Adresa: Kaptol 7, 10000 Zagreb
Telefon: + 385 1 4890 600
Upravitelj: mons. Juraj Jerneić
Povijest i djelovanje
Ideja i potreba doma za umirovljene i bolesne svećenike potječe još iz biskupske sinode 1634. godine, za vrijeme biskupa Franje Ergelskog (1628.-1638.). Na crkvenom zemljištu nasuprot crkve sv. Ivana u Novoj Vesi izgrađena je tada kuća za nemoćne svećenike, a priloge za gradnju dali su sami svećenici. Od tog prvog Svećeničkog doma u Novoj Vesi postoje sačuvana Pravila iz vremena biskupa Martina Borkovića: »Regulae sacerdotum Xenodohii deficientium Anno 1674.«. Od 1737. godine, u vrijeme biskupa Jurja Branjuga, spominje se i Dom za svećenike vezan uz Sjemenište, što se navodi i 1764. godine. Godine 1780. biskup Josip Galjuf dao je izgraditi novu zgradu za svećenički dom u Novoj Vesi 18, koja nikada nije bila useljena. Svećenici su i dalje boravili dijelom u starom Domu kod crkve sv. Ivana, a dijelom u Sjemeništu. Godine 1827. biskup Maksimilijan Vrhovac dao je izgraditi južni dio sjemenišne zgrade do ulice sa sobama za starije i nemoćne svećenike. U vrijeme nadbiskupa Jurja Posilovića izgrađen je 1908. godine u Palmotićevoj ulici 3 novi Svećenički dom, koji je djelovao sve dok ga komunističke vlasti 1945. godine nisu nacionalizirale. U poraću je ponovno »oživio« Dom u zgradi Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa na Kaptolu.
Godine 1972. nadbiskup Franjo Kuharić odlučio je Dijecezanski muzej na Kaptolu 28 preurediti u Dom za nemoćne svećenike, no 1998. godine, zbog skučenosti i neadekvatnosti prostora, javlja se zamisao o gradnji novog doma. Odluka o gradnji Svećeničkog doma sv. Josipa donesena je na konstituirajućoj sjednici Ekonomskog vijeća Zagrebačke nadbiskupije u listopadu 1998. godine, a Odbor za izgradnju svećeničkog doma imenovao je nadbiskup Josip Bozanić u lipnju 1999. godine.
Novi dom je zahvatio kuriju broj 7 i dvorište kurije 8. Za dom je u veljači 2001. godine dobivena građevna dozvola. Temeljni kamen položen je 11. lipnja 2001. godine. Dom je osmislio arhitekt Robert Somek, a radove je izvela građevinska tvrtka »Konstruktor« iz Splita. Dom je blagoslovljen 22. ožujka 2004. godine, a 4. srpnja iste godine iz starog u novi dom se preselilo 27 svećenika.
U sklopu Svećeničkog doma sv. Josipa nalaze se tri kapele: kućna kapela sv. Josipa, kapela u sklopu klauzure časnih sestara te oratorij na trećem katu. Kurija broj 7 je iz 1756. godine i kulturno je dobro.
Do 20. ožujka 2022. godine u novom domu preminulo je 75 svećenika, a sada su u domu smještena 43 korisnika. Kapacitet doma je za 50 korisnika, a ukupna površina je 7.700 m
2.
U primjerenim sobama svaki je korisnik sâm u sobi, a 28 zaposlenika je raspoređeno ovako: danonoćnu medicinsku skrb pruža deset zaposlenika, za prehranu je zaposleno osam zaposlenika, za higijensku brigu pet zaposlenika, u praonici su dvije pralje, na porti su dva portira.
Okosnicu medicinske skrbi čine tri redovnice iz Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog s kućom maticom u Zagrebu.
»Svećenik je karakteristična osoba. Dok drugi ljudi imaju svoju obitelj (...), svećenik iz svoje obitelji ode, svojim se radom po župama 'potroši', ostari, izgubi zdravlje, roditelja više nema, braća i sestre su i sami stari i nemoćni. Dakle, nema se tko za njega pobrinuti (...). Ostaviti svećenika na župi, na skrbi nasljedniku, često također nije moguće. Jer taj nije u stanju njegovati ga kad mu dokraja malakšu snage te više nije u stanju okupati se, presvući i sl. Zato smo mi ovdje osposobljeni i opremljeni. Počevši od opreme, prostorija pa do profesionalno osposobljenih zaposlenika možemo preuzeti svećenika u kakvom god on stanju bio.« (preč. Juraj Jerneić, prvi upravitelj Svećeničkog doma sv. Josipa, 22. ožujka 2004.)
