Gorički arhiđakon Ivan svoj popis zagrebačkih biskupa nastavlja: „Ovoga (Duha) naslijedio je gospodin Bartolomej, možda u vrijeme istog slavnoga kralja Ladislava; ipak se njegovo ime ne nalazi u ispravama (in privilegiis) ili drugdje, možda stoga što su stare isprave Crkve izgubljene, kako je gore na početku rečeno“. Iz citata Ivanovih riječi proistječe da on nije imao nikakva pismena svjedočanstva o biskupu Bartolomeju.

Njegova je pretpostavka da je Bartolomej postao zagrebačkim nadbiskupom još u vrijeme kralja Ladislava, tj., do ljeta 1095. godine, kada je kralj umro. Oslanjajući se na Ivanovo mišljenje, svi stariji povjesničari Zagrebačke biskupije Bartolomeja su smatrali drugim po redu zagrebačkim biskupom. Jedino Baltazar Adam Krčelić sumnja u postojanje biskupa  Bartolomeja. Njegovu stavu pridružio se i Ivan Tkalčić. Nedostatak pisanoga povijesnog vrela o Bartolomeju ne mora značiti da on nije postojao, jer se u to vrijeme jako malo pisalo, sve se uredovalo usmeno. Još je manje za vjerovati da bi precizni kanonik Ivan pogriješio u svom zapisu.
 
Izvor: Dobronić, L. (1995) Bartolomej. U: F. Mirošević, ur. Zagrebački biskupi i nadbiskupi. Zagreb: Školska knjiga, str. 3.