Popodnevni dio znanstvenoga skupa "Nadbiskup Stepinac i Srbi u Hrvatskoj u kontekstu II. svjetskog rata i poraća" (5)
Popodnevni dio znanstvenoga skupa "Nadbiskup Stepinac i Srbi u Hrvatskoj u kontekstu II. svjetskog rata i poraća" započeo je predavanjem "Državni program vjerskih prijelaza i reakcije nadbiskupa Stepinca i drugih katoličkih predstavnika" koje je održao prof. dr. Jure Krišto s Hrvatskog instituta za povijest i Hrvatskoga katoličkog sveučilišta.
Zakonska osnova za mogućnost promjene vjere u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bila je Zakonska odredba o prijelazu s jedne vjere u drugu od 3. svibnja 1941. godine, koja ima samo dva članka: prvi da se "ukidaju svi dosadašnji zakonski propisi o načinu prijelaza s jedne vjere na drugu" te drugi da je za prijelaz u drugu vjeru potrebna valjana prijava nadležnim vlastima o nakani prijelaza te ispunjenje vjerskih propisa vjerske zajednice u koju osoba želi prijeći, naglasio je predavač.
Crkva se prema državnoj politici poticanja vjerskih prijelaza odnosila kao i prema svakoj drugoj državnoj politici, tj. kao nečemu što postoji i što se provodi, uz upozorenja – nekada jasnije i glasnije, a nekada diplomatski uvijeno – da o nekim vidovima pojedine politike - politike provjeravanja - Crkva ima drukčije shvaćanje, naglasio je. Nadalje, u predavanju je jasno predstavio stajalište nadbiskupa Stepinca, Biskupske konferencije i Svete Stolice glede te državne politike. Svoje teze, predavač je potkrijepio i s nekoliko primjera, te navoda iz pisama i okružnica, posebice onih koje je upućivao nadbiskup Stepinac.
Podsjetio je i na negodovanja ustaških vlasti protiv Stepinčevih javnih prosvjeda protiv njihove politike. U tom vidu je dr. Krišto istaknuo kako stranim diplomatima nije promaklo vidjeti da je Stepinčev glas bio najjači, najglasniji i najhrabriji u cijeloj tadašnjoj Europi.
"Uloga nadbiskupa Stepinca u zbrinjavanju i spašavanju srpske i židovske djece" bila je tema predavanja koje je održao doc. dr. Mario Kevo s HKS-a. On je uvodno naglasio kako se nadbiskup Stepinac nije brinuo samo za srpsku i židovsku djecu, već za svu djecu, bez obzira na njihovu nacionalnu i rasnu pripadnost s obzirom da to su bila djeca. U predavanju je dat naglasak upravo na način na koji je Stepinac pomagao djeci.
Tako je naglasio kako nakon velike ustaško-njemačke akcije na Kozari dolazi do velikog egzodusa djece. Bilo je riječ o djeci bez roditelja, odnosno čiji su roditelji poslani na prisilni rad. U tom vidu je uputio na akciju Austrijanke Diane Budisavljević i njezinih suradnika i njezinu suradnju s nadbiskupom Stepincom, odnosno Caritasom Zagrebačke nadbiskupije.
Bez samog Caritasa vjerojatno ne bi bilo ni same akcije, odnosno akcija bi bila, ali u puno manjem opsegu, ustvrdio je Kevo. Napomenuo je kako su od kraja 1942. godine u okviru akcije Diane Budisavljević tri firme izrađivale odjeću za djecu. U tom vidu je Caritas više puta predavao molbe za nabavku kože, a preko Caritasa je išla i nabava tkanina. Naglasio je kako je riječ o akciji koja je bila poluprivatnog karaktera. A onda, kao i danas, kad se nešto radi kao privatna osoba, puno se teže ostvari. Tako je i Diani Budisavljević bilo potrebno nešto što zovemo institucionalni okvir, koji joj je dao Caritas.
Podsjetio je i na činjenicu, da su jedino donacije Hrvatskoga crvenog križa bile neoporezive. A sve druge donacije, pa tako i one Caritasu su bile oporezive čak do 80%. Tako se na svaku donaciju velik novac davao u državni proračun koji se koristio za vojne potrebe. Stoga je pri Caritasu osnovan fond "Djece majci". Taj fond je nastao u svrhu prikupljanja novčanih sredstava čime bi se majkama dala potpora. Spomenuta je bila i inicijativa nadbiskupa Stepinca o pregovoru s partizanima da se omogući u Zagreb doprema mlijeka za malu djecu, kao i rad javnih kuhinja gdje su se djeca prehranjivala.
Predavač se kraće osvrnuo i na kolonizaciju djece, koja su bila smještena u župama prvenstveno oko Zagreba, o čemu je Caritas vodio opsežnu kartoteku.
Na kraju je Kevo spomenuo i humanitarnu pomoć Međunarodnoga crvenog križa koji je pomoć distribuirao preko HCK. No, napomenuo je kako su delegacije iz MCK prvo odlazile nadbiskupu Stepincu, što je i zabilježeno. O djelovanju nadbiskupa Stepinca izvještavali su i neki inozemni diplomatski predstavnici, koji su isticali da se nadbiskup osobno izložio velikoj opasnosti zbog pomaganja pravoslavnima i Židovima, istaknuo je dr. Kevo u predavanju. (IKA)
