Aktualnosti

Foto: commons.wikimedia.org

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske utvrdilo je rješenjem od 28. svibnja 2002. godine da kompleks Katedrale Uznesenja Marijina, Nadbiskupskog dvora s kapelom sv. Stjepana, utvrdama i parkom Ribnjakom na Kaptolu u Zagrebu, ima svojstvo kulturnog dobra. To rješenje je sukladno prijašnjim odlukama Konzervatorskog zavoda Zagreb od 1961. da je taj prostor zaštićen kao spomenik kulture, kao i Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Zagreba od 1963. da su upisani u Registar nepokretnih spomenika kulture Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu pod brojem RZG-5 i RZG-27.
U tom se rješenju, između ostaloga, o katedrali obrazlaže da je ta trobrodna, troapsidalna katedralna crkva s dva zvonika građena je postupno od 13. stoljeća na mjestu Ladislavove katedrale iz 11. st. i Prodanove, koja je posvećena 1217., a srušena u provali Tatara 1241.

„Sklop Ladislavove katedrale s grobljem na redove na prostoru kaptolskog trga i tzv. "predtatarska" katedrala samo su djelomično arheološki istraženi. Svetište današnje katedrale, koncipirano kao bazilikalna dvorana dužine dva traveja s kapelama sv. Marije i sv. Stjepana, gradio je biskup Timotej (1263.-1287.). Uz svetište je jednokatna sakristija pravokutnog tlocrta, građena istovremeno. Na katu je od vremena gradnje riznica. Biskup Augustin Kažotić (1303.-1322.) započinje gradnju sjeverne lađe sa sjevernim zvonikom, čime je određena konačna dužina katedrale, broj svodnih polja i dvoranska prostorna koncepcija lađa. Južni zid lađe i donji dio južnog zvonika podignut je za vrijeme biskupa Stjepana III (1356.- 1375.).

Biskup Eberhardt (1397.-1406. i 1410.-1419.) angažira majstore praškog Parlerova kruga za podizanje zidova obiju bočnih lađa, stupova lađa i zvonika. Ivan IV de Alben (1421.-1433.) dovršava zidove lađa, a biskup Osvald (1466.-1499.) priprema presvođenje, koje je uslijedilo za biskupa Luke Baratina (1500.-1510.), jednostavnim križnim svodom, a ne mrežastim, zacrtanim u doba biskupa Eberharda. Godine 1529. glavno je pročelje oštećeno topovima u dinastičkim borbama, kada je uništen portal i velika rozeta na glavnom pročelju. Novi, figuralno ukrašeni portal, danas u fragmentima u Muzeju grada Zagreba, izradio je majstor Kozma Miler iz Krškog u Kranjskoj 1640. Novi, južni, šesterokatni, danas pregrađeni zvonik sagradio je 1633.-1644. Hans Albertal iz Dillingena u Njemačkoj“, sažima obrazloženje ranu povijest katedrale.

S obzirom na današnji izgled u obrazloženju se navodi: „Regotizacija i obnova katedrale započela je 1879. a ubrzana nakon oštećenja uzrokovanih potresom 1880. Idejni projekt regotizacije izradio je bečki arhitekt Friedrich von Schmidt 1879., a obnovu dovršenu 1902. vodio je prema vlastitom projektu Hermann Bolle. Izveden je novi svod u svetištu, novo krovište, produljena sakristija, odstranjene bočne, u 18. st. prigrađene kapele i izveden novi kor umjesto starijeg, neogotičkog, kora izvedenog 1835. u vrijeme biskupa Alagovića. Rekonstruirani su prozori s mrežištima, a vrhovi kontrafora ukrašeni fijalama. Bočni zidovi lađa nadozidani su visokim zabatima wimpergima.

