Među trojicom pretendenata na biskupski prijesto jedini zakoniti bio je Toma. Samo je on imao papinu privolu i potvrdu, iako je u odnosu snaga prema ostaloj dvojici bio u slabijem položaju. Grb biskupa Tome naslikan je na njegovoj poslanici ili, točnije, govoru koji je održao pred papom Piom II., a čuva se u Francuskoj nacionalnoj biblioteci u Parizu. Plavi štit grba ima zeleno dno. Nad zelenim dnom stoji udesno okrenut jelen u naravnoj boji. U desnom kutu štita je zlatna šestokraka zvijezda. Inače u Zagrebu nije sačuvana nijedna njegova isprava ni pečat. Pomutnja među historiografima glede biskupa Tome lako je shvatljiva.

On, naime, nikada nije uspio mirno rezidirati u Zagrebu, niti uživati biskupsku nadarbinu, a u Nadbiskupskome arhivu nema nijedne njegove isprave. O njemu su sačuvani podaci samo u Tajnom vatikanskom arhivu. O porijeklu Tome de Debrenthe podaci su vrlo oskudni. Prije imenovanja za zagrebačkog biskupa o njemu se zna samo to da je bio opat slavnog benediktinskog samostana Svetog Martina u današnjoj Panonhalmi u Mađarskoj.  Toma je bio prvi zagrebački biskup o čijem se biskupskom posvećenju sačuvao izravni arhivski zapis.

Prema tom se dokumentu pouzdano zna da je posvećen za biskupa druge nedjelje ožujka 1454. godine. Ipak, Toma se bezuspješno borio za svoja biskupska prava sve do 1462. godine. No, nije uspio jer se Demetrije Čupor na sve načine borio protiv njega. Biskupa Toma tako je bio biskup bez biskupije. Kada se obratio papi Piju II. za pomoć, ovaj mu je ponudio dvije mogućnosti, da ostane i dalje zagrebačkim biskupom ili da prijeđe na ispražnjeno mjesto biskupa u Njitri. Nakon godinu dana razmišljanja Toma se odlučio prijeći u Njitru i papa ga je 13. siječnja 1463. imenovao tamošnjim biskupom.

Izvor: Lukinović, A. (1995) Toma de Debrenthe. U: F. Mirošević, ur. Zagrebački biskupi i nadbiskupi. Zagreb: Školska knjiga, str. 199-201.