Benedikt Vinković rodio se 1581. u Jastrebarskom. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, gimnaziju u isusovačkom kolegiju u Cluju, filozofiju u Beču, a teologiju u zagrebačkom sjemeništu. Od 1606. je rektor Ilirskog kolegija u Bologni. 1608. postigao je doktorat iz filozofije i obaju prava te licencijat iz teologije.
Dana 16. travnja 1609. godine zaređen je za svećenika. Iste godine imenovan je za čazmanskog kanonika, a godinu kasnije za zagrebačkog kanonika. Poslan u Međimurje da propovijeda protiv protestantizma. 1611. imenovan za čazmanskog arhiđakona, 1612. godine za komaričkog, a 1619. godine imenovan za katedralnog arhiđakona.
U tim je službama obavio kanonsku vizitaciju, a to su najstarije sačuvane kanonske vizitacije u zagrebačkoj nadbiskupiji. Bio je izaslanik na Požunskom saboru, na kojemu se borio da se Međimurje pripoji kraljevini Hrvatske i Slavonije, braneći starinsko pravo Zagrebačke biskupije na to područje. U Zagrebu je predavao u sjemeništu moralnu teologiju, bio je ravnatelj sjemeništa, katedralni propovjednik, predsjednik kaptolskog konzistorija, a u političkom poslu savjetnik svjetskog suda i više puta saborski izaslanik na Ugarskom saboru.
Kralj ga je 25. listopada 1630. godine imenovao za biskupa u Pečuhu. Kralj ga je 2. svibnja 1637. imenovao zagrebačkim biskupom. Imao je važnu ulogu u sjedinjenju istočnih kršćana i Marčanske biskupije. 29. lipnja 1642. sazvao je biskupsku sinodu. Ulagao je u obnovu katedrale nakon požara, izgradio je novi portal.
Izvor: Korade, M. (1995) Benedikt Vinković. U: F. Mirošević, ur.
Zagrebački biskupi i nadbiskupi. Zagreb: Školska knjiga, str. 315-325.
