U siječnju 1247. godine postaje zagrebački biskup prema dataciji jedne isprave Čazmanskog kaptola. Postojale su mnoge poteškoće u izboru Filipa kao biskupa, ali mu u svemu pomaže hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. Biskup Filip je imao jako dobre veze s Apostolskom stolicom, i s papom Inocentom IV. I Aleksandrom IV., te je od njih često dobivao razne povlastice za vjernike svoje biskupije.

U srpnju 1261. godine postaje ostrogonski nadbiskup i nedugo nakon postaje i kancelar kraljevskog dvora, ali nije potpuno prekinuo svoje veze s područjem Zagrebačke biskupije. Filip je umro 1272. godine kao ostrogonski nadbiskup. O njemu se pisalo i nakon njegove smrti, a posebno su poznati zapisi Ivana, arhiđakona goričkog, koji piše o gradnji Medvedgrada i te zasluge pripisuje Filipu. 

Izvor: Dobronić, L. (1995) Filip. U: F. Mirošević, ur. Zagrebački biskupi i nadbiskupi. Zagreb: Školska knjiga, str. 47-59.