Nijedan se od zagrebačkih biskupa u dosadašnjem nizu nije toliko dugo borio da zasjedne na biskupsku stolicu koliko Demetrije Čupor. S druge strane, njegov je pontifikat među najkraćima, ako ne i najkraći. Demetrije Čupor Moslavački sin je Pavla Čupora, bana Slavonije 1412. – 1415., kojeg je pogubio herceg Hrvoje Vukčić.

Postao je klerik u transilvanskoj biskupiji, a 9. srpnja 1433. zamolio papu Eugena IV. podjelbu tamošnjeg kanonikata uz dispenzu od kanonske dobi. U travnju 1438. papa Eugen IV. odobrio je zamjenu nadarbina između njega i Stjepana de Basso, zagrebačkog kanonika. Već u srpnju iste godine papa ga postavlja za kninskog biskupa poslije smrti biskupa Ivana.

U to vrijeme zagrebačka biskupska stolica ispražnjena je punih sedam godina te tada počinje dvadesetpetogodišnja Čuporova borba za biskupsku stolicu u Zagrebu. Papa Pavao II. 14. lipnja izdaje bulu kojom odrješuje Demetrija od svih crkvenih kazni „u koje je možda upao“ tijekom proteklih borbi za zagrebačku stolicu i imenuje ga zakonitim zagrebačkim nadbiskupom, istodobno zahtijevajući od Kaptola, naroda i podložnika poštovanje i poslušnost novom biskupu.

Bila je to ipak Pirova pobjeda Demetrija Čupora. Bula premještaja biskupa Demetrija iz Zagreba u Đur datirana je 14. travnja 1466., kad je Demetrije Čupor imenovan đurskim biskupom, a kraljev kandidat Osvald Thuz biskupom zagrebačkim. Time je završeno zagrebačko biskupovanje Demetrija Čupora. Ostao je u Đuru sve do svoje smrti 1480. godine. Pečat biskupa Čupora sačuvan je na jednoj ispravi u Nadbiskupskom arhivu, a Zmajić kaže da je i na jednom kaležu u Đuru. Na plavom štitu je zlatom uokvireni romb. U rombu su naizmjenično poredane crvene i srebrne kocke u četiri reda, slično hrvatskome grbu. Na vrhu romba sjedi svraka.

Izvor: Lukinović, A. (1995) Demetrije Čupor. U: F. Mirošević, ur. Zagrebački biskupi i nadbiskupi. Zagreb: Školska knjiga, str. 203-205.