HR

Nadbiskupija

TEODOR (BOŽIDAR) HITREC, vojni dušobrižnik domobranstva


Preuzeto iz knjige: Dr. Stjepan Kožul, Martirologij Crkve zagrebačke. Spomenica žrtvama ljubavi Zagrebačke nadbiskupije, Izdavači: Prometej; Zagrebačka nadbiskupija, Zagreb 1998., str. 63-64. 
 
TEODOR (BOŽIDAR) HITREC, vojni dušobrižnik domobranstva
 
Rodio se 14. listopada 1906. u Martincima, župa Zlatar. Osnovnu školu polazio je u Zlataru, Nižu klasičnu gimnaziju u Slavonskoj Požegi i Zagrebu kao pitomac Nadbiskupskog sirotišta (orfanotrofija), a više razrede gimnazije u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, gdje je položio ispit zrelosti 1925. godine. Teologiju je studirao prve dvije godine u Strassbourgu, a druge dvije u Zagrebu, gdje ga je 30. lipnja 1929. zaredio za svećenika nadbiskup dr. Antun Bauer.

Sam piše u jednom dopisu Nadbiskupskom duhovnom stolu: “Poslije prve sv. Mise stavljeno mi je u dužnost da pomažem u duhovnoj službi u rodnome mjestu, a u rujnu 1929. godine namješten sam za kapelana u Velikom Bukovcu. Godine 1931. premješten sam za kapelana u Križevce, gdje sam uz redovitu svoju kapelansku službu, najprije zamjenjivao bolesnoga katehetu na osnovnim školama, a kasnije vršio dužnost katehete na nižoj realnoj gimnaziji i na šegrtskoj školi u Križevcima.

Godine 1933. premješten sam za kapelana u Bjelovar, gdje sam i opet uz svoje redovite kapelanske dužnosti vršio i dužnost katehete na svim osnovnim školama na području grada i župe, te u češkoj školi i na šegrtskoj školi. Početkom 1935. godine namješten sam za upravitelja župe Zrinjski Topolovac, gdje sam ostao do konca kolovoza iste godine, kada sam bio premješten za prefekta u Nadbiskupski konvikt u Slavonskoj Požegi. U studenom iste godine 1935. premješten sam opet za upravitelja župe Velika kraj  Požege, gdje se nalazim i sada.”

Ondje je Hitrec 9. srpnja 1940. imenovan župnikom. Župnički ispit položio je 25. rujna 1940. Utemeljenjem Nezavisne Države Hrvatske, Hitrec je prestao biti župnikom u Velikoj, te je dodijeljen za vojnog dušobrižnika domobranstva. Na toj službi nalazimo ga 1942. godine i 1. prosinca 1943,, kada je bio dušobrižnik u glavnoj vojnoj bolnici u Vlaškoj ulici u Zagrebu. Krajem 1944. godine nalazimo ga u službi tajnika vojnom vikaru u Zagrebu Stipi pl. Vučetiću, svećeniku Senjsko-modruške biskupije. Čak ga ne spominje ni mašinerija mržnje i lažne propagande u poraću. Nepoznatog datuma 1945. godine na neznanom mjestu, “na povlačenju je likvidiran.”[1]
 

1 KPSZN, str. 163.
OŠKCJ, 1939., str. 42.
ŠZN, 1942., str. 23, 1943., str. 24,  i 1944., str. 25.
AZN-PA, bilješke u arhivu nakon rata.

Ispišite stranicu: