Nadbiskupija

  Preuzeto iz knjige: Dr. Stjepan Kožul, Martirologij Crkve zagrebačke. Spomenica žrtvama ljubavi Zagrebačke nadbiskupije, Izdavači: Prometej; Zagrebačka nadbiskupija, Zagreb 1998., str. 82. 
Rođen je 21. travnja 1918. od Josipa i Alojzije rođene Šimek u Donjem Daruvaru. Pučku školu polazi u Daruvaru, a realnu gimnaziju u Daruvaru, Virovitici i Visokom u Bosni. Ispit zrelosti položio je 29. kolovoza 1937. u Visokom. Teologiju je studirao u Zagrebu na Bogoslovnom fakultetu od 1937. godine,  te je 6. lipnja 1943. zaređen za svećenika. Bilo je to godište Dragutina Delije, Srećka Drakslera, Krešimira Ivšića, Stjepan Kranjčića. Ladislava Loine, Mate Repića, Dragutin Žnidaršića i drugih. Zaredio ih je nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca. Kuže je bio kapelan u Pleternici od 28. srpnja 1943. do kolovoza 1944. godine. Ondje ga je 15. kolovoza 1944. naslijedio novi pleternički kapelan Ljudevit Petrak, svjedok umorstva pleterničkog župnika Franje Radovića u župnom dvoru noću od 11. na 12. svibanj 1945. Dragutin Kuže nastupio je službu kapelana u župi Samobor. Ondje je radio do preokreta, a onda je 1945. godine negdje na povlačenju uhićen i ubijen.^[1]

Vlč. Matija Vlahovec nam svjedoči: “Mislim da je već bio lipanj 1945. Bio sam kapelan u Bjelovaru. Netko mi je donio jednu ceduljicu na kojoj piše ‘kapelan iz Samobora’ - više mu se ne sjećam imena - nalazi se u zgradi do crkve kao zatočenik, moli da mu donesemo jesti. Nalazio se u jednoj prostoriji s još kojih dvadesetak ljudi. Bio je uhićen negdje u Sloveniji na povlačenju i s ostalima u koloni sada je stigao u Bjelovar. Bio je uvjeren da će ga pustiti, jer nije nikome ništa skrivio. Čak mu je bilo rečeno - da će ga poslati u Samobor, pa ako je što kriv da će mu ondje suditi. U noći su ga odveli. Kamo? Svakako u Samobor nije došao. U kojoj je jami završio, ne znam!”^[2]

Navedena „zgrada do crkve“, oduzeto je sjeverno krilo nekoć jedinstvenog „pijarističkog sklopa“, što je Zagrebačka nadbiskupija kupila u vrijeme države Republike Hrvatske, te je ondje od 2010. godine sjedište biskupije u Bjelovaru.
Tako je završio život mladi Dragutin Kuže, kapelan u Samoboru. Bilo mu je tek 27 godina života i 2 godine svećeničke službe. Bio je posve čist i nevin od svega, a ovako je mučki likvidiran. Moguće je, da ga nisu poslali u Samobor, nego su ga ubili na bjelovarskim gubilištima, u šumi Lug ili negdje drugdje. Od njegovih kolega s ređenja 1943. godine, zločinački je ubijen 1. prosinca 1945. Dragutin Delija, kapelan i u vrijeme umorstva upravitelj župe u Voloderu, te je pokopan u susjednoj rodnoj župi u Velikoj Ludini.[3]