Pavla Horvata sa zagrebačke biskupske stolice, imenovao je svojeg čovjeka Ivana, kojega poznajemo u historiografiji pod nadimcima Smilo ili Bohemus. Isprave o njegovu imenovanju nisu sačuvane. Papa ga je prihvatio kao zagrebačkog biskupa. Njegovo je biskupovanje doista bilo obilježeno teškim sukobima s kanonicima zagrebačkog Kaptola i s građanima slobodnog kraljevskoga grada Gradeca. S Kaptolom se Smilo sukobio zbog nekih posjeda. Njegov je, naime, prethodnik Pavao Horvat, sve to Kaptolu oduzeo, a biskup Smilo kanonicima nije htio otetu imovinu vratiti.
Najteži je ipak spor, zapravo riječ je o oružanom sukobu, biskup imao s građanima zagrebačkog Gradeca. Najžešći sukobi između biskupa Kaptola s Gričem bili su za biskupa Ivana Smila i njegova nasljednika Ivana Šipuškoga. Radilo se o pravu ubiranja pijacovine na gradskim sajmovima koje je kruna dodijelila Kaptolu, zatim je bila sporna međusobna granica na potoku Medveščaku, odnosno pravo na mlinove na obalama potoka.
Biskup Ivan Smilo uveo je u upravi biskupske nadarbine novost koju su kasnije održavali njegovi nasljednici.
Uveo je, naime, godišnju skupštinu biskupskih predijalaca. Iz vremena biskupa Smila nije sačuvana nijedna isprava s njegovim pečatom. Ostao nam je nepoznat i njegov biskupski grb. Ipak, jedan dragocjeni arhivski dokument, načinjen po njegovoj naredbi, sačuvan je do naših dana. Riječ je o najstarijem sačuvanom inventaru riznice zagrebačke katedrale od 17. ožujka 1394. Od tog inventara iz 1394. godine pa dalje, sve do naših dana, može se relativno dobro pratiti što se sve zbivalo s jednom od najvrednijih katedralnih riznica uopće. Da je Smilo dao sastaviti taj inventar dokazuje podatak da je u njegovu sastavljanju sudjelovao Ivan Lanceloti. Datum sastavljanja inventara podudara se s 300. obljetnicom utemeljenja Biskupije u Zagrebu. U njemu nije popisana samo riznica u kakvom je smislu mi danas shvaćamo , već i knjižnica katedrale, današnja Metropolitanska biblioteka Zagrebačke nadbiskupije.
Biskup Ivan Smilo je prema tom inventaru dao preurediti staru dragocjenu biskupsku mitru ukrašenu zlatnim pločicama, draguljima i biserjem. Radi se o tzv. Đulajevoj mitri danas pod inventarnim brojem riznice T 3. Ostale stvari nisu sačuvane. Tu je zabilježena bijela misnica s dalmatikama i izvezenim slikama Navještenja, sv. Stjepana kralja te još tri slike Spasitelja, arkanđela Mihaela i Blažene Djevice. Smilo je katedrali darovao i nekoliko sagova. Inventar je ujedno i posljednji dokument u kojem se spominje Ivan Smilo kao trenutno vladajući zagrebački biskup. Biskup Ivan II. Smilo umro je poslije 17. ožujka 1394., kad je sastavljen inventar riznice, a najvjerojatnije sredinom 1394. Nikakva vijest o njegovoj smrti, ukopu i grobu nije sačuvana. Sačuvali su se samo neki posredni i neposredni arhivski dokumenti koji ga prikazuju u ne baš najboljem svjetlu.
Izvor: Lukinović, A. (1995) Ivan Smilo Bohemus. U: F. Mirošević, ur. Zagrebački biskupi i nadbiskupi. Zagreb: Školska knjiga, str. 149-153.