Pregrađeno je glavno pročelje i sagrađena dva nova zvonika visoka 107 m., još i danas najviše građevine u Zagrebu. Izveden je novi glavni portal, bogato figuralno ukrašen, s reljefom "Presvetog trojstva" Roberta Frangeša Mihanovića dovršenim 1902. U timpanonu između zvonika je kip Bogorodice s djetetom i anđelima, djelo bečkog kipara Josefa Beyera iz 1890., zamijenjen replikom 1996. Kipove sv. Franje Ksaverskog, sv. Pavla pustinjaka, sv. Ivana Kapistrana, sv. Dominika, sv. Roka, sv. Ilije, sv. Josipa i sv. Ivana Krstitelja na glavnom pročelju klesao je Karlo Morak.“

S obzirom na unutrašnjost katedrale, navodi se da je u regotizaciji unutrašnjost katedrale purificirana, te navodi što je ostalo od stare katedrale: „Od starog inventara sačuvana su kamena kanonička sjedala u nišama u svetištu izvedena u vrijeme biskupa Oswalda Tuza (1466.- 1499.) i sjedala čazmanskog kaptola u južnoj lađi izvedena iza 1544. Sačuvan je stipes menze Timotejeva oltara sv. Marije iz 13. st. ukrašen kvadrilobima. U istoj su kapeli sačuvani fragmenti zidanih slika i dio kompozicije s likom Blažene Djevice Marije na južnom zidu pripisan slikaru iz Lombardijskog kruga kraja 13.st. Iz istog vremena su votivne zidne slike u sakristiji s Kristom između prikaza osnivača crkvenih redova sv. Domenika i sv. Franje te likovima proroka na svodnim poljima.

Od kiparskih detalja srednjovjekovne katedrale preostalo je zaglavno kamenje u Timotejevim kapelama i sakristiji ukrašeno različitim motivima, te maskeroni na prozorima sjeverne lađe koje su izradili majstori Praškog kruga. Sačuvane su četiri renesansne drvene klupe koje su u prvoj četvrtini 16.st. izradili Petar iz Firence i domaći majstori. Slikani triptih Raspeće na Golgoti s oltara sv. Gervazija i Protazija s kraja 15.st. pripisan mladom Albrechtu Düreru danas je u sakristiji u okviru kojeg je projektirao Herman Bollé. Od manirističkog i baroknog inventara sačuvani su mramorni oltari Posljednje večere i sv. Luke izvedeni 1703. i mramorna propovjedaonica iz 1695., djela ljubljanskog majstora Mihaela Cusse sa skulpturama vjerojatno iz mletačkog kruga. Baldahin iznad propovjedaonice izveden je u štuku krajem 18.st.

Od starijih oltara sačuvan je maniristički kip Bogorodice s Djetetom, djelo kipara Hansa Ludwiga Ackermanna iz 1632. s nekadašnjeg glavnog oltara, danas ukomponiran na zidu svetišta. Na glavnom, koncilskom, oltaru je srebrni antependij kojeg je izradio bečki umjetnik Kaspar Georg Meichel 1721. Na zidovima svetišta su drveni kipovi svetaca koje je 1847. izradio kipar Anselm Sickinger iz Münchena. Slikani prozori na svetištu sa scenama iz života Blažene Djevice Marije izrađeni u Münchenu 1845.“

S obzirom na nove oltare, navodi se da je prema nacrtima Hermana Bolléa izrađen glavni oltar s baldahinom (1885.) i drveni oltari u kapelama sv. Marije i sv. Ladislava (1888.) te kameni oltari sv. Petra i Pavla (1887.), sv. Ćirila i Metoda (1903.), sv. Josipa (1887.), sv. Križa (1891.), sv. Jeronima (1889.). Kipove na oltarima klesali su Karlo Morak, Joseph Bayer i Mihael Stepić, a oltarne slike su djelo Bučevskog i Celestina Medovića.

Glede starih nadgrobnih spomenika, navodi se da je sačuvan epitaf slavnog vojskovođe sisačke bitke, bana Tome Bakača Erdödija iz 1624. s banovim likom te drveni polikromirani epitaf bana Nikole Erdödija rad kipara Ivana Komersteinera, epitaf nadbiskupa Jurja Haulika, sarkofag bi. Alojzija Stepinca mučenika u svetištu rad je Hrvoja Ljubića, a nadgrobna ploča u južnoj lađi Ivana Meštrovića, te da je orgulje na koru sa 78 registara izradila tvrtka Walker iz Ludwigsburga 1855. godine.